Slavna i lijepa novinarka udaje se za producenta. No njega optuže za zlostavljanje: ‘Jeste li sigurni što biste učinili na njezinom mjestu?‘

"Jedan klik može ti uništiti život", stoji na naslovnici knjige Yomi Adegoke, koju je u Hrvatskoj izdala Fraktura. Radnja je sljedeća: Ola Olajide, proslavljena novinarka, za mjesec dana udaje se za ljubav svojega života. Mladi, zgodni, uspješni i obožavani na društvenim mrežama, čini se da ona i Michael imaju sve. Sve dok jednog jutra, kada se probude, oboje ne primi istu poruku: "Jeste li vidjeli Listu?"

Netko je na internetu anonimno objavio popis nasilnika, zlostavljača i silovatelja iz svijeta medija i industrije zabave, i u normalnim okolnostima Ola bi o njemu počela pisati već toga jutra, pozivajući na bojkot i otpuštanje popisanih muškaraca. Ali ovaj put okolnosti nisu normalne. Ovaj put na popisu je i Michaelovo ime.

Jedan klik, toliko je u "Listi" Yomi Adegoke potrebno da Olin i Michaelov savršeni svijet postane opasno, zbunjujuće mjesto, u kojemu se virtualno i stvarno miješaju, pretvarajući odnose u minsko polje. Kada Michaelu postavi ultimatum da joj prije vjenčanja dokaže svoju nevinost, Ola se bori za vlastitu budućnost i sve ono u što vjeruje, ali je li jedna anonimna optužba dovoljna da posumnja u ljubav svojega života, pitanje je na koje će morati odgovoriti sebi.

Pohvale kolega

Nagrađivana britanska novinarka Yomi Adegoke svojim provokativnim romanom "Lista" propituje način na koji doživljavamo odnose, moral i internetsku kulturu.

Bernardine Evaristo za Vogue je napisala: "Ovo je aktualan, važan i ispitivački roman koji raspravlja o moralnim pitanjima u vezi s vrijeđanjem na društvenim mrežama i osobnom krivnjom. Adegoke prikazuje impresivan spektar glasova i žargona s toliko elegantnom životnošću da se doima kako su njezini živopisno ostvareni likovi s vama u sobi", a Harriet Tyc: "Laserski precizan, bridak i pravovremen debitantski roman s inteligentnim osjećajem za nijansu koji društvene mreže nikada neće imati, sve to zaodjenuto u napetu priču koju sam pročitala u jednom dahu."

Pisala je za The Sunday Times, The Independent, Stylist i The New Statesman te bila voditeljica podcasta Women‘s Fiction Prize. Godine 2018., u koautorstvu s Elizabeth Uviebinené, objavljuje bestseler "Slay in Your Lane", a iste godine časopis The Evening Standard uvrštava je na svoj popis najutjecajnijih Londončana. Dobitnica je nagrade Groucho Maverick te jedne od nagrada Future Shaper časopisa Marie Claire. Godine 2021. uvrštena je u Forbesov popis 30 najutjecajnijih osoba mlađih od 30 godina. Kolumne objavljuje u The Guardianu i britanskom Vogueu, a "Lista" je njezin prvi roman.

Dok sam čitala knjigu, ljetos, nisam mogla ne pomisliti koliko se toga promijenilo u posljednjih dvadeset godina i nešto više u novinarstvu, pitala sam se kako bih ja pisala, koje teme odabirala... Koje su dobre i loše strane tih promjena?

- Teško pitanje, naravno. Ima i pozitivnih i negativnih promjena. Među pozitivnima je svakako porast dostupnosti. Ako si iz niže klase, sadržaj ti je dostupniji. Ja sam počela karijeru kao blogerica, i onda sam došla u novinarstvo. Negativne su svakako lažne vijesti kojih je, naravno, oduvijek bilo, no sada do te mjere da se nitko od nas više ne može nositi s time. Knjigu sam napisala 2020., a na ideju sam došla tri godine ranije, kada se još nije počelo niti razgovarati o umjetnoj inteligenciji. Ono što je danas nužnost jest da organizacije trebaju viši standard, institucije više provjera. Svi traže hitove, klikove, da se njihove informacije šire Twitterom. Ja sam novinarka postala prije desetak godina, sada sam u ranim tridesetim godinama. Drastično se novinarstvo promijenilo i od mojih početaka, ne samo od vaših. Manje je tiskovina nego ikad, manje novinara, manje pravih vijesti, puno je PR-ova, slavnih ličnosti koje razgovaraju o svemu u podcastu i nisu odgovorne ni za što. Sve je manje ljudi koji si mogu priuštiti da budu novinari uopće.

Yomi Agedoke

Fraktura/

Glavna protagonistica u knjizi, novinarka i kolumnistica, razmišlja u jednom trenu da promijeni posao jer joj je svega dosta, svjesna je da ima dovoljan broj pratitelja, nije to nevažno...

