VIDEO: JELENA OTKRILA ZAŠTO JE MJESEC DANA ŠUTILA Poruka iza performansa u Prijedoru koji je izazvao neviđenu pažnju

Performans "Glasna šutnja" je autorski rad Jelene Topić, apsolventice Akademije umjetnosti u Banjoj Luci. Izveden je na prijedorskom gradskom trgu, ispred bivše robne kuće "Patrija" i virtualno-posredno prezentiran preko Facebooka.

Performans, kao vidljiv akt u vremenu i prostoru, podrazumijevao je trosatno nepomično stajanje na mjestu– staroj kutiji za drva, u razdoblju od 30 dana i uvijek u istom vremenskom okviru.

"Izveden je u kontinuitetu, bez obzira na meteorološke uvjete ili situacijske faktore okoline. Tokom realizacije autorica nije davala nikakve službene ili neslužbene izjave za medije, niti je objašnjavala svoje motive članovima obitelji, prijateljima ili kolegama. Mističnost koja je uslijedila zbog blokade pristupa informacijama nije imala za cilj misterij, već je isključivo služila u svrhu uspješne realizacije projekta", navedeno je u priopćenju objavljenom na stranici 'Glasna šutnja', a prenosi ga Klix.ba.

Istaknuto je kako je to prvi projekt takog tipa javno izveden u gradu Prijedoru i da je nesumnjivo ostavio trag na imidž sredine koja je svojim socio-demografskim karakteristikama bila podložna stereotipnim kvalifikacijama.

KOMENTAR MILJENKA JERGOVIĆA U vrijeme kada svi blebeću najbolje će se čuti šutnja

- Jelena Topić, autor i izvođač performansa, koristila je vlastite tijelo kao osnovno umjetničko sredstvo u prenošenju određenog koncepta – autorefleksije pojedinca, društva i medijske slike. Cilj je bio da ljudi u njoj, odnosno postavci performansa, kao u ogledalu spoznaju sebe, svoj odnos prema drugima i odnos prema stvarnosti unutar sredine u kojoj djeluju. Performans nije bio 'umjetnost radi umjetnosti', već osmišljen i realiziran socijalno angažirani projekt čija je ideja upravo društvena i osobna reakcija i refleksija. Ispisane poruke na postolju bile su njene osobne refleksije prethodnih dana i unutrašnjih previranja i istovremeno su postajale okidač razmišljanja i polemika o određenim društvenim pojavama i distorzijama. Ipak, najjaču socijalnu notu performansu dali su upravo slučajni prolaznici, građani Prijedora, a kasnije i regionalna javnost. Novinari, sociolozi, blogeri i intelektualci tumačili su i obrazlagali performans govoreći u ime autorice, a pri tom jasno i nedvosmisleno izražavajući svoje stavove. Pitanja i odgovori o protestu ili revoltu, o umjetnosti ili ludosti, smijenjivali su se iz dana u dan. Koncept se razvijao u ono što su ljudi priželjkivali da bude, a Glasna šutnja je postala socijalna buka čija je osnovna ideja bila da pojedinac, ali i društvo dokuče svoje misli i njihovim tumačenjem prepoznaju sebe i svoju okolinu, navedeno je.

U priopćenju je navedeno da su se tokom Jeleninog performansa u medijima pojavljivali krivi navodi, odnosno da se pisalo kako ona štrajkuje, ali i krivi navodi o obrazovanju, socijalnom statusu i njenim motivima.

- Jedan od čestih, ne posebno bitnih komentara na društvenim mrežama i blogovima bio je da autorica isključivo želi privući pažnju. On je bitan jedino u kontekstu samog performansa kao oblika umjetničkog izraza. Autorica je performansom, između ostalog, željela privući pažnju, jer je javna vidljivost srž i suština ovog umjetničkog akta. Otuđenjem ili značajnom distancom od društva i sredine refleksiju bi bilo nemoguće izazvati, a samim tim čitav koncept ne bi imao smisao, navedeno je.

Prikupljeni materijal poslužit će kao osnova za dokumentarni film i multumedijalnu izložbu autorke performansa Jelene Topić. Služit će i za izradu studije slučaja iz područja komunikologije, sa naglaskom na masovno neverbalno komuniciranje,.