KAKO SU SE ZAPOSLENE MAJKE NAŠLE UVRIJEĐENIMA PRIČOM IZ DJEČJEG ČASOPISA 'To što tamo piše nije istina, ne želimo to čitati našoj djeci!'

Dogodilo se nešto strašno. Mojoj se mami izgubio osmijeh na licu. Nema ga već danima. Tjednima, mislim...”, tako počinje priča o teti Mirici objavljena u travanjskom broju dječjeg časopisa Prvi izbor koja je izazvala burne reakcije roditelja.

Naime, mama djevojčice koja priča priču je zaposlena, radi dva posla, ozbiljna je, prigovara, dok je teta Mirica, Ivanova mama, nezaposlena, vesela, igra se s djecom... Pa je djevojčica oduševljena tetom Miricom. Kasnije svojoj mami za Majčin dan piše čestitku sa željom da i ona postane kao teta Mirica te na kraju dodaje i da bi htjela upisati školu za roditelje kako bi kad odraste bila “samo mama”.

Ulomak iz lektire

Roditeljima smeta pouka priče, a prema njihovu tumačenju ona glasi: “samo nezaposlena majka je dobra majka”. U priči je zaposlena mama opisana kao netko tko ne obraća pažnju na dijete, a nezaposlena mama je ona koja se djetetom bavi. Djecu navodi na generaliziranje, a ne nudi im nikakvo rješenje, niti utjehu, tek zaključak da su njihove mame - loše. Zaposlene mame smatraju kako i one mogu biti dobar uzor svojoj djeci, iako zamisli - rade.

Inače, radi se o ulomku iz popularne knjige s popisa osnovnoškolske lektire “Drugi dnevnik Pauline P” autorice Sanje Polak, nagrađivane književnice koja je i urednica časopisa Prvi izbor. I dok ona ne vidi ništa sporno u svojoj priči, mnoge su se zaposlene majke osjetile prozvanima.

Fakultet za mame

Priča o teti Mirici je stara 15 godina i do sada su je pročitale stotine tisuća djece, majki, baka i nitko do sada nije reagirao na ovaj način. Tako tvrdi autorica. Zaposlena majka je upravo ona, djevojčica je njezina kći...

- Ja bih rekla da te uvrijeđene mame ne znaju čitati priče za djecu. Tema je osjećaj djeteta i tvrdim da bi svako dijete barem u jednoj fazi djetinjstva voljelo da mama bude više s njim. To je normalno i prirodno. Ta zaposlena mama sam ja, opisala sam sebe i patnje svoje vlastite kćeri. Priča možda može biti poticaj za raspravu i za razmišljanje roditeljima. A to što bi djevojčica htjela pohađati školu za roditelje je divno. Zar ne bi svi roditelji ponekad htjeli da postoji takva škola? To je poslužilo kao naglašavanje važnosti i veličine roditeljske uloge - objašnjava književnica koja već godinama radi i kao učiteljica razredne nastave.

Generaliziranje

No, s njom se ne slažu stručnjaci za djecu koji smatraju da je s psihološkog aspekta ova priča vrlo diskutabilna. - Djeca kojima je priča namijenjena mogu stvoriti dojam da su sve zaposlene mame hladne i ozbiljne, a sve nezaposlene mame spontane i zabavne. To je temelj stvaranja generalizacija, isto kao da kažemo: svi muškarci su ovakvi i žene su onakve. U priči je zaposlena mama opisana kao netko tko ne obraća pozornost na dijete, a nezaposlena mama je ona koja se djetetom bavi. Što naravno ne mora biti tako. Zaključak bi mogao biti da to kakva će netko biti majka ne ovisi o njenom statusu što se zaposlenja tiče, nego o drugim faktorima poput toga kakav je ta osoba imala roditeljski model u životu, kakvog je temperamenta, koji su joj ciljevi, kakav joj je materijalan status, je li nezaposlenost njen izbor... - objašnjava psihoterapeutkinja i diplomirana socijalna radnica Jelena Vrsaljko iz centra Budi svoj.

Dodaje i kako joj se čini da su obje majke jako grandiozno prikazane, kao potpuni ekstremi.

Posao i majčinstvo

Osim toga, smatra da mnogo zaposlenih mama može biti itekakav uzor svojoj djeci. Jer one neverbalno mogu davati poruke da se smiju ostvarivati svoji snovi, da se može imati energije za više stvari, da se smije uživati u poslu i da se smije samoostvarivati.

- Vjerujem da je autor ovu priču napisao u najboljoj namjeri, tj. da mu nije bila namjera nikoga uvrijediti, ali opis zaposlene majke nije adekvatan, ili bolje rečeno nije istinit. S obzirom na to da i ovakve priče grade mišljenje naše djece, ja je kao zaposlena majka ne bih čitala svom djetetu.

Na jednoj razini čitajući priču o zaposlenoj, ozbiljnoj mami s dva ureda i nezaposlenoj spontanoj mami koja ne gleda na sat našla sam se osobno uvrijeđena. Autor priče je dotaknuo moje osobne vrijednosti. Naime, ja sam zaposlena mama koja jako voli svoj posao i ja sam spontana mama koja se sakriva iza drveća. Kosa mi je poprilično razbarušena. Trebalo mi je vremena da nađem balans između posla i majčinstva i jako sam ponosna na sebe kako sam našla način da ostvarujem sebe i odgajam dijete - zaključuje Vrsaljko.