Majstor horora opet nas je oduševio, iako njegov najnoviji prijevod na hrvatski jezik uopće nije horor. Doduše, ima elemenata strave, ali je u srži riječ o kriminalističkom romanu. Riječ je o "Holly", djelu kojeg je napisao 2023. godine, i koje je u našoj zemlji, u prijevodu Damira Biličića, objavilo Znanje.
Svi mi koji dobro znamo Kingov lik i djelo svjesni smo činjenica da zna on i omanuti. Recimo, roman koji je napisao sa sinom Owenom 2017. godine, "Uspavane ljepotice", počivaju na sjajnoj ideji (jer, ruku na srce, Stephen uvijek ima sjajne ideje. Sjetimo se "Očajavanja", "Groblja kućnih ljubimaca" ili slabije poznatih "Kletve" i "Dugog hoda", koje je objavio pod pseudonimom Richard Bachman), no kao da je nešto u izvedbi zeznuo. Zlobnici su nagađali da, otkako više nema opijata u njegovu životu, lošije piše, što se može odmah odbaciti, jer je (između ostalog) Kulu tmine završio bez opijata. Drugi su pak smatrali kako je možda jednostavno došao u neke godine kada ne može pisati kao nekada. I to bi bilo posve u redu, no onda nas je stari majstor iznenadio s "Holly".
Premda autorici ovih redaka lik detektivke, koju susrećemo u već tri romana prije ovoga, i nije najomiljeniji, ovdje je neobična detektivka zabljesnula kao nikada. Radnja je smještena u nedavnu prošlost - vrijeme je nakon pandemije, nakon Trumpova prvog mandata. Hollyna majka ne vjeruje u pandemiju i umire zbog korone. Ljudi se dijele na one koji se rukuju dodirom lakta i one koji to preziru. U tom kaosu Holly dobiva poziv žene kojoj je nestala kći. Policija ima pune ruke posla, a i slučaj im nije sumnjiv. Pronađen je bicikl djevojke, a ispod njega poruka "Dosta mi je". Sve upućuje na to da je ona, koja je imala turbulentan odnos sa svojom majkom, jednostavno pobjegla iz grada. No, jasno, ne radi se o tome, jer Holly uskoro shvaća da je to ubojstvo samo jedno od njih nekoliko i da postoji serijski ubojica.
Doduše, mi ga od početka znamo. Odnosno, njih. Knjiga se i otvara prizorom u kojem dvoje ostarjelih sveučilišnih profesora, Rodney i Emily Harris, otimaju svojeg kolegu, predavača na fakultetu. Što će im? Zatvore ga u kavez u podrumu, natjeraju da pojede sirovu teleću jetru i onda ga pojedu. I sve to kako bi odgodili zdravstvene probleme koje im donosi starost. Da, kanibalistički profesori u akciji, čiji je hladnjak pun ostataka tijela. Ne, zaista ne zvuči kao recept za dobar roman, ali Stephen jest majstor i u stanju je nešto što na prvi pogled djeluje kao klišej pretvoriti u napeti roman. Kako se priča razvija, a Holly otkriva nove žrtve, sve postaje uzbudljivije. Kad ona odluči ne poslušati intuiciju, profesorski par sazna da im je za petama. Neće je pojesti, prestara je za to, ali bi je trebalo ušutkati...
Ima u priči urnebesno zabavnih dijelova. Ključno je da žrtva pojede sirovu jetru, no profesori jednom zakažu u istrazi. Iako se svaki put dobro pripreme prije otmice, što znači da upoznaju žrtvu i steknu njezino povjerenje, jedna im žrtva propada jer je - veganka. Ona, naime, ne želi pojesti jetru. Zbog toga je ustrijele i poštede mučne sudbine koja je čekala ostale. Ne doznamo nikada režu li ih žive i svjesne, jer čak ni King nije htio napisati taj prizor, no sugerira nam da je možda tome tako. Osim toga, zabavan je i dio priče Hollyne prijateljice Barbare, koji uopće ne služi radnji. Ona je na kraju spasi i igra važnu ulogu, da, ali za razvoj priče njezino dobivanje književne nagrade za pjesništvo i prijateljstvo sa starom pjesnikinjom Olivijom Kingsbury nema nikakvu funkciju. No, ono kao da je napisano samo za autorovu dušu. Dok čitatelj očekuje nešto zlobno što će proizaći iz toga, ništa se ne događa. Možda mu je to prijateljstvo trebalo kao ravnoteža zlu koje nalazimo na stranicama romana. Poznato je koliko King vjeruje u snagu prijateljstva i zajedništva, od čega nije odustao ni u "Holly".
"Kad već pomisliš da si vidjela i sve ono najgore što čovjek može ponuditi, zlu nema kraja", kaže na kraju knjige Holly, no King kao da vjeruje drugačije. Da, postoji zlo u ljudima, u stanju su učiniti jezive stvari, no kao da nam ne mogu ništa dok god postoje oni koji nas vole.
Komentari (0)
Komentiraj