TRENINZI ZA MARS

ASTRONAUTE 'UBIJAJU' POSLOM DA IH NE UBIJE - DOSADA! Najveća opasnost u svemiru je depresija

Dosada koja se često pretvara u tešku depresiju postala je zabrinjavajuća pojava koja ugrožava uspjeh velikih misija

Čak i astronauti, leteći svemirom, ili znanstvenici koji dugo vremena provode u izolaciji Južnog pola mogu - umirati od dosade. Dosada, dapače, može ugroziti uspjeh velikih misija. Putovanje na Mars traje dugih osam mjeseci, u jednom smjeru.

Jasno da u svemir odlaze naoružani tehničkim i prirodnoznanstvenim znanjima, koliko god je moguće trenirani za skučene, specijalne uvjete života...

Žele novi podražaj

NASA-ini instruktori ništa ne prepuštaju slučaju, no jednome ne mogu doskočiti - osjećaju kronične dosade koji astronaute muči za dugog boravka u svemiru, što ponekad u svemirskim letjelicama postaje ponajveći problem s kojim se suočava posada. Baš zato se NASA u posljednje vrijeme, pripremajući ljude za boravak u Međunarodnoj svemirskoj postaji, sve više bavi pitanjem kako pobjediti dosadu, kako u posebnim uvjetima, daleko od čovjeku prirodnog okruženja stimulirati mozak.

Znanstvenici tvrde da bi istraživačke postaje na Antarktici, zbog njihove izoliranosti, možda kandidatima za Mars nudile bolje uvjete priprema i simulacije boravka u svemiru negoli, primjerice, baza pokraj vulkana na Havajima, gdje se tenutno rade obuke i trening.

“Sva živa stvorenja traže nekakav podražaj - nove mirise, okuse, zvukove, vizure, bilo kakva iskustva. Čak će se i jednostanična ameba pokrenuti osjeti li podražaje poput svjetlosti ili topline”, kaže Sheryl Bishop sa Sveučilišta Texas, koji proučava ponašanje u ekstremnim vanjskim uvjetima.

Loša funkcija mozga

Dosada je vrsta stresa. Psihološki, dosada kao da zrcali situaciju kad imate previše posla, kaže Jason King, koji proučava kako ljudi žive na mjestima visokog rizika - u svemiru, pod vodom, na vrhu visokih planina... Ako ljudski mozak ne primi dovoljnu stimulaciju, moguće da će se zabaviti nečim drugim - početi sanjariti, propitkivati, razmišljati o sebi.

No, potraje li takvo stanje predugo, može loše djelovati na normalno funkcioniranje mozga. Kronična dosada u značajnoj je korelaciji je s depresijom i poremećajem pažnje.

Kandidati za astronaute prolaze dvije godine napornog treninga ne bi li dobili dozvolu za let. I prije nego što su izabrani da postanu kandidati, moraju se nametnuti među silnom konkurencijom. Ove se godine, primjerice, za osam mjesta za kandidate javilo čak 6000 zainteresiranih. Astronaute rigorozno testiraju, provjeravaju njihovo fizičko i psihičko stanje, snagu i zdravlje. Ni jedna NASA-ina misija nije toliko pozornosti posvećivala pitanju kornične dosade kao misija na Mars, baš stoga što ona podrazumijeva tako dugotrajno, psihički iznurujuće putovanje kroz ništavilo.

Što ako milijunima kilometara daleko od kuće astronaut, kronično se dosađujući, postane manje fokusiran, zaboravi na pojedina sigurnosna pravila? Dokazano je da su ljudi izloženi dosadi skloniji izlagati se riziku, podsvjesno traže stimulaciju koje im manjka u okolini.

Tako je na Antarktici, gdje zimsko nevrijeme može odsjeći znanstvenike od ostatka svijeta i na devet mjeseci, neke od njih posvemašnja izolacija vodila u bizarna, ponekad sasvim nerazumna ponašanja. Bilo je i onih koji su iznenada odlučili prošetati na temperaturama nižima od -40 Celzijevih stupnjeva a da se nisu propisno odjenuli i da o toj “šetnji” nisu obavijestili kolege u postaji. Zapisi nekadašnjih polarnih istraživača puni su opaski o ekstremnoj dosadi, depresiji i očajničkim pokušajima da se nekako zabave, nalik su na priče zatočenih u samicama.

Slave svoje praznike

Jedan od načina na koji se u svemiru bore s dosadom jest da se zatrpavaju poslom, rade otkad ustanu dok ne krenu na počinak. Tako je i u Međunarodnoj svemirskoj postaji. Poznato je da NASA astronautima i zbog opasnosti vezanih uz dosadu daje i više posla nego što je objektivno potrebno. Toliko da se 1973. iscrpljena posada Skylab 4 pobunila i prosvjedujući uzela - slobodan dan.

No na Antarktici nema nikoga tko izvana daje naredbe i upravlja poslom istraživača. Uzbuđenje uskoro proguta sveopća bjelina okoline i monotonija. Nerijetko istraživači na Antarktici, ne bi li se nekako zabavili, slave vrlo veliki broj praznika, bilo tradicionalnih, bilo izmišljenih, organiziraju kostimirane zabave, razne igre...

“Moraš imati nešto čemu ćeš se unaprijed radovati, pomak od rutine”, kaže jedan od njih pričajući što rade čekajući ondje prekratko ljeto.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 17:33