Nadahnut prošlogodišnjim uspjehom ekscentrične i neopisivo zabavne kartaške videoigre “Balatro” jednočlanog studija za razvoj igara LocalThunk, odlučio sam probati još jedan takav naslov - “Slay The Spire” (hrv. ubij toranj) američkog nezavisnog studija Mega Crit Games koja je prvotno izašla 2019. godine. “Slay The Spire” kombinacija je nepredvidljivih krvavih obračuna igračeva lika s raznim negativcima i građenja špila karata s kojima igrač upravlja svojim likom.
Igrač na početku igre odabere jednog od četiri unaprijed definirana lika, a svaki njegov pohod na toranj, njegove katove i neprijatelje koji ga na njima čekaju drukčiji je od prošlog. Igračevo istraživanje svakog kata kulminira borbom protiv snažnog neprijatelja, tzv. bossa. Igrač nakon svake pobjede dobije asortiman nagrada. Špil karata kojim igrač raspolaže sastoji se od karata za napad i obranu te posebnih karata koji mu omogućuju da svoga lika osnaži, a njegove neprijatelje oslabi. Svaki lik raspolaže i specijalnim kartama kojima drugi ne mogu pristupiti pa igrač prije pohoda na toranj mora dobro razmisliti kojeg će lika odabrati.
Poput “Balatra”, “Slay The Spire” najbolje će sjesti strpljivim klikerašima koji uživaju u nadmudrivanju s drugima, neovisno o tome je li riječ o ljudima ili računalima. Neprijatelji igračeva lika svaki svoj potez najave i to utječe na igračeve odluke. Primjerice, ako igrač uoči da će neprijatelji napasti njegova lika, može odigrati obrambenu kartu kako njegove ozljede ne bi bile suviše ozbiljne. Međutim, kako su neprijatelji na višim katovima tornja jači, igrač na početku ne bi trebao igrati predefenzivno. Borbe igračeva lika protiv više neprijatelja odjednom vrlo su izazovne. U jednoj sam se sobi sukobio s vitezom u oklopu i čarobnjakom koji je sebe i njega povremeno liječio. Kad sam to shvatio, fokusirao sam se na ubijanje čarobnjaka, a viteza sam pustio na miru. Nažalost, to sam shvatio prekasno i vitez me ubio. Naime, svoje sam jače karte potrošio na čarobnjaka i u kasnoj mu fazi borbe nisam mogao na pravi način parirati.
Kartaške igre poput “Balatra” i “Slay The Spire” pokazuju da grandiozne priče i skupe fotorealistične slike nisu nužne da bi igre bile uspješne te da bi dizajneri uvijek prvo trebali razmišljati o mehanikama i interaktivnosti, odnosno onome što videoigre čini posebnima.
Komentari
0