Iz tiska je upravo u HDP-ovoj Biblioteci Poezije plus izašla Antologija regionalne queer poezije pod nazivom "Rušenje četiri zida". Riječ je o prvom sustavnijem izboru pjesama autorica i autora iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije u kojima su priređivači detektirali neke od tematskih i motivskih preokupacija karakterističnih za queer stvaralaštvo – istospolna ljubav i privlačnost, propitivanje kategorija roda i spola, socijalni angažman i kritika heteronormativnosti, homofobije, patrijarhata i kapitalizma. Ideja za sastavljanje antologije rodila se u ljeto 2021. godine iz poznanstva priređivača antologije, višestruko nagrađivanog pjesnika i goranovca Denisa Ćosića i pjesnika te urednika elektroničkog zbornika regionalne poezije "bludni stih" Đorđa Simića. U svojim su razgovorima zaključili kako se o queer književnosti na književnoj sceni govori gotovo incidentno, da postoje autorice i autori koji pišu o tim temama, ali nemaju adekvatnu platformu putem koje se mogu izraziti te da kritičarska recepcija nevoljko ili nespretno govori o tim dimenzijama književnih djela. Priređivači se nikada nisu upoznali uživo niti se vidjeli putem videopoziva ili čuli telefonski, te su im komunikacija i rad ostali gotovo arhaičnog karaktera, samo na pisanju i razmjenjivanju poruka. S idejom su se odlučili obratiti Hrvatskom društvu pisaca koje je pristalo biti izdavač antologije, zatražili pjesnika Alena Brleka za uredništvo i zatim aplicirali projekt za financiranje.
U antologiji je s pet pjesama svatko (uz iznimku jedne autorice koja je predstavljena trima pjesmama) zastupljeno trideset i troje pjesnikinja i pjesnika. Kako u svom predgovoru ističe Ćosić, u antologiji možemo pronaći pjesme autora koji su bili pioniri u regiji i nacionalnim književnim korpusima te su objavili prva djela queer tematike i potaknuli proces rasvjetljavanja do tada društveno prešućivanih i tabuiziranih iskustava LGBTIQ+ zajednice. Tu si i pjesme suvremenih autora koji su se u rasponu od protekla dva desetljeća oformili na književnoj sceni te nastavili nadograđivati queer stvaralaštvo, te autora koji tek trebaju doživjeti svoja prva tiskana izdanja ili su relativno nedavno objavili prvijence, a već su dali naznake povjerenja u kvalitetu objavljujući radove u različitim publikacijama. U knjizi tako nalazimo stihove pjesnika i gay aktivista Brane Mozetiča, čija je zbirka "Banalije" jedna od prevođenijih slovenskih knjiga poezije, te pjesnikinje, sociologinje i lezbijske aktivistice Nataše Velikonje, čija se zbirka "Abonma", objavljena 1994., smatra prvom otvoreno lezbijskom knjigom poezije u Sloveniji. Pjesmama su predstavljeni Tanja Stupar Trifunović i Bojan Krivokapić, koji su i uspješni prozaisti te su dobili nagradu ili nominaciju Europske unije za književnost. Prisutna je i poezija mlade pjesničke senzacije Radmile Petrović, čija se zbirka "Moja mama zna šta se dešava u gradovima" prodala u više od 13 tisuća primjeraka, što je impresivna brojka za neku knjigu poezije na ovim prostorima. Tu je i vizualni umjetnik Darko Aleksovski, čija se praksa formira na raskrižju između slika i zapisa, a njegovi su poetsko-prozni radovi dio međunarodnih izložbi na kojima sudjeluje, te Selma Asotić, magistra studija poezije završenog na sveučilištu u Bostonu. Od hrvatskih autorica i autora mogu se pročitati pjesme Aide Bagić, Gorana Čolakhodžića, Romea Mihaljevića, Saške Rojc, Sanje Sagaste, Espija Tomičića i Nore Verde, od kojih je većina izrazito nagrađivana i uspješna u spisateljskoj karijeri, i to ne samo pjesničkoj, nego i proznoj ili dramskoj.
