"Želio bih se osvrnuti na vrijednost čitanja romana i pjesama kao dijela puta prema osobnoj zrelosti", pisao je prošle godine u pismu sjemeništarcima papa Franjo otkrivajući svoj pogled na književnost te važnost čitanja koje, smatrao je, nudi "zdravu alternativu ponekad toksičnim i površnim informacijama dostupnim u audio-vizualnim medijima".
Dobru knjigu okarakterizirao je kao potencijalnu "oazu" koja nas drži podalje od "drugih, manje zdravih odabira", piše The Times.
"Isto tako, u momentima iscrpljenosti, ljutnje, razočaranja ili neuspjeha, kada nam sama molitva ne pomaže da pronađemo unutarnji spokoj, dobra nam knjiga može pomoći da prebrodimo oluju, dok ne pronađemo mir", vjerovao je papa Franjo.
Prisjetio se i kako je nekad, kada je radio u isusovačkoj srednjoj školi u Argentini, predavao književnost te učenike uvjeravao da pročitaju španjolski ep iz 12. stoljeća - "El Cid". Tada 28-godišnji Jorge Mario Bergoglio, na nastavi bi s učenicima raspravljao o suvremenijim autorima, ohrabrujući ih da kod kuće pročitaju "El Cida".
Izrazio je zanimanje za tragičare jer "njihov rad svi možemo prigrliti kao nešto svoje, kao izraz naše osobne drame. Ridajući nad sudbinom njihovih likova, u biti ridamo zbog sebe, zbog svoje vlastite praznine, nedostataka i osamljenosti".
Sjemeništarcima, ali i svim katolicima, sugerirao je da knjige odabiru otvorenog uma te da budu spremni na iznenađenja.
"Ništa nije kontraproduktivnije od čitanja iz obaveze, ulaganja značajnog napora samo zato što su drugi rekli da je nešto bitno", rekao je.
U pismu je citirao francuskog romanopisca Marcela Prousta, autora "Kronika iz Narnije" C.S. Lewisa, velikog pobornika kršćanstva, te američkog pjesnika T.S. Eliota.
"T.S. Eliot, pjesnik čija poezija i eseji, reflektirajući njegovu kršćansku vjeru, zauzimaju istaknuto mjesto u modernoj književnosti, perceptivno je današnju religijsku krizu opisao kao raširenu krizu nedostatka kapaciteta za emocionalnost", objasnio je papa Franjo te nastavio:
"Ako povjerujemo u tu dijagnozu, glavni problem vjere u današnje vrijeme nije pitanje veće ili manje vjere u odnosu na određene doktrine, već toga da mnoge naše suvremenike ne uspijevaju duboko dotaknuti Bog, njegova kreacija i druga ljudska bića".
Papa je hvalio oce rane crkve i svetog Pavla od Tarsa jer su se bavili klasičnom kulturom svog vremena, a prisjetio se i promišljanja sunarodnjaka Jorgea Luisa Borgesa o tome kako književnost ljude potiče da slušaju druge ljude.
Prema riječima biografa Austena Ivereigha, papa je bio "nezasitni" čitatelj. Biografa su impresionirale i njegova širina te činjenica da bi upamtio cijele odlomke teksta.
"On ne ide na godišnji odmor, već vruće, ljetne mjesece provodi čitajući i slušajući glazbu", tvrdio je Ivereigh, koji je otkrio da je papa Franjo dobro poznavao grčke klasike, španjolsku i njemačku književnost te da bi učestalo preporučivao distopijski roman katoličkog svećenika Roberta Hugha Bensona "Lord of the World" (1907.). Da na tu knjigu bace pogled, uputio je čak i svjetske vođe, kada ih je susreo na G7 samitu u Apuliji (tal. Puglia).
Komentari
0