INTERAKCIJA S ČITATELJIMA

PISCI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA Od službenih stranica do kolumni, komentara i blogova

Julijana Matanović, Miljenko Jergović, Vedrana Rudan, Zoran Žmirić
 Tomislav Kristo, Darko Tomas, Rino Gropuzzo, Carmela Žmirić / CROPIX, Rino Gropuzzo, Carmela Žmirić
 

Sve više domaćih pisaca odlučilo je pokrenuti web stranice, pisati blogove ili imati službene profile na društvenim mrežama. Koriste ih za različite stvari - neki od njih na raznim platformama objavljuju tekstove, drugi kolumne, treći komentare na razna društvena ili politička zbivanja. Vedrana Rudan tu je najjača - web stranicu ima godinama, baš kao i stranicu na Facebooku, na kojoj je prati 200 tisuća ljudi. S nje čitatelje upućuje na svoje kolumne i intervjue koje daje medijima te objavljuje informacije o knjigama i svojim čestim gostovanjima i promocijama. Miljenko Jergović ima gotovo 36 tisuća fanova, koji na njegovoj Facebook stranici prate njegove kolumne i eseje te informacije o izdanjima njegovih knjiga u Hrvatskoj i u inozemstvu. Julijana Matanović na Facebooku ima dvanaest tisuća pratitelja, a nedavno je pokrenula i blog, koji je usko povezan sa stranicom.

Nekoliko pisaca ima stranice s oko četiri tisuće čitatelja: Slavenka Drakulić je vrlo aktivna na Facebooku, redovito obavještava čitatelje o svojim novinskim tekstovima, knjigama i prijevodima. Olja Savičević Ivančević također redovito informira o svojim domaćim i stranim izdanjima, no često tamo objavljuje i poeziju. Miro Gavran najviše informacija prenosi o svojim predstavama, ali, naravno, i o knjigama. I Marina Vujčić s čitateljima komunicira preko službene Facebook stranice na kojoj ima 4000 pratitelja.

Književne teme Zorana Žmirića na stranici prati nešto više od 2500 fanova, a on s njima dijeli novosti o svojim izdanjima, dok društvene zanimljivosti komentira preko profila. Postoje i oni koji su jako aktivni kada je riječ o njihovim knjigama ili predstavama koje se rade po knjigama, no nemaju službene stranice, već sve objavljuju na svojim osobnim profilima, primjerice, Damir Karakaš i Julijana Adamović. Kad je književnost u pitanju, ne može se zaobići ni književnog kritičara Božidara Alajbegovića, koji je veliki utjecaj izgradio na blogu Knjiški moljac. Taj je blog bio među prvima u našoj zemlji, a njegov autor u istu svrhu zadnjih godina uspješno koristi i Facebook. Pažljivoj književnoj publici koja prati pisce na društvenim mrežama prošle godine nije promakla ni pojava profila Đurđice Čilić, koja na Facebooku objavljuje svoju prozu i prijevode poljskih pjesnika.

Vedrana Rudan: 'Pišem čitav život, ništa me nije toliko 'proslavilo' kao www.rudan.info'

Rijeka, 180716. 
Mirjana Dugandzija intervju s Vedranom Rudan.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srdjan Vrančić / CROPIX

Nagovorio me sin Slaven Hrvatin. Željela sam pisati za neke novine, tjednike, glorije... Svi su me odbili iako sam sigurna da bih bila čitanija i od najžešćih hrvatskih fašista koji trenutno rigaju po portalima, na ekranima, u tiskovinama. Imam dvije stotine tisuća sljedbenika, blog mi je pogledan osamnaest milijuna puta. Pišem čitav život, ništa me toliko nije “proslavilo” kao www.rudan.info.

Sve ono što me muči utipkam i osjećam se bolje. Hrani me adrenalinom. Možda bismo mogli uništiti odvratni, hrvatski naci kapitalizam kad bismo prešli s fejsa na djelo? Skinuti sebi s vrata onih stotinu prokletih bogataša? Blog je droga bez koje ne mogu. Uživam u spoznaji da će moje poruke strastvene mržnje sigurno pogodite mete koje gađam. Smeće koje vlada Hrvatskom mora shvatiti da ih stotine tisuća građana MRZI onako kako ih ja MRZIM.

Bandić ovih dana oprašta dugove jebenim bogatašima. Zagreb mu je oporukom ostavio ćaća? Stari ju je napisao u onoj čatrlji iz koje je Gradonačelnik dogmizao do Metropole? Sa moga bloga vrištim: “Smrt bandićima!“ Blog je moje polje slobode.

