Pitanje možda i nije tako naivno kao što se to čini na prvi pogled: postoji li hrvatski pisac čiji opus nečitan i zaboravljen leži zamrznut i čeka da ga se izvadi iz književnog mulja? Hrvatska književnost nikada se nije razbacivala važnim piscima, naprosto jer ih nikada i nije imala dovoljno, a oni koji su bili poznati i čitani nisu baš uvijek bili i najbolji pisci. Na toj književnoj tribini postojanje važnog i interesantnog, a nepoznatog i nepročitanog književnog opusa ne spada u svijet realnih književnih činjenica, no kako su putevi književnog života i života književnosti često zamršeni i lako se pretvaraju u čudnovate i nepredvidljive stranputice, jasno je da u literaturnim rukavcima postoji mogućnost nevidljivog književnog života, što literaturi daje neku tajnovitu privlačnost....
Komentari
0