PIŠE ŽELJKO IVANJEK

VJEROVALI ILI NE, OBJAVLJEN JE NOVI BROJ QUORUMA U znaku dviju mladih pjesnikinja i glasina o prestanku izlaženja

Martina Vidaić i Marija Dejanović
 CROPIX

Novom broju amblematičnoga časopisa Quorum, broj 1-2-3, 2017/18. privukle su me dvije pojedinosti. Jedna je glasina koju sam načuo, da se u krugu časopisa govori o prestanku njegova izlaženja. A druga je činjenica da predmetnuti trobroj predvode dvije pjesnikinje, dobitnice različitih nagrada Goranovog proljeća.

Studentica Marija Dejanović, kao dobitnica prošlogodišnje nagrade Goran za mlade pjesnike dočekala je s rukopisom “Etika kruha i konja” prvu knjigu. U Quorumu je objavila ciklus pod naslovom “Vodena kružnica”, koji je lijepo protumačio Krešimir Bagić, jedan od kvorumaša-prvoboraca, u objašnjenju nagrade Zdravko Pucak, koju je Dejanović, također primila.

I Martina Vidaić objavila je prvu knjigu kao dobitnica iste nagrade, pa joj je SKUD I. G. Kovačić objavio “Eru gmazova”, 2011. Ove je pak godine Vidaić zavrijedila nagradu I. G. Kovačić za najbolju zbirku pjesama objavljenu protekle godine, prvu takvu, za “Mehaniku peluda” (HDP). Sa čime je, s tom novouvedenom, bijenalnom nagradom, isto Studentsko kulturno društvo pretvorilo i Goranov vijenac, jednako tako u bijenalnu nagradu za pojedino pjesničko životno djelo. U Quorumu je Vidaić objavila pjesnički ciklus pod naslovom “Pjesnikinja dijeli objavu”, dok uredništvo još nije znalo da joj sljeduje spomenuta nagrada.

Ne tako davno, koncem prošle godine, odajući počast kolegi pjesniku Seadu Begoviću, Branko Maleš podsjetio je na važnost spomenutog pjesničkog mjesta: “Bili smo dugogodišnji prijatelji iz mladih dana. Tada smo voljeli iste ili slične stvari, bili čak i vjenčani kumovi, a onda je drugi vjetar puhnuo. S druge strane ostalo je čvrsto sjećanje na mladu izvjesnost toplijih boja. Koga sam sve upoznao kod Josipa Severa kao voditelja književne sekcije I. G. Kovačića? Neki su početni literati ostali današnji siromašni pisci.”

Već je ovo dovoljno da markira književnu sekciju Studentskog kulturno umjetničkog društa Ivan Goran Kovačić kao važno mjesto hrvatske književnosti, napose pjesništva. Ode li se korak dalje, pogledavajući na Goranovo proljeće i na imena dobitnika Goranova vijenca - što ga je Branko Maleš primio daleke 2002., nakon Makovića a prije Dedića - trebalo bi dodati da, praktički nema cijenjenog pjesnika koga ta kolajna nije potvrdila.

Osnovano 1948. društvo I. G. Kovačić, u okviru zagrebačkog Sveučilišta, bilo je osnivač i organizator Goranova proljeća 1971. Prvi dobitnik njegove glavne nagrade, Goranova vijenca, bio je genijalni pjesnik Drago Ivanišević. Danas, međutim, ono nema književnu sekciju, ali među članovima Glavnog odbora ima mladog i već poznatog pisca Marka Pogačara, prvobitno pjesnika.

Na stranu sada što je i Goranov vijenac morao zapasati vrat partijske dosljednosti i međunacionalnog republičkog ključa. Ali, u osnovi, ta je nagrada vrednovala dobar stih. Svidjeli se nekome “Tifusari” ili ne, Kaštelan ostaje veliki pjesnik (dobio Vijenac 1986), velik je i po “Tifusarima”. Baš kao što je Ivan Goran Kovačić po “Jami”, ne samo po svom kajkavskom vezanom stihu. Ali, ovdje ne bih lamentirao o “najsretnijem” hrvatskom binomu: partizani-ustaše.

Više me zanimaju imena s popisa nagrade Goran za mlade pjesnike koja se pokazala “inkubatorom” pjesničke riječi, a članovi njegovih žirija vrlo dobrim prorocima, barem do sada. Prvu takvu nagradu, još drugačijega imena, dobila je Jagoda Zamoda 1977. Kao urednik Poletove kulture bio sam, igrom slučaja u žiriju s tada kultnim pjesnikom “Mostarskijh kiša” Perom Zupcem (dobitnikom Vijenca 1972), s Ivanom Kordićem, Ljubišom Jocićem, Adamom Puslojićem i Vladimirom Reinhoferom.

Ovu nagradu za prve rukopise dobili su, među inima, kojima se ispričavam: Branko Čegec (1980), koji također objavljuje pjesme u novom„Quorumu, Anka Žagar (1983), spomenuti Krešimir Bagić, Miljenko Jergović, Davor Šalat, Ivan Herceg, Tomica Bajsić, pa za njim Dorta Jagić... Ove godine dodijeljena je Denisu Ćosiću.

Ali, ne treba biti dobitnik neke od nagrada SKUD-a Kovačić da bi se pisalo dobre pjesme i objavilo ih u Quorumu. Pored spomenutih poezijom se javljaju: Ana Jurišić, Branimir Dropuljić, Slavko Butković, Kiril Medvedev i Deszo Kostolanyi. Dakako, najveću pažnju privlače stihovi Leonarda Cohena, koje je preveo Damir Šodan.

Poseban tematski blok časopisa pod naslovom “njuškalo.hr” priredio je sam Miroslav Mićanović, glavni urednik Quoruma, i pozvao u njega deset suvremenih hrvatskih autora. “Projekt pisanja priče na temu oglasa” smatrao je “poticajnim i važnim”. Jedan je od pisaca Zoran Ferić, kome je časopis posvetio uvodni blok i razgovor. Prema tome, proza nije nimalo zapostavljena.

Treba, istovremeno, naglasiti da brojne fotografije u ovom broju tiska ugledni pjesnik, urednik i kvorumaš Delimir Rešicki. One su puno više od hobističkih okidanja pisca, sažimaju upitanost nad okolnim, predočljivim svijetom, baš kao i njegovi stihovi. Ovaj pisac zasigurno pripada onima koje uredništvo zove “Quorumov Quorum”. Usput, čini mi se da je ovaj časopis nekoć objavio prve prijevode Paula Bowlesa u nas; u ovom trobroju prevodi ga Dražen Karaman.

Protekle subote zaključeno je ovogodišnje, 56. Goranovo proljeće. Ostaju stihovi njegovih protagonista u Quorumu. I drugdje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 07:54