U 17. st. zapadnoafrički robovi dovedeni su na Haiti da rade na plantažama šećerne trske; sa sobom su ponijeli samo svoju predaju. U njoj je bila i priča da čovjek u okrutnim uvjetima i čežnji za slobodom napušta svoje tijelo, prelazi u svojevrsni zagrobni život, vraća se u zavičaj. Nakon Haićanske revolucije 1804. i kraja francuskog kolonijalizma, tijelo bez duše tj. zombi, uklopio se u lokalni folklor i voodoo kult. Haićani su vjerovali da su zombiji mrtvaci koje su oživjeli šamani da bi im služili kao besplatna radna snaga ili za obavljanje opasnih zadataka.
Američka pop kultura poslije je prisvojila mit o zombijima koji zataškava njegovo podrijetlo, tj. bijeg iz grozota ropstva, i pretvara ga u eskapističku fantaziju. Sjećanje na kolonijalnu povijest Haitija i patnju...
Komentari (0)
Komentiraj