Hranom se opskrbljivala vojska, dok je stanovništvo, osobito u Povolžju, umiralo od gladi

Novi roman proslavljene ruske autorice Guzel Jahine, "Ešalon za Samarkand", bavi se još jednom u Rusiji „nepodnošljivom temom“: razdobljem velike gladi. Radnjom smještenom u dvadesete godine 20. stoljeća, dok Sovjetskim Savezom još bukti građanski rat između crvenih i bijelih, a u kojem će, kako utvrđuje jedan od likova, „tek doći“ vrijeme komunizama, Jahina, kako se navodi: razotkriva dijelove sovjetske prošlosti koji su u posvemašnjem neskladu sa slikom što ju je Sovjetski Savez htio o sebi odaslati u svijet. Naime, oskudica je bila izazvana raskulačivanjem ruskih seljaka i dirigiranim oduzimanjem hrane, kojom se opskrbljivala vojska, dok je stanovništvo, osobito u Povolžju, masovno umiralo od gladi.

Kritiku pljačke u ime države autorica je spretno umotala u avanturu: pustolovno putovanje vlakom koji evakuira pet stotina djece iz glađu pogođena Kazanja u Samarkand, pod vodstvom zgodna i sposobna oficira Dejeva i naizgled hladne i bezosjećajne komesarke Bijele. No ispod romantična celofana Jahina uvjerljivo prikazuje potresne sudbine ruske siročadi, gladi i posvemašnje bijede. Utemeljen na svjedočanstvima ondašnjih socijalnih radnica, poput „majke čuvaške djece“, Ase Davidovne Kaljinjine, koja je i sama od smrti spasila više stotina djece, te na raznovrsnim povijesnim izvorima, roman je primjer svojevrsne terapijske literature i ogledni primjerak povijesnoga romana, u kakav bi se valjalo ugledati. Putujući kroz sovjetske republike, Jahina opisuje ono o čemu se u Rusiji nije smjelo – a ni danas nije poželjno – govoriti, i suočava čitatelja s nepreboljenim traumama prošlosti.

No optimizam koji se provlači kroz cijelu knjigu, neopisivo simpatični likovi djece i njihovih spasilaca, „akcijske“ scene te pasaži opisa krajolika sjajno kontrapunktiraju temi s kojom se autorica uhvatila ukoštac. Na romanu je pečat jasno ostavilo Jahinino scenarističko iskustvo, zbog kojega se roman čita kao što se gleda vizualno impresivan i napet avanturistički film. " Ešalonom za Samarkand" hrvatski će se čitatelj usto provozati vremenima i predjelima Sovjetskoga Saveza za koje možda i nije znao, a od kojih su neki – poput Aralskoga jezera – do danas gotovo nestali. Maestralan prijevod potpisuje Tatjana Radmilo.

„Možete imati različite stavove o Jahininim knjigama, raspravljati koliko god hoćete o njihovim književnim vrijednostima, no njezin je terapeutski zadatak, da tešku prošlost učini podnošljivom, zasigurno najvažniji za današnje rusko društvo. Sam njezin senzibilitet za to odlika je velike umjetnice, a ujedno i znak, ako ne zdravlja, a ono životnosti suvremene nacionalne književnosti“, rekao je Nikolaj Epplée iz Gorky Medije.

Jahina je ruska književnica i scenaristica tatarskih korijena. Njen roman prvijenac "Zulejha otvara oči" oduševio je publiku i kritiku te je adaptiran u kazališnu predstavu i televizijsku seriju.

Prije nekoliko dana preneseno je i njeno antiratno otvoreno pismo u kojem osuđuje rat, a daje i kontekst o sredini iz koje dolazi i u kojoj je provela djetinstvo i mladost. Na kraju tog je pisma napisala: Nastupilo je doba jednostavnih istina, koje treba beskonačno ponavljati. Ne ratu. Mir svijetu. Ljudski je život najviša vrijednost. Ponavljat ćemo ih dok u ovaj mrak ne uđe svjetlost. Opetovano ćemo govoriti o banalnosti dobra ne bismo li spriječili kasniji susret s banalnošću zla. Ovo nije moj rat. Odbijam ga smatrati svojim."