Općenito govoreći, većina zastupljenih autorica i autora iza sebe ima pozamašan broj književnih nagrada i djela im kod publike nailaze na dobru recepciju. Simić se u svom predgovoru nadovezuje na to, konstatirajući da se ovom antologijom htjelo dati glas marginaliziranoj zajednici i njihovim borbama te potvrditi cijeli niz autorica i autora kojima društvo uskraćuje vidljivost, ali se vodilo računa o pokazivanju umijeća i estetskom vrednovanju izraza pri odabiru pjesama. Tijekom dvogodišnjeg razdoblja priređivači su iščitali značajan broj pjesničkih zbirki i sa svakim autorom dogovorili izbor pjesama. Priređivači su uvažili i autorske prijedloge pjesama za koje su oni smatrali da su reprezentativni i adekvatno odražavaju queer aspekt njihova stvaralaštva. U cijelom procesu imali su i podršku prevoditelja. Romeo Mihaljević i Mirza Purić preveli su pjesme slovenskih autora, a Radmila Vankoska sjevernomakedonskih. Iako je inicijalna ideja bila okupiti još veći broj autora, neki su odbili biti uključeni u projekt jer se iz raznih razloga nisu osjećali sigurnima ustupiti svoje radove. U svom se pogovoru toga dotiče urednik Brlek koji ističe da je ova antologija posebno ovdje za njih te da su njihovi glasovi glasniji od svake pretpostavke, društvene umjetne predodređenosti i tiranije.
Priređivači priznaju kako su imali poteškoća s pronalaskom autorica i autora iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije, što se i očituje manjim brojem zastupljenih autora u odnosu na ostale države. U tome su im pomogli određeni posrednici koji bolje poznaju književnu scenu dviju država. S Crnom Gorom su imali situaciju da su im se javljali autori koji su priznali kako ne pišu queer poeziju, ali da nemaju ništa protiv da budu uključeni u projekt ako im se u pjesmama pronađe nešto od takve tematike. Ćosić i Simić su to odbili jer im je jedan od kriterija bio da autori svjesno koriste queer elemente u svojim radovima. Također, javljali su im se i nepoznati autori koji su iz straha od osude ili javnog eksponiranja htjeli biti uključeni u projekt, ali pod pseudonimom. I takve su zahtjeve, nažalost, morali odbiti jer im cilj nije bio skrivanje, već otkrivanje. Trag takvog priređivačkog izbora moguće je trasirati već u nazivu antologije – antologija je tu kako bi rušila zidove zatvorenosti i nevidljivosti.
Priređivači se nadaju kako će ova knjiga postati platforma nade za mlade queer pojedince te podsjetnik kako nisu sami u svojim borbama. Za Simića, pjesme u knjizi su osobni narativ koji nudi uvid u proživljena iskustva queer osoba na Balkanu i moćno sredstvo za obrazovanje i empatiju, te poticaj za razumijevanju na tlu punom predrasuda. Ćosić pak smatra kako ova knjiga može postati koristan orijentir za daljnja čitanja opusa antologijom obuhvaćenih autorica i autora, poticajna za promišljanje i otvaranje dijaloga između kritičara, čitatelja i autora po pitanju queer stvaralaštva, te poslužiti kao polazišna točka budućim znanstvenim istraživanjima u područjima teorije književnosti, komparativne književnosti i raznim interdisciplinarnim područjima.
Urednik Alen Brlek odlučio se nakon svoga pogovora pridodati po jednu Simićevu i Ćosićevu pjesmu, dodatak koji je inače netipičan za antologije, ali dobro zaokružuje ideju i ciljeve ovog projekta. Simićevim stihovima "rat je, ljubavi/ nama svakog dana" pridružuje se Ćosićev "moja je ljubav rat bez dvoboja", a oni se uspješno nadovezuju na njihove pogovore u kojima se poentira kako je život LGBTIQ+ pojedinaca svakodnevna borba za ravnopravnost i vidljivost, a riječi su njihovo najjače oruđe. Upravo riječima ruše se četiri zida u koja ih nepravedno pokušavaju zatočiti regresivne društvene politike, a pjesmom se kao uporištem otpora nastoji afirmirati slobodniji, pravedniji i uključiviji život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....