IGRA WORLD OF WARCRAFT ZALUDJELA IH KAO KLINCE, A SAD JOJ SE VRAĆAJU 'Ljudi oko tebe nisu sretni kad ovu igru igraš po deset sati dnevno'

Kada je krajem prošlog tjedna izašla videoigra World of Warcraft Classic, uskoro su stotine tisuće igrača čekali satima u virtualnim redovima kako bi joj uopće pristupili.

Prvo je trebalo ući u servere, no redovi su se stvarali i unutar same igre, kao i tijekom izvršavanja pojedinih zadataka (questova). Mnogi od tih igrača su, kada se igra prvi put pojavila i postala sinonim za ovisnost o igranju videoigra, imali tek 10-13 godina.

Iako je bilo prošlo 10 godina, većina je od njih jedva dočekala opet ući u Blizzardov svijet WoW-a, unatoč činjenici što su morali satima čekati u redu da dobiju priliku ubiti nekog “bossa” ili riješiti kakav zadatak.

Kada su bili na svojim vrhuncima, prolazilo je vrijeme i nizale su se ekspanzije, a WoW je polako gubio svoju originalnost i svježinu zbog koje su ga igrali milijuni. Tada su mnogi bili otišli iz igre, iako je WoW i dalje ostao masivan i imao tonu igrača.

A onda je, nakon dosta čekanja, krajem kolovoza Blizzard konačno omogućio igranje originalnog WoW-a na vanilla serverima, ali na Blizzard arhitekturi, a ne na privatnim serverima iz kućnih radinosti raznih gamera čiji privatni serveri imaju svoj čar, ali, prema riječima zagriženih WoW-era, nikada neće biti ni blizu originalu. WoW Classic, kako su ga nazvali iz Blizzarda, postala je ogromna vijest za sve one koji su sate i sate gubili igrajući originalnu igru koja je postala dio gaming povijesti.

Prema statista.com, igra je i prije ovog izdanja imala oko 5 milijuna aktivnih igrača u svijetu, a najpopularnija je bila 2010. godine kad je imala oko 12 milijuna pretplatnika.

Obožavatelji WoW-a su na novu verziju WoW Classic čekali dvije godine jedva su čekali da zakorače natrag u Azeroth, svijet gdje se radnja igre odvija. Blizzard pritom trlja ruke, jer dionice su mu na dan izlaska nove igre rekordno porasle, za čak 6 posto.

Naime, pretplata za mjesec dana igre WoW-a je oko 100 kuna. Evo što kažu hrvatski fanovi.

----------------

CROPIX

Simon Kolomar, novinar gejmerskog časopisa Reboot

Ljudi oko tebe nisu sretni kad ovu igru igraš po deset sati dnevno

Tijekom prvih dana bio je veliki hype i dosta zafrknuto igrati. Puno ljudi je čekalo, svi su htjeli ući u isto vrijeme. Ja sam imao sreću upasti na jedan server koji se malo kasnije otvorio, i nije bila baš tolika navala. Ispred mene je bilo 8000 igrača, ali ušao sam nekako za 10 minuta u taj početni nivo.

A onda smo počeli igrati. Problem je bio u tome što su svi na tom samom početku imali iste misije. Recimo, dobio sam zadatak ubiti 6 vukova. No, taj isti zadatak je dobilo još tisuću ljudi, i vukovi su bili mrtvi non-stop na cijeloj mapi, pa ti nađi živog vuka i ubij ga. Kasnije je postalo lakše, kad su se ljudi raštrkali po misijama i po svijetu. Danas, nakon tjedan dana je super.

Svatko radi svoj posao i nema problema, iako se i dalje zna zagužvati - komentira Simon Kolomar, novinar gejmerskog časopisa Reboot i prodavač kompjutorske opreme iz Virovitice, sa stalnom adresom u Zagrebu.

