Aprilin otac za Božić bi postavio sanjke i soba na krov, kuću transformirao u Zemlju čudesa i svoju djecu probudio usred noći jer ne bi mogao dočekati jutro kako bi ih promatrao kako odmataju poklone koje je za njih pažljivo birao. Aprilino djetinjstvo bilo je, piše The Guardian, zabavno, divlje i slobodno. Ali i mračno i zastrašujuće. Jer njen otac nije bio samo pažljiv, već i nasilan i kontrolirajući čovjek, a uspostavilo se kasnije, i serijski ubojica.
"Željela sam da čitatelji budu sa mnom na vlaku smrti i, kao i ja, imaju isti odnos ljubavi i mržnje s mojim ocem. Tako je to sa strašilima. On je bio dobro prihvaćen i voljen. Bio je zvijezda svake zabave", priča April Balascio, koja je o svom iskustvu progovorila u knjizi "Raised by a Serial Killer: Discovering the Truth About My Father".
Edward Edwards, o kojemu je puno toga ispisano, bio je, dakle, serijski ubojica odgovoran za ubojstvo barem petero ljudi. Neki teoretičari zavjera, piše The Guardian, vjeruju da je kriv i za ubojstva "Zodiac" iz šezdesetih te ubojstvo malene JonBenét Ramsey iz 1996. godine. Iako April u te teorije ne vjeruje, u potpunosti je uvjerena da je otac ubio više od petero ljudi.
Edwards je Aprilinu majku Kay Lynn Hedderly upoznao kasnih šezdesetih na busu za Akron u saveznoj državi Ohio. Ona je bila u ranim dvadesetima, a njemu je bilo 35 godina i bio je na uvjetnoj. Edwards je bio sin neudate majke, većinu svog djetinjstva proveo je u sirotištu u kojem su ga brutalno tretirali, a kao adolescent s krađe bicikala prešao je na krađu automobila. Radio je u prodaji. Ipak, cijelo vrijeme bavio se i varanjem i krađom. Kada je upoznao Kay, sve je to, tvrdio je, bilo iza njega. Par se vjenčao i dobio petero djece. Obitelj se često selila...Ohio, Georgia, Florida, Arizona, Colorado, Wisconsin, Pennsylvania.... Edwards je držao i javne, motivacijske govore o svojoj preobrazbi te napisao knjigu "Metamorphosis of a Criminal" (Metamorfoza jednoga zločinca). Nije bio osamljenik, njegova nije bila osobnost kakvu obično povezujemo sa serijskim ubojicama. Kada je April zagrizla električni kabel i završila u bolnici, Edwards je bio uz nju, nunao ju u krilu, a po povratku iz bolnice svakoga jutra mijenjao zavoje na njenu licu. Kada je prodavala kolačiće, vodio ju je od vrata do vrata, s njome je trenirao sportove. Organizirao je roštilje i velike proslave...
Kada bi neko od njegovo četvero preostale djece u ljekarni ukralo slatkiše, otac bi ih, prisjeća se April, natjerao da se "vrate unutra, ispričaju te obave nešto za vlasnika kako bi se iskupili".
"Moj otac je vjerojatno i sam krao iz iste ljekarne, no uistinu nije želio da odrastamo kao on. Zapravo se djetinjstva prisjećam s dragošću. To je vjerojatno način na koji se nosim sa stvarima, no trudim se ne razmišljati o svemu negativnome", kaže April, koja priznaje da je Edwards znao biti nasilan, kontrolirajući i reaktivan te da ih je zlostavljao. Čak dvaput je, otkriva, slomio čeljust njene majke, a jednom ju je i uboo nožem, navodno jer je pojela sav čips. Kuće u kojima su živjeli često nisu imale grijanje niti vodu, a Edwards je djecu koristio za rad. Više puta je mjesta gdje su živjeli, kada bi se obitelj selila, i zapalio. Ništa bolje nisu prolazile niti životinje.. Do 18. rođendana April to više nije mogla trpjeti te je našla posao i odselila se.
