Najljepše je to u romanima - na prvim stranicama neke knjige vidjeti likove iz daljine, a onda im polako, kako se nižu rečenice, dolaziti bliže. Saznati da nešto za što svi vjeruju uopće nije istinito. Baš to nudi nam petstotinjak stranica romana Paula Murraya "Ubod pčele". Kod nas ga je prevela Ana Josić, a objavio Lumen. Bio je u užem izboru za nagradu Booker 2023. godine, a prema izboru čitatelja The New York Timesa proglašen je jednim od stotinu najboljih romana 21. stoljeća.
Naslov romana jedna je od tih lažnih sličica. Ubod pčele se, doznajemo na početku, dok još gledamo iz daleka, dogodio Imeldi, mladenki koju otac vozi na svadbu. Zbog toga joj je oko jako nateklo, pa nema mnogo fotografija njene svadbe jer se nije htjela snimati. Nije htjela čak niti podići veo. Imelda koju na početku upoznajemo djeluje zainteresirana samo za sebe. No, kad nam ona počne pripovijedati svoju priču, vidimo je drugačije. Ona je neobrazovana žena (to vidimo i u njenom stilu pripovijedanja - bez interpunkcije i s određenom količinom dijalektalnog govora) koja je stremila visoko. Ne možda ona sama po sebi, ali dolazi iz obitelji kojoj je glava bio nasilan otac, majka je umrla, a nju je okruživala gomila braće. No, njen je otac smatrao da će ona postići puno u životu, u tome ju je poticao i nikad je nije udario, za razliku od njene braće. Nije ju, recimo, upisao u kakvu kvalitetnu školu, nego je očekivao da će sve postići svojim lijepim licem. Istovremeno, osjećao je u njoj nešto loše, hladno i distancirano, a koliko ga je razočarala svjedoči činjenica da na kraju saznajemo da pčela nije postojala: on ju je naumio odvesti, ne dopustiti joj da se uda za bogatog Dickieja. Kad mu je rekla da je trudna, udario ju je, odvezao na svadbu i nikad ga više nije vidjela.
Dickie, njen suprug, miran je i staložen čovjek. Oženio ju je jer je bila trudna, a u krevetu su se našli uništeni tugom zbog smrti njenog dečka, a njegova brata, Franka. Ono što kasnije doznajemo jest da je Dickie zbog te smrti ostavio život u velikom gradu i da se vratio u njihovo selo, preuzeo vodstvo auto salona od svojeg oca i oženio bratovu djevojku. Učinio je sve što je smatrao da dobar čovjek treba napraviti, a pritom je zakopao važan dio sebe. On je, naime, gay i zbog ženidbe je ostavio čovjeka kojeg je volio. Kasnije mu se to potiskivanje samog sebe obija u glavu i obitelj dovodi do tragičnog kraja.
Tu su još i njihova djeca Cass i P.J. Svaki sa svojim mukama i nevoljama, tipičnim za njihovu dob. Promatraju kako im obitelj financijski propada, kako majka prodaje predmete iz kuće, kako otac sve više vremena provodi u šumi gradeći nekakvo sklonište... Upadaju u vlastite nevolje, razočaravaju se, donose odluke koje imaju katastrofalne posljedice, ali se oni izvuku. Još se nekoliko likova pojavljuje, no njih ne upoznajemo detaljno, već igraju svoju ulogu da bi nam otkrili još nešto o moralnim kvalitetama naših četvero junaka.
- Danas, u razvijenom svijetu, veliku prijetnju političkom redu predstavlja činjenica da ljudi obraćaju pažnju na svoj okoliš. Tako čak i robovi mogu naći zabavu. Možemo čak reći da smo plaćeni zabavom. Roman je bio prvi primjer onoga što se u dvadeset i prvom stoljeću razvilo kao golema i umnažajuća industrija zabave ili je postalo gotovo beskrajan projekt čiji je cilj bio odvući nam pozornost, oduzeti nam moć. Suočeni smo s virtualnim svijetom koji doslovno počiva na uništenju stvarnosti - jedna je od onih rečenica koja se samo tako, bez pretjerano objašnjenja, pronalaze u romanu. Nije on samo priča o kaosu i muci jedne obitelji - on je priča i o ljepoti, vrijednostima, činjenici da nikad ništa nije toliko uništeno da se ne bi moglo popraviti. Pun je on malih bisera, poput ovog, koji su razbacani na stranicama i koji su tu da se zamislimo, preispitamo i da naučimo nešto. O sebi i o svijetu, podjednako.
Komentari (0)
Komentiraj