Ništa lijepo o čovjeku koji je napisao ‘Klaonicu 5’

ZAGREB - Okrutan, zločest, zastrašujući - pridjevi su to koji se pojavljuju u upravo objavljenoj biografiji “And So It Goes: Kurt Vonnegut: A Life” Charlesa J. Shieldsa posvećenoj velikom Kurtu Vonnegutu.

Davno smo svladali lekciju da dobar pisac ne mora nužno biti dobar čovjek. Baš kao što smo navikli da problematična mjesta njihova života prije ili kasnije postanu teme knjiga i novinskih članaka. Jako je mali broj pisaca čija je slika u javnosti besprijekorna i koja se tako dobro poklapa s filozofijom romana koje su pisali. Jedan od njih svakako je Kurt Vonnegut.

Neka nova priča

Shields u biografiji konstruira neku novu priču. Citira prijatelje, kolege i rodbinu pokojnog pisca koji tvrde kako je Vonnegut znao biti šarmantan, ali rijetko je bio ljubazan. Čovjek koji je imao običaj lojalnost vraćati odbacivanjem i izdajom. Suprug i otac koji je zanemarivao potrebe bližnjih, slijedeći obrasce vlastitih roditelja kojima nikad nije oprostio njihove propuste. Umjetnik opsjednut samim sobom, koji je i od ostalih tražio da prihvate ta pravila igre. Duboko nesretan i ogorčen čovjek. Ukratko, ništa lijepo o čovjeku koji je napisao “Klaonicu pet”.

Ludilo i besmisao

Takva interpretacija bit će teško prihvatljiva svima koji su ikad pročitali ijedan redak tog američkog pisca. Vonnegutovi romani, u prvom redu “Klaonica pet”, brzo su stekli status kultnih djela, a sam pisac bio je književni idol generacijama šezdesetih i sedamdesetih kao “autor duboko humanih knjiga bizarnih zapleta, idealni postmodernistički autor”. Njegovi demoni - depresija, borba s alkoholizmom - bili su dobro poznati. Baš kao što nikad nije krio ni pokušaj samoubojstva s početka 80-ih, što je brzo postalo i njegova omiljena šala.

Pamti ga se i kao gorljivog borca za ljudska prava, borca protiv represije, jednog od rijetko dosljednih intelektualaca. Opsesivne teme bile su mu ludilo i besmisao ljudske egzistencije, a jedini izlaz iz takve situacije za njega je bila nepokolebljiva vjera u ljudsku dobrotu.

Životna filozofija

Kad je umro 2007. u brojnim nekrolozima, kao ilustracija njegove životne filozofije, citirao se ulomak iz romana “God Bless You, Mr. Rosewater”: “Zdravo, djeco. Dobro došli na Zemlju. Ljeti je vruće, zimi je hladno. Okrugla je, vlažna i prenapučena. Kad izađete, imat ćete nekih stotinjak godina na raspolaganju. Postoji samo jedno pravilo meni poznato. Kvragu, budite dobri”.

Je li doista moguće da je toliko eksponirani pisac uspio zavarati milijune obožavatelja? Malo vjerojatno.