
Japanska filozofija wabi sabi može se definirati kao pronalaženje ljepote u slomljenim ili starim stvarima, užitak u nesavršenosti i prolaznoj ljepoti, poštovanje asimetričnosti harmonije. Popularizirao ju je zen redovnik iz 16. st. Rikyū, i danas uvažavani majstor ceremonije čaja, koji je odbio rabiti savršeni porculan i služio se robusnim, nepravilnim glinenim posuđem. Iz toga se rodila umjetnost kintsugi – popravljanje slomljenih stvari lakom pomiješanim sa zlatom i/ili srebrom. Pritom se ne skriva da je predmet bio razlomljen, nego se naglašavaju šavovi: nesavršenosti su ono što ga čini lijepim i vrijednim. Popravljeni predmet ima priču, autentičniji je, jači i otporniji. Princip je posve suprotan današnjoj konzumerističkoj civilizaciji u kojoj se sve baca. Nažalost, pod...
Komentari (0)
Komentiraj