- Počeo sam igrati WoW 2006. godine, tada sam imao 25 godina i posao, tako da sam uspijevao igrati 4-5 sati preko tjedna i 7-8 vikendom. Društvo iz kvarta me uvuklo u taj WoW svijet, a najveću pauzu od igrice sam napravio kada nisam igrao 4 godine. Međutim, kasnije sam nadoknadio taj zaostatak - nastavlja Kolomar.

- WoW ima završetak priče koji dođe sa svakom ekspanzijom, ali onda Blizzard pusti apdejt i priča se opet nastavlja. Ta igra je, na neki način, kao i sam život. Zato je obožavam. Inače, za mene se s Classicom promijenilo sve. Prije sam volio undead rasu, jer sam htio igrati na blizinu, boriti se mačem. Sad, pak, igram huntera s lukom i strijelom.

Imam i svoju svinjicu, ona mi je izvidnica, pošaljem je da napada, a ja podržavam s lukom iz daljine. Igrati sa svakim karakterom je potpuno drugačije iskustvo. Svaki ima svoje vještine i svoj autentični način pripadnosti tom WoW svijetu - upoznaje nas ovaj zagriženi gejmer sa svijetom koji je opčinio milijune.

- Sad sam na levelu 18 s ovim hunterom, a trebalo mi je oko 20 sati igre da to dosegnem. Tako da, treba se igrati dosta. Za doći do levela 60, kad igra zapravo počinje u punom smislu mislim da treba utrošiti između 200 i 400 sati igranja, ovisi o stilu igre.

Ja, recimo, nigdje ne jurim. Pažljivo čitam svaki quest i uživam, upijam atmosferu igre - govori nam Kolomar dok se sa svojim hunterom i svinjicom kreće po ogromnoj WoW mapi, koja sadrži razne kontinente.

Kroz nju se može putovati i cepelinom, ili zmajem, a sve to će igrač platiti valutom geld, kojom se služe karakteri, odnosi igrači WoW-a.

- Dok se čeka cepelin, zna se okupiti raznih igrača sa svih strana svijeta, pa se s njima može malo i popričati i razmijeniti iskustvo. Taj sociološki moment je oduvijek bio dosta bita u WoW-u - pojašnjava Kolomar.

Ivan Šimić (27), novinar portala netokracija

Ljudi iz cijelog svijeta postanu ti ubrzo najbolji prijatelji

WoW sam počeo igrati u osmom razredu, a nastavio u srednjoj školi. Igrao sam svaki dan, u ekstremnim količinama. Navukao me susjed koji je nabavio piratsko izdanje igre. Kada smo ušli u taj svijet, nismo bili previše upućeni u igru, no odmah nam je postalo jasno da takvo nešto još nikada nismo vidjeli.

Ništa nije bilo ni blizu tome. Istina, postajale su neke multiplayer igre, ali ni jedna nije bila baš toliko dobro ispolirana. Kada si unutra, sve je novo. To je ogroman svijet.

I onda skužiš da možeš graditi svoj lik, nabavljati mu oružje, sprijateljiti se s ljudima iz cijelog svijeta. I onda, mic po mic, postaneš onaj lik koji deset sati na dan igra World of Warcraft.

Ne treba posebno napominjati da moji nisu bili najzadovoljniji time - govori nam Osječanin Ivan Šimić (27), koji radi na Netokraciji i stari je fan kompjuterske igre koja se vratila na velika vrata.

- Nova igra je prilično lakša. U njoj je implementirano puno više stvari koje su “user friendly” i koje utječu na “quality of life” u igri. Zapravo, većina tih stvari znatno olakšava kretanje i napredak kroz igru. Recimo, u originalnoj igri nije bilo toliko jednostavno pronaći ekipu s kojom ćeš ići u “dungeone”, a sada imaš “dungeon finder” na koji klikneš i koji te ubaci u grupu sa strancima koje nikad nisi upoznao, a s kojima ćeš sada napredovati u igri.