Da je Edwards ubojica, ozbiljno je posumnjala tek krajem devedesetih. Kada su April i njena braća i sestre odrasli i odselili se, njihov je otac udomio prijatelja svoga najmlađega sina. Dannie Boy Edwardsa je idealizirao. Zvao ga je ocem, a uzeo je i njegovo prezime. Edwards je momka pak poticao da se pridruži vojsci te ga osigurao na 200 000 dolara. Kada je Danniejevo tijelo pronađeno u grobu blizu Edwardsove kuće, on se sa suprugom iz Ohija preselio u Arizonu. Za Danniejevo ubojstvo, metak u glavu, nitko nije bio uhićen.
"Bila sam uvjerena da ga je tata ubio, samo nisam znala kako to dokazati, a i bila sam zauzeta podizanjem obitelji", objašnjava April, koja je s godinama imala sve više sumnji u vezi svoga oca i neobičnog djetinjstva koje je proživjela.
Dok bi suprug i djeca spavali, ona bi, stoga, istraživala. Prisjetila bi se imena mjesta koje su u njenom djetinjstvu posjećivali, upisala datum te riječi poput "neriješeni slučaj" ili "ubojstvo". Tom se noćnom aktivnosti bavile čak 18 mjeseci prije no što je nešto otkrila.
Upit "neriješeni slučaj 1980 Watertown Wisconsin" doveo ju je do ubojstva ("sweetheart murders") Kelly Drew i Timothyja Hacka, dvoje devetnaestogodišnjaka kojima se na proslavi jednoga vjenčanja gubi svaki trag. Upravo na lokaciji gdje se održala svadba, njen je otac prethodnoga ljeta radio kao njegovatelj. Kada su njihova tijela pronađena, Balascio i njena obitelj već su se bili preselili u Pittsburgh u Pennsylvaniji. No, 2007. godine zbog dokaznog DNK (sperma s odjeće Kelly Drew) ponovno je otvoren slučaj, a otvorena je i linija za nove tragove na koju se Balascio jedne noći i javila otkrivši detektivu da bi Edward Edwards, njen 75-godišnji otac koji je u tom trenu sa ženom živio u Kentuckyju, mogao biti onaj kojeg policija traži.
"Kada sam poklopila slušalicu pomislila sam: ‘Što sam ja to upravo napravila? Jesam li detektiva poslala u besmislenu potragu? Sumnjala sam u sebe, grdila sam samu sebe. Jesam li ja grozna osoba jer tako mislim o svom ocu?‘", podijelila je svoje tadašnje misli.
No, DNK analiza potvrdila je Edwardsovu krivnju za ubojstva iz Wisconsina, a sam Edwards je progovorio i o drugim ubojstvima. Ostarjeli zločinac, koji je ovisio o invalidskim kolicima i kisiku, želio je smrtnu kaznu, no u Wisconsinu to nije bila opcija pa je navodio druge države, poput Ohija, u kojima je još postojala takva kazna. Priznao je da je u Ohiou ubio Dannieja Boyja te još jedan par; Billyja Lavaca i njegovu djevojku Judith Straub. Edwards je Lavaca, ustvrdio je, ubio jer je ovaj zlostavljao Balascio kada je bila osmogodišnje dijete. Prema Balascio, to se zlostavljanje uistinu i dogodilo, no ona nije znala da je otac za njega znao. Da je bila zlostavljana, nije nikome otkrila.
"Kada su mi detektivi to priopćili, povratila sam. Uhvatila me panika, osjećala sam bolove. Svaki put kada bih razgovarala s detektivom, doslovce bih se zatvorila u sobu jer obitelj nisam htjela opterećivati svojim mogućim reakcijama. Sjećam se kako sam ušla u tuš i krpu za pranje gurnula u usta te beščujno vrištala. Taj trik s tušem sam ponovila mnogo puta", pripovijeda.
Edwards je 2011. godine, nekoliko mjeseci prije no što je trebao biti pogubljen, umro prirodnom smrću.
Balascio je svoju knjigu posvetila Judy i Daveu (Hack). Susret s Timothyjevim ocem Daveom za nju je, veli, bio posebno iscjeljujuć.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....