Pamtim trenutak na pulskom Sajmu knjiga, bit će od toga možda i dvadeset godina. Samo što je sjeo među nas utorkaše, Dežulovića, Pavičića, Ivaniševića, Baretića, Ćurina, Galla, krenuo je izazivati nekakvim radikalnim stavom.
"Igore, nemojte to raditi", šapnuo sam mu. "Svi smo ovdje vaši obožavatelji."
A on mi se osmijehnuo i bio dobar, opušten, svoj, jer to je bila njegova istinska priroda. Mrzovoljni je svađalica, smijem to vjerojatno kazati sad kad je umro, bio lik kojeg je Igor Mandić napravio za novine i televiziju. U stvarnosti je on bio topla osoba, drag, dobronamjeran, vjerni prijatelj, srčani navijač. Premda se činio zločest, zapravo je uživao kad bi nešto uspjelo. Iskreno i do kraja se predavao odličnoj knjizi, filmu, zalogaju, vinu, cigari. Prošli sam tjedan z...
Komentari
0