FOTO: PREDSTAVLJAMO STANOVNIKE ZOO-a Spori loris je aktivan isključivo noću

Opis

Dužina tijela: mužjaci 25 -37 cm; dužina repa: 1 - 2 cm; težina: mužjaci 250 – 1600 g.

Rasprostranjenost

Jugoistočna Azija. Stanište Tropske kišne šume.

Prehrana

U prirodi: voće, biljke, kukci, mali gmazovi, ptice, sisavci.

U zoo-vrtu: voće, povrće, kuhana riža, kuhana jaja, svježi sir, ličinke brašnara, cvrčci.

Razmnožavanje

Pare se tijekom cijele godine i smatra se da su monogamni. Ženka najčešće rađa jednog mladunca nakon graviditeta od 186 – 193 dana.

Mladunci nakon okota teže 35 – 45 grama. Mužjaci su jako teritorijalnii postaju netolerantni prema mladuncima kada oni navrše 18 mjeseci i tada ih tjeraju iz obiteljske skupine.

Način života

Spori loris živi samotnjačkim načinom života, a teritorij na kojem boravi obilježava urinom i to tako da prvo urinira na prednje udove koje potom trlja o grane kako bi obilježio teritorij. U potpunosti su noćne životinje, a tijekom dana spavaju. Iako su poznati po svom sporom kretanju, sposobni su i za vrlo brze pokrete ukoliko se nađu u opasnosti ili love plijen. Također, kada su uznemireni glasaju se kratkim pištavim zvukovima te izlučuju posebni toksin kojeg izlučuju iz žlijezda ruku.

Životni vijek

U prirodi: nepoznato.

U zoo-vrtu: 26 godina.

Grabežljivci

Mačke, malajski medvjedi, cibetke, orlovi i orangutani.

Ugroženost

Ovu vrstu najviše ugrožava uporaba u tradicionalnoj medicini, ilegalna trgovina kućnim ljubimcima i uništavanje staništa. IUCN kategorija: VU (osjetljiva vrsta).

Zanimljivosti

► Mladunac se prihvaća za krzno majke i svuda putuje s njom dokle god ne dostigne njezinu veličinu.

► Kada se kreću prema plijenu, čine to vrlo polako, ali kada im je plijen na dohvatu mogu se kretati vrlo brzo kako bi ga ulovili.

► Hvat stražnjim nogama je toliko snažan da mogu visjeti na njima dok nastoje uloviti i zadržati plijen.

► U žlijezdama ruku proizvodi se toksin koji koriste pri obrani od grabežljivaca.