NOBELOVAC

CIJENA JE TAJNA Marquezova ostavština odlazi u Texas

 Getty
Osobni predmeti, bilježnice, fotoalbumi i kompjutori samo su dio vrijedne građe pisca kojem je ulazak u Sjedinjene Države bio zabranjen desetljećima

Čak i nakon što je, objavivši 1967. “Sto godina samoće”, stekao svjetsku slavu i dobio Nobelovu nagradu 1982., Gabriel Garcia Marguez (umro u travnju u 87. godini) bio je toliko žestok kritičar američkog imperijalizma da mu je ulazak u Sjedinjene Države bio zabranjen desetljećima.

Ipak, vremena se valjda mijenjaju pa Marquez, koji je većinu života u zreloj dobi proveo u Mexico Cityju, “odlazi u Texas”. Naime, Harry Ransom Center teksaškog univerziteta u Austinu jučer je objavio da je kupio Marquezovu arhivu, u kojoj su rukopisi, bilježnice, fotoalbumi, korespondencija i osobni predmeti: dva Smith Corona pisaća stroja i pet Apple kompjutora, navodi New York Times.

Cijena ostala tajna

U Ransom centru, jednom od vodećih literarnih arhiva u svijetu, Marquezova će literarna ostavština biti pohranjena uz J. Joycea, E. Hemingwaya, W. Faulknera, J. Luisa Borgesa… Ahiva sadrži materijale vezane uz sva Marquezova djela, od “Samoće” do posljednjeg romana “Vidjet ćemo se u kolovozu”, u 10 verzija, nakon čega je zastala ruka pripovjedačkog genija.

I Ransom centar i obitelj odlučili su u tajnosti zadržati cijenu prodaje. Svjestan da će se znanstvenici, možda i novinari, baciti na ostavštinu kao hijene, rekao je 1983. da “dopustiti uvid u nedovršenu ostavštinu znači biti uhvaćen u donjem rublju”. I jedan od njegovih sinova, Rodrigo Garcia, potvrdio je očevu nevoljkost da se prčka po onome što je i sam pisac odbacio.

Dosljedni perfekcionist

“Moj je otac bio perfekcionist, a perfekcionisti ne pokazuju radove u nastajanju”, rekao je Rodrigo Garcia i dodao: “Nije zamjerao supruzi Mercedes što je sačuvala rukopise njegovih kasnijih djela, ali bio je neslomljiv kad je u pitanju bila privatna prepiska - na njihovim zarukama, obiteljska legenda kaže, ponudio je da otkupi sva ljubavna pisma koja je pisao Mercedes da bi ih mogao uništiti.

Jer, njegov je stav bio: “Sve što sam živio, sve što sam mislio, u mojim je knjigama.”

Dopisivao se i s drugim piscima, G. Greenom, M. Kunderom, J. Cortasarom G. Grassom i C. Fuentesom; arhiva ne sadrži mnogo materijala vezanih uz njegovo prijateljstvo s Fidelom Castrom i njegovu političku aktivnost, kaže NY Times.

Prava poslastica je 40 fotoalbuma. Rodrigo Garcia se prisjetio jedne od očevih izjava neposredno prije smrti: “Jedna od najtužnijih stvari u umiranju je ta da o najzanimljivijem događaju svog života ne možeš pisati”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:34