
Koliko god Konavle bile male, jedan "špag" – kako se po konavoski kaže džep, toliko sam uvjeren da taj svijet doista postoji u prepoznatljivom kontinuitetu figura, jezika, iskustava i društvenog života gotovo tisuću godina, što je presedan za naše narodno iskustvo. – Tako je u nedavnom razgovoru za Telegram leksikograf i pisac Vlaho Bogišić sažeo ideju svoje nove knjige "Rječnik zaljubljenika u Konavle", označene kao roman mada je ona mnogo više od romana, koju je izdala nakladnička kuća Fraktura. Naime, stoji i u opisu knjige, sastavljena je ona kao mozaik "riječi, ljudi i krajolika", te "kroz literarne, povijesne i osobne fragmente oživljava Konavle kao mitski prostor na granici stvarnog i mogućeg".
"Sve u Konavlima počinje u priči, a kako završava, do onoga je tko pripovijeda ili priču prati. Zaljubljenik u Konavle postaje se s riječima, čempresima i odrinama, lorcima i lempima, s mavasijom i kopsicom, pandišpanjem i mantalom. Konavle su granična zemlja Helade. Protezao se taj arhajski iskon daleko na sjever, ali je malo gdje to djetinjstvo našega europskog zavičaja i danas tako opipljivo u životu i priči kao u konavoskoj inzularnoj školjci nad kojom bdiju krilati zmajevi i bijele vile.”
Pisan u formi naizgled arbitrarnih natuknica, "Rječnik zaljubljenika u Konavle" je, navodi se dalje, "utemeljen na autorovu velikom enciklopedijskom, kulturnom i osobnom iskustvu, s literarnim pomakom" o prostoru koji "od antike do današnjih vremena, naseljavaju znameniti i manje znameniti junaci. Kadma, Harmoniju, Frana Supila, Baltazara Bogišića, Nina Obradovića i Terezu Kesoviju zatječemo na istoj razini pripovjedne zbilje – jer Konavle su, kako to Rječnik zaljubljenika u Konavle zorno pokazuje, magični prostor u kojem je sve moguće".
Vlaho Bogišić rođen je u Dubrovniku. Djetinjstvo je proveo u Konavlima, gdje je u staroj školi na Mrcinama 1967. započeo i obrazovanje. Maturirao je u Dubrovniku u prvom postgimnazijskom naraštaju, dok je književnost diplomirao u Zagrebu te doktorirao u Novom Sadu. U književni i javni život ušao je sredinom osamdesetih među pokretačima kvorumaškoga projekta, kada je u suautorstvu objavio i svoju prvu knjigu, kritička čitanja "Četiri dimenzije sumnje". Djeluje kao profesionalni leksikograf, a u svome književnom radu bavi se književnom i kulturnom poviješću, publicistikom i prozom. Posebno je zaokupljen djelom Miroslava Krleže, priredio je, uredio i protumačio niz izdanja iz njegova opusa, uključujući građu iz piščeve ostavštine. Potaknuo je izradu i sudjelovao u izvedbi niza enciklopedijskih izdanja, između ostalog, prvog "Leksikona hrvatske književnosti" i "Istarske enciklopedije". Za njegovih mandata na čelu Leksikografskoga zavoda izašla je i "Hrvatska enciklopedija" u jedanaest svezaka. Autor je esejističkih i proznih knjiga, znanstvenih rasprava i identitetskih studija. Višestruko je biran u vodstva nacionalnih književnih i kulturnih društava, bio je i dugogodišnji glavni urednik časopisa Kolo Matice hrvatske. Živi u Zagrebu.
Komentari
0