Miljenko Jergović: 'Pokrenuo sam FB kako bih neutralizirao svoju lažnu stranicu'

Neja Markičević / HANZA MEDIA

Nisam ljubitelj društvenih mreža, ali morao sam pokrenuti Facebook stranicu da bih nekako neutralizirao djelovanje lažne stranice, pokrenute u moje ime, koju su mojim pokradenim tekstovima ispunjavali neki sumnjivi tipovi, lažno se predstavljajući kao fanovi. A ustvari su preko mene pokušavali sebi stvoriti platfomu za tko zna što. Smisao stranice koju sam pokrenuo bio je, i ostao, u upućivanju ljudi na moju web-stranicu, koju sam, opet, pokrenuo godinama ranije, da bih razbio svojevrsnu informativnu blokadu mog djela što ju provode Hrvatska televizija i radio, te lijeve i desne književne novine i časopisi. Na toj web stranici je i ajfelov most, moj mali književni časopis, na kojem, između ostalih, objavljujem meni najvažnije pisce južnoslavenskoga kulturnog areala, kao i prijevode svjetskih književnosti. Facebook je bio sjajan i vrlo efikasan alat za stvaranje bolje vidljivosti stranice, ali taj alat funkcionira samo ukoliko se svakodnevno upotrebljava. Facebook sam po sebi nije sredstvo demokratizacije javnosti, jer demokracija podrazumijeva hijerarhiju kriterija, a na Facebooku nema kriterija izvrsnosti, kako bi se to hiperhrvatski reklo. Ali Facebook je istovremeno sjajan alat za borbu protiv informativnih blokada i totalitarne svijesti u medijima. Tako ga i pokušavam koristiti.

Zoran Žmirić: 'I Facebook i Goodreads koristim za interakciju s čitateljima'

Zagreb, 231018.
Zoran Zmiric, pisac, promocija knjige u Vinil baru u Bogovicevoj ulici.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Internet sam počeo koristiti davnih 90-ih i do danas mi je ostao glavna platforma za informiranje, kao i za predstavljanje sadržaja koji kreiram. Imam Twitter koji povremeno koristim, blog na WordPressu i Facebook. Zanimljivo s Facebookom, u početku sam na svom profilu objavljivao i stvari koje se tiču mog pisanja, no onda sam otkrio da je netko od čitatelja kreirao stranicu posvećenu mom romanu “Blockbuster”, kao i moju autorsku stranicu. Malo nakon toga, čovjek koji je to pokrenuo prepustio mi je administriranje obje stranice, pa mi se to učinilo kao dobra prilika da odvojim sadržaj koji se tiče mog pisanja od ostaloga s čime se na mreži bavim. Ideja je da književni sadržaj dobacim do što većeg broja ljudi, pa ćete na mojoj stranici nerijetko naći tekstove onih autora koji u medijima nisu dovoljno zastupljeni, a po mom mišljenju su dovoljno kvalitetni da se na njih svrne pozornost. Autorsku Facebook stranicu sam povezao s Goodreads profilom, a kako je Goodreads najveća svjetska platforma za knjigoljupce, redovno pratim čitateljske kritike onih knjiga i pisaca koji me zanimaju kao čitatelja, ali i osvrte i kritike čitatelja na moje knjige. I Facebook i Goodreads znam koristiti za interakciju s čitateljima. Čitatelji se ne ustručavaju sa mnom otvoriti neku književnu temu, pa sam baš prošlog tjedna zahvaljujući tome imao zanimljivu književnu večer s jednim čitateljskim klubom iz Zagreba, a vezano uz moj posljednji roman “Pacijent iz sobe 19”. Druženje se odigralo preko Skypea.

Julijana Matanović: Preko bloga sam u kontaktu s bivšim studentima, s ljudima svoga kraja, s majkama i s oboljelima

Neja Markičević / HANZA MEDIA

Kad sam prije godinu dana otišla u prijevremenu mirovinu, već nakon tjedan dana sam shvatila da je odluka bila nepromišljena. Počela mi je jako nedostajati predavaonica i razgovor o književnosti. Studenti su mi se javljali, nagovarali me na “pokretanje” fb stranice. Svi smo znali da će to ići teško. Do tada nisam bila na društvenim mrežama, čudila sam se kako se može govoriti o prijateljstvu s nekim s kim se ne viđaš i ne znaš čega se plaši, a što voli. Ipak, poslušala sam ih. Od 4. veljače 2018. pisala sam svaki dan; i goruće probleme sam pretvarala u priče. Odmah je odjek bio dobar, tisuće i tisuće pregleda, stotine i stotine lajkova i komentara po tekstu. Prvih stotinu dana pisala sam svaki dan, nakon toga sam se odlučila pisati srijedom i subotom. Danas je na stranici, nakon godinu dana, oko 12 tisuća pratitelja. Pokrenula sam blog jer mi je do književnosti jako stalo, jer sam sigurna da je ona mnogim ljudima jako važna. Možda svemu pristupam malo preozbiljno, ali ne volim površnost. Zbog toga sam objavu na blogu petkom naslovila “Rečenice s potpisom”. Odlučim se za neki citat, stavim ga u kontekst djela i dođem do njega situacijom iz života. Jer, vrlo često na fb ugledam citate krivo potpisane, a nerijetko je navedena rečenica nekog lika iz djela, a potpisana imenom autora. Preko bloga sam u kontaktu s bivšim studentima, s ljudima svoga kraja, s čitateljicama svojih tekstova, s majkama koje imaju slične dvojbe koje imam i ja, s oboljelima… A u središtu svega je književnost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:57