S kineskom borilačkom vještinom kung-fuom prvi sam se put susreo kad je Neo u “Matrixu” rekao da “zna kung-fu” i potom Morpheusu pokazao svoje znanje. Otprilike četiri minute dugačku borbu njih dvojice zajedno su priredili redateljice filma Lana i Lilly Wachowski te kineski koreograf i filmski redatelj Yuen Woo-ping (“Pijani učitelj”, “Veličanstveni mesar”, “Wing Chun”). Iako nedvojbeno stiliziran, sraz Nea i Morpheusa ipak uspijeva gledatelju pokazati suštinu kung-fua – vještina se stječe izučavanjem i vježbanjem. Izuzev možda famoznog i često imitiranog efekta usporavanja vremena (eng. bullet time), borba Nea i Morpheusa u dvorani za vježbanje vjerojatno je najpoznatija scena iz “Matrixa”.
Dok se moj prvi susret s kung-fuom sveo na zadivljeno gledanje tabanja Nea i Morpheusa, moj je posljednji bio uvelike nalik Neovom u “Matrixu”. Drugim riječima, sad i ja znam kung-fu, a njemu me naučila borilačka videoigra “Sifu” (kin. otac učitelj) redatelja Jordana Layanija iz 2022. godine koju je razvio francuski studio Sloclap (“Absolver”). Igrač u “Sifuu” kontrolira dijete majstora borilačkih vještina (igra je inspirirana Bak Mei kung-fuom) koje se želi osvetiti kvintetu nitkova koji su ih jedne večeri ubili. Iako su djetetu prerezali vrat, ono je napad preživjelo zahvaljujući drevnom talismanu koji mrtve vraća u život. Međutim, osoba nakon svakog povratka ostari određeni broj godina. Igrač na početku svog osvetničkog pohoda ima 20 godina. Kad prvi put umre, ostari za jednu godinu, kada drugi put umre, ostari za još dvije, kada treći umre, ostari za još tri itd. Svaki put kada umre, napadi igračeva lika postanu jači, a njegova konstitucija slabija.
“Sifu” je prilično teška igra koja kažnjava svaku igračevu brzopletost i besmisleno udaranje po tipkama na upravljaču. Igrač mora pažljivo promatrati neprijatelja i pravovremeno reagirati na njegove poteze. Od njega se traži da veže napadačke i obrambene poteze jer jedino tako može narušiti neprijateljevu “strukturu” i nanijeti mu ozbiljnije ozljede. Borbe su često “nepoštene” i igrač se istovremeno mora suočiti s troje, četvero pa i petero neprijatelja. Svaki put kad bi se iz takve situacije izvukao neokrznut ili s tek pokojom modricom, osjećao sam se kao pravi majstor kung-fua. Animacije udaraca su perfektne, a igra u estetskom smislu podsjeća na strip. Premda kamera u “Sifuu” nije najbolja, igrač u velikoj većini situacija ipak zna točno odakle neprijatelji dolaze i kako parirati njihove poteze. U ovoj će igri prvenstveno uživati strpljivi, a nestrpljivima bi možda čak mogla promijeniti život.
Komentari
0