HRVATSKA MODA U DOBA RECESIJE

Jedna kolekcija košta nas čak sto tisuća kuna

A’marie, I-gle, Skoko i Klarić svoj su posao uspjeli unaprijediti toliko da sada, u jeku krize, stvaraju kolekcije visokog kalibra
 Nina Đurđević/CROPIX

Da se u oluji koju je kreirala recesija i oni najveći moraju boriti, danas više nije nikakva, a najmanje modna novost. No negativni trendovi isto tako dokazuju da mala produkcija može biti pozitivna stvar, a hrvatski dizajneri odmah su shvatili da tu vjetrovi pušu u njihovu korist.

Gleda se samo profit

Razapeta između nove tehnologije i ekonomije modna industrija više nikada neće biti ista, a na to je još početkom globalne recesije upozorila njujorška dizajnerica Norma Kamali. ‘Više si nitko neće moći priuštiti luksuz kreiranja onoga na čemu ne može ostvariti profit’, rekla je dizajnerica koja je na vlastitoj koži osjetila veličinu i težinu činjenice da na njujorškom tjednu mode za reviju mora potrošiti između 200.000 i 300.000 američkih dolara. Modne revije su bile i ostale jedno od glavnih propagatora autentičnih rukopisa domaćih dizajnera. Pa ipak, poznata imena hrvatskog modnog dizajna čine pojedinci koji su stasali i nastavili stvarati u uvjetima manufakturne proizvodnje.

Svi većinom rade puno, naporno, i, na sreću, ne skroz samozatajno: imaju svoje revije, etabliranu bazu poklonika, solidan biznis, potreban nivo distribucije, medijsku pokrivenost te pokojeg buyera koji ih nastoji protežirati.

Pozitivna nula

- Prvu reviju održala sam 2003., to je tada bilo hrabro, ludo, i poslovno gledano malo neorganizirano - kaže Anamarija Brkić, zagrebačka kreatorica iz studija A’marie. Na pozitivan rast poslovanja kod nje je utjecalo preseljenje iz dvorišnog prostora u Teslinoj na frekventniji u Gundulićevoj. Njezine su kreacije omiljene među poslovnim ženama. Cijene modela brenda A’marie kreću se od par stotina kuna pa do ekskluzivnih modela po cijeni od 8000 kuna. .

- Sad se nalazim na pozitivnoj nuli. Neke od procedura, poput otpisivanja tkanina, znaju biti administrativno jako opterećene. Iako za neke proizvode izgubim i po tri dana (zimi se odjeća radi teže zbog podstava, lijepljenja, raznih unutranjih obrada), nekad u jednom danu uspijemo izraditi nekoliko manje zahtjevnih modela, dok ono što ostane nudimo uz rabat od 70 posto - pojašnjava dizajnerica. Materijale (svila, vuna, kašmir i koža) nabavlja na sajmovima, većinom u Italiji.

- Plaćam 30 posto veću cijenu tkanine jer ne uzimam minimalnu količinu koja je u većini slučajeva 300 metara - kaže dizajnerica.

Skuplje tkanine

S krizom se sjajno nosi i dizajnerski brend I-gle. Na modele dizajnerskog dvojca, Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović, čije se cijene kreću od 250 do nekoliko tisuća kuna, osobito su slabe arhitektice i inžinjerke građevine, čije su profesije bile među prvima na udaru svjetske ekonomske krize. Dizajnerski brend I-gle danas nema tako veliku produkciju, riječ je o samo dva dizajnera, tri osobe koje šivaju, dvije koje povremeno rade nešto pleteno te jedna djevojka koja radi u dućanu.

- Okvirno prodajemo 40-100 komada. Ljudi ipak sada više kupuju na rate. Tkanine kupujemo na sajmovima. Iako su 30 posto skuplje, ako nećeš raditi kolekciju koju ćeš kasnije prodavati, onda možeš kupiti tkaninu kod nas u dućanu- kaže Nataša Mihaljčišin.

- Internet je neophodan, iako mi još nemamo prodaju preko weba jer još nismo spremni - kaže Mihaljčišin.

Jedan od rijetkih hrvatskih dizajnera koji je u zadnje dvije sezone u vrijeme popusta svoje modele ponudio na online outlet ‘private saleu’, Ivica Klarić, sada zadovoljno trlja ruke. Ovaj poslovni potez donio je odlične rezultate - sve je prodano u samo nekoliko dana.

Skromnije u Hrvatskoj

Klarić je vjerojatno i jedan od rijetkih dizajnera koji je od početka recesije ‘šibao’ kao da ona za njega ne postoji: upravo u tom periodu zaposlio je još jednog djelatnika - premda se prodaja njegovih gotovih proizvoda u tom periodu ipak ponešto smanjila.

- Priprema kolekcija kod nas i vani je ista, samo što je ovdje sve skromnije. Obzirom na recesiju ne vidim razliku osim što su dobavljači snizili ili povećali cijene metraže, a i manje se eksperimentira s nenosivim komadima, pazi se na to da sve bude prodajno i komercijalno - kaže dizajner.

Da je recesija utjecala na prodaju odjeće svjedoči i dizajner Ivica Skoko.

- Prodaja je pala za 30 posto. Ljudi su oprezniji u kupovini, više štede, ali ja radim takav profil odjeće, haljine za svadbe i maturalne zabave, u kojima se klijenti odluče više pažnje posvetiti svom izgledu - kaže Ivica Skoko. Prosječna cijena modela je 1500 kn, a proizvodnja jedne kolekcije u prosjeku ga stoji 100.000 kuna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:23