
Mnoge politički angažirane umjetnice i umjetnici podliježu pritisku uvjerenja da njihov rad, kako bi u nesavršenom svijetu političkih podjela bio imalo relevantan, mora biti posvećen dijalogu o kakvom društvenom problemu. Dakako, mnogi su od njih doista najelokventniji kad progovaraju o društvenim nejednakostima ili naglasak stavljaju na vidljivost manjinskih skupina. Međutim, to unatoč trendu vrednovanja književnosti i filma o problemima seksualnih, rodnih i etničkih manjina ili radničke klase kao standarda ispravne umjetnosti ne znači da nije legitimno svoj narativni stil tražiti i izvan okvira prvoloptaške društvene kritike. Općeprihvaćeni stav da mlade umjetnice i umjetnici svoj rad od samih početaka moraju opravdati sociopolitičkom relevantnošću teme pred njih često postavlja preza...
Komentari
0