MANIFEST O VAŽNOSTI ČITANJA

Čitanje je naše najmoćnije sredstvo. Njime se suprotstavljamo populističkom banaliziranju, teorijama zavjere

Ilustracija

 Hanna Siamashka/Panthermedia/Profimedia/Hanna Siamashka/panthermedia/profimedia
Manifest je važan dio slovenskog programa u Frankfurtu. Napisali su ga Adriaan van der Weel, Anne Mangen, Andre Schüller-Zwierlein i Miha Kovač

Ljubljanski manifest o važnosti više razine čitanja izašao je uz potporu sljedećih institucija: Međunarodno udruženje izdavača (IPA), Njemačka akademija za jezik i književnost, Federacija europskih izdavača (FEP), Konzorcij europskih organizacija za promicanje čitanja (EURead), Međunarodno udruženje PEN, Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova (IFLA), Međunarodno vijeće za dječju knjigu (IBBY).

Manifest je važan dio slovenskog programa u Frankfurtu bit će Manifest o čitanju na višoj razini. Napisali su ga Adriaan van der Weel, Anne Mangen, Andre Schüller-Zwierlein i Miha Kovač.

Prenosimo ga.

"Viša razina čitanja naše je najjače sredstvo za razvoj analitičkog i kritičkog mišljenja. Takvim čitanjem razvijamo metakognitivne sposobnosti i kognitivnu strpljivost, širimo sposobnost pojmovnog razumijevanja, jačamo empatiju i učimo na probleme gledati s različitih stajališta - sve su to nepogrešive socijalne vještine osviještenih građana suvremenih demokratskih društava. Kao potpisnici ovog manifesta tražimo da se prizna trajna važnost više razine čitanja u digitalnoj eri.

Kako zaustaviti trend pada vještine čitanja jedan je od najvažnijih izazova s kojim se susreće moderno društvo. Ako želimo sudjelovati u demokratskom društvu kao osviješteni građani, moramo biti u stanju čitati tekstove na višoj razini i čitati ih na način koji nadrasta puko dekodiranje teksta. Čitanje nije samo jedini put prema osobnom razvoju, temelj učenja koje će trajati cijeli život i koje je osnova za veliku većinu razmjene informacija, već je i središnja dimenzija društvenih odnosa i uključenosti u društvo.

Doba brzorastuće tehnologije zaslona približila nam je na dohvat ruke ogromne količine zvučnih, vizualnih i tekstovnih sadržaja. Digitalna revolucija imala je mnoge pozitivne učinke. Na primjer, tekstovni sadržaj postao je pristupačniji na slabije razvijenim područjima, a lakše je udovoljiti i potrebama čitatelja koji pate od različitih tegoba. Moramo paziti, međutim, da se neke vještine i načini čitanja ne počnu doimati poput relikta prošlosti iz sve udaljenijeg razdoblja starije informatičke ere. Ovo se tiče prije svega dužih tekstova, kao što su knjige, ali i više razine čitanja kakvo knjige potiču. Digitalno okruženje možda nudi više čitalačkog materijala nego što je to bio slučaj ikada ranije u povijesti, ali također dovodi u iskušenje da se čita površno i nasumice ili čak da se uopće ne čita. Sve to ugrožava višu razinu čitanja.

Zato tražimo da se ponovo razmotri uloga više razine čitanja u digitalnom dobu. U sve složenijem informatičkom okruženju obaviješteni građani moraju biti u stanju razlikovati istinite od neistinitih izvora, kao i prilagoditi svoje čitalačke navike različitim kontekstima. Višom razinom čitanja razvija se usredotočenost i kognitivna strpljivost, čime se širi rječnik i konceptualni kapaciteti, a čitalac aktivno dovodi u kušnju svoja čitalačka preduvjerenja. Upravo duži oblici tekstova, poput knjiga, oštre najvišu razinu naših čitalačkih sposobnosti.

Knjige nas uče da preispitujemo različite interpretacije, otkrivamo protuslovlja, pristranosti i logičke pogreške i uspostavljamo istančane i krhke veze između tekstova i kulturnog okruženja, što nam je sve potrebno da bismo bili u stanju razmjenjivati ljudske prosudbe i čuvstva.

Viša razina čitanja naše je najmoćnije sredstvo za analitičko i strateško razmišljanje. Bez toga nemamo se čime suprotstaviti populističkom banaliziranju, teorijama zavjere i dezinformacijama, zbog čega postajemo podložniji manipulaciji. Međutim, obrazovni sustav sve se više okreće multimodalnim medijima nauštrb dubinskog bavljenja tekstualnim informacijama. Štoviše, kako bi se ostvarila veća učinkovitost, viša razina čitanja smatra se problemom koji se želi riješiti pojednostavljivanjem, umjesto da se shvati kao odraz složenosti ljudskoga bića i aktivnost koja razvija analitičko i strateško razmišljanje. Današnje podučavanje i vrednovanje čitanja također je usredotočeno na osnovne funkcionalne i informatičke vještine. Time se iz vida gubi sveživotna važnost više razine čitanja za kritičko razmišljanje, što je pak pretpostavka za uspješno funkcioniranje demokratskog društva.

Zato pozivamo na podučavanje i promicanje čitanja, zajedno s vrednovanjem i istraživanjem čitalačkih vještina, kako bi se prepoznala važnost više razine čitanja za oblikovanje života i društva. Učenje i promocija čitanja kod školske djece mora ići dalje od osnovnih funkcionalnih i informatičkih vještina i usredotočiti se na cijeloživotni proces osobnog razvoja poticanjem više razine čitanja. Ocjena kvalitete čitanja mora nadrasti standardno testiranje i uključiti kvalitativne i opisne podatke kako bi se postavila detaljna dijagnoza više razine čitanja u našim društvima. Istraživanje o čitanju mora proširiti svoj opseg i uključiti discipline kao što su istraživanje informacijskog ponašanja, podučavanje informacijske pismenosti, oblikovanje medija, istraživanje pažnje i neuroznanost, kao i oblikovati sustavan program istraživanja, pri čemu valja uskladiti perspektive i riješiti problem fragmentacije.

Budućnost čitanja utječe na budućnost našeg društva. Demokratsko društvo, koje se temelji na konsenzusu više informiranih sudionika, može uspjeti samo s otpornim čitateljima, umješnima u višoj razini čitanja. Oni koji donose odluke na svim područjima moraju ovoga biti svjesni. Sjetimo se stoga toliko puta citiranog upozorenja Margaret Atwood: "Ako nema mladih čitalaca i pisaca, vrlo brzo neće biti ni onih starijih. Pismenosti će nestati, a nestat će i ... demokracije."

Preveo: Saša Drach

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 11:52