- Da, okuženje je to u kojem je jako bitno imati dovoljan broj sljedbenika. Bitno je da vas se čita. No, moram reći da broj pratitelja često i nije povezan s kvalitetom. Problem je i to što algoritam nagrađuje ekstreme, polarizacije, a manje točnost. Često su stoga i naslovi u ekstremnom i polarizirajućem tonu. Osim toga, nema pravih kazni za lažne vijesti, ne zanima ljude sivo, već crno ili bijelo, jedan pojednostavljeni pogled na svijet. U toj bitci za tisuće onih koji će pratiti vaše tekstove, samo vas etika i moral mogu zaustaviti.

Svidjelo mi se kako ste balansirano pisali o pokretu MeToo. Suli Breaks piše, i slažem se, "moderni roman koji se nitko nije usuđivao napisati"...

- Hvala vam. Nije bilo lako, da, kada sam pisala. Željela sam postići balans. Jedna od mojih mana jest da sam neodlučna, ne vidim crno-bijelo, to je naporno u dnevnom životu, no u ovom je slučaju to dobrodošlo. Dok sam pisala knjigu, stranice sam slala na čitanje ljudima za koje vjerujem da su od mene pametniji, onima koji ispravno misle, koji su progresivni, da mi daju rješenja. Sve sam stavljala u usta fikcionalnih likova, oni su razgovarali.

Postavlja se i pitanje koliko dobro poznajemo svojeg muža, ženu, buduće, sadašnje... Tumači se i kako nas iskušavate jednostavnim, ali ključnim pitanjem - "a što da se to dogodi tebi?". Čini mi se da bih vjerovala, no opet...

- Da, željela sam u knjizi postaviti pitanje koliko dobro poznajemo nekoga, ali i kako je biti supruga muškarca koji je u društvu visoko pozicioniran. Ona nije odgovorna za njegove postupke, no nije posve jasno kako navigirati kroz tu situaciju. Nije nužno vezano uz supružnike, može se proširiti i na sestru, brata, najbolje prijatelje... Da se to vama dogodi, nedajbože, pitanje je kako biste reagirali. Većina bi ljudi unaprijed odgovorila da bi otišla od te osobe, pa makar i bila anonimna anketa o tome. No, u stvarnom životu, nisam baš tako sigurna. Jedno je teorija, a drugo praksa.

Sive zone

Vi ste jako mladi, a već ste shvatili te sive zone, meni je trebalo neko vrijeme, da me život demantira u toj verziji "neću nikada"...

- Trebalo je i meni neko vrijeme da naučim da nije sve crno-bijelo. Ja sam, recimo, dok sam bila dijete, bila sigurna da nikad neću nositi periku. No s četrnaest sam ju nosila. I tu sam shvatila da uistinu nikad ne treba reći nikad, niti razumijem onu uzrečicu da ne možete starog psa naučiti novim trikovima. Imate svoje mišljenje što ćete govoriti, kako ćete se ponašati, no to nije za čitav život, za deset se godina možete promijeniti, iskustvo vas može promijeniti. Želim, kada mi bude osamdeset godina, i dalje čitati knjige koje će promijeniti moje mišljenje, nisam za rigidne stavove, postoje i druge perspektive, nikad nije antiintelektualno ako mijenjaš mišljenje.

Na naslovnici knjige piše "Jedan klik može vam promijeniti život". Uistinu. A kad osobu koja stoji iza svega, nećemo sada otkrivati kraj, pitaju zašto to čini, odgovara, "zato što mogu"...

- Da, ljudima je neugodno o tome govoriti, no aktivistički se pokreti mogu koristiti kao oružje, oni se mogu instrumentalizirati. I da, to ljude plaši. Postoje ljudi koji manipuliraju putem interneta, recimo, ako ste serijski ubojica, za to je potrebno ozbiljno planiranje. I to je zlo najgore vrste. No, komentar je lako napisati. Sjećam se da sam, kada još nije bilo u modi o tome govoriti, pisala o feminizmu i rasizmu. Trebali su isključiti komentare uz moje tekstove koliko su bili rasistički i seksistički. Nešto što mi, sigurna sam, ti ljudi ne bi nikada rekli u lice. Ovako ih štiti anonimnost. Na društvenim ste mrežama nagrađeni za polarizirajuće komentare. Ne treba im razlog. Čine zato što mogu. Nedavno sam vidjela snimku na kojoj je glazbenica Lana del Ray bila s nekim muškarcem. I netko je stavio na Twitter: ‘Ne mogu vjerovati da moj tata s njom izlazi‘. Krenuli su svi prenositi vijest, ja sam imala neku intuiciju, i bila sam u pravu: vijest se pokazala pogrešnom. No zašto je osoba koja je to pokrenula uopće to učinila, ja ne razumijem. Nema baš neke koristi od toga. No, nas je osam milijardi na Zemlji i svi smo različiti.

U Hrvatskoj i dalje ti trolovi pišu o cjepivu, kao evo kad se cijepio i slično...

- Još traju te teorije zavjere kod vas na ovu temu? Ludo.