Ranije si morao sam doći do njih kroz igru, chatati s njima i pregovarati o suradnji. Čini mi se da su htjeli sve nekako pojednostaviti, napraviti igru prijemčivu za šire mase, no možda su, po mome mišljenju, otišli predaleko. Ta osnova igre, zbog koje ju je ekipa i počela igrati 2005. ili 2006. godine, više nije ista - nastavlja Šimić o Blizzardovoj reaktivaciji tzv. Classic servera za svoju najpopularniju igru World of Warcraft.

- Mislim da to može biti razočaranje za neke igrače, ali, opet, teško će se naći netko tko je igrao u kontinuitetu od najranijih dana pa sve do sad, i prošao sve ekspanzije. Ljudi se vraćaju igri zbog nostalgije, većina ljudi koje sam susreo dosad u njoj odreda su bivši igrači. Rijetko se događa da netko sada prvi put ulazi u igru.

Ipak, rekao bih da je sama igra prije bila sirovija, bilo je u njoj više RPG-elemenata nego danas. Sada je više napravljena tako da se može solo odigrati. Podređena je iskustvu, odnosno tome da možeš lako napredovati kroz nju čak i ako nemaš neka znanja ili ekipu. Veselilo bi me da u igri sada sretnem 14-godišnjake, koliko sam ja imao kad sam počeo igrati World of Warcraft – komentira Šimić.

Vraća li se on igri čisto iz nostalgičnih razloga ili želi napredovati kroz nju i biti najbolji?

- Pokidan sam između dvije strane. S jedne imam posao i život, a s druge stvar koja je bila veliki dio mojeg života i sada je opet tu. U svakom slučaju, super mi je mogućnost da opet proživim te neke stvari u igri. Mislim da neću postati ovisan o igri kao kad sam bio klinac, no sjajno mi je da je ekipa tu i da se može igrati, kaže.

Nikola Stolnik, CEOtvrtke good game global

Neki ljudi godinama u životu nisu radili ama baš ništa drugo

Meni je jako drago što se tako nešto dogodilo, jer je oživjelo tu strast i vatru kod veterana gejminga, koji su u tome uživali prije 10-15 godina i možda zatomili tu strast u zadnje vrijeme. Sad ih je ovo vratilo u industriju koja je najbrže rastuća zabavna industrija na svijetu.

Mislim da ne moraju samo najmlađe generacije uživati u igrama, i super mi je što se s WoW Classicom i stariji mogu prisjetiti zašto im je to bilo tako jako fora dok su bili u srednjim školama ili na faksu - komentira okolnosti velikog WoW revivala Nikola Stolnik, CEO hrvatske esport organizacije Good Game Global i vrstan poznavatelj gaming kulture.

- Drugi razlog zašto mi se taj povratak baš sviđa, jest taj da je to dokaz da nikakvi dodaci i unaprjeđenja igre nisu potrebni ako je osnovna mehanika dovoljno dobra i zabavna. WoW je sam po sebi vrlo dobra igra. Blizzard je kroz godine forsirao nove contente unutar igre, razne apdejte, isto ovo što sada Fortnite radi doslovno svaki tjedan.

No, sad kad su vidjeli da su pretjerali s time, da su od muhe napravili slona, odnosno potpuno novi proizvod, jednostavno su kirurški odstranili sve što su dodali zadnjih 15 godina i vratili su igri osnovni model. Ljudi su tu poludjeli, svidio im se taj ‘back to basics’ moment i mnogi su se odlučili vratiti igri - pojašnjava Stolnik.

No, igri su se vratila “djeca” koja danas imaju karijere, djecu i poslove.

- Ta djeca su se tada u tom novom svijetu zalaufala, igrali bi bez pauze tri godine, i onda bi se osvrnuli oko sebe i vidjeli da ništa osim igre nisu u svom životu napravili. Danas imamo puno ‘case studyja’, naučili smo do koje se granice zdravo baviti gamingom - završio je Stolnik.