Britanski novinar: ‘Vratio sam se s odmora u Hrvatskoj i završio u karanteni. Nisam požalio!‘

Novinar britanskog The Telegrapha, Chris Leadbeater, napisao je članak iz karantene na koju je bio prisiljen nakon što se vratio s godišnjeg odmora u Hrvatskoj. No, kako kaže, nije mu zbog toga nimalo žao.

'Provodim ugodno topli ponedjeljak poslijepodne u karanteni – i mučim se da pronađem neki razlog zašto bih zbog toga trebao žaliti. Zapravo, zanemarite prethodno napisano. Uopće ne žalim. Niti jednu uncu, ili koja se već mjerna jedinica koristi za izražavanje žaljenja. Kilogram žaljenja? Pola funte? Ne hvala, dobro sam. Znam da ovo u posljednje vrijeme nije popularan stav', kaže Leadbeater.

'Upravo sam se vratio iz Hrvatske u kojoj sam proveo predivnih tjedan dana tijekom kojih sam se odmarao i uživao što je izuzetno godilo mojoj duši. Sve do ožujka, putovao bih u inozemstvo barem jednom mjesečno, uglavnom po novinarskom zadatku. No ovaj polugodišnji poremećaj najdulji je period bez putovanja u mojem životu. Iako nešto više od pet mjeseci nije puno vremena, umalo sam zaboravio kakav osnažujuć efekt ima promjena okruženja. Hrvatska je dobra zemlja. Čak i u tami 2020. godine, ona sja kao destinacija', piše Leadbeater i nastavlja kako je napravio grešku i pogrešno ocijenio da neće morati u karantenu nakon povratka s godišnjeg odmora.

'Moja lista opcija za putovanje se smanjila. Francuska je taman bila pred padom, Španjolska je već pala, Portugal se još nije vratio na listu dozvoljenih zemalja, a uvjeti za ulazak u Grčku nisu mi se dopali. No za Hrvatsku mi je bilo potrebno samo predočiti adresu na kojoj ćemo odsjesti i koliko dugo ćemo ondje biti. Broj novozaraženih u vrijeme kad sam rezervirao smještaj, bio je nizak te sam odlučio otputovati', piše dalje Leadbeater.

'No sve se promijenilo u prvih 48 sati od mojeg dolaska. Prvo smo preko društvenih mreža doznali da će koridor do Hrvatske među prvima biti zatvoren, onda su to objavili i na vijestima, a nakon toga i da će svi koji se vraćaju iz Hrvatske morati provesti u karanteni 14 dana', piše Leadbeater te opisuje strku koja je nastala kad su se svi britanski turisti počeli vraćati iz Dubrovnika i Splita u svoju zemlju prije nego nastupi uredba o karanteni.

'Razgovor koji smo ja i moja supruga vodili bio je vrlo kratak. Odlučili smo da nećemo sudjelovati u tom iznenadnom egzodusu. Znali smo da će se ovo možda dogoditi i sve isplanirali unaprijed. Oboje imamo sreće što možemo raditi od kuće, a našem sinu ostalo je još dovoljno vremena do polaska u školu. Odlučili smo ostati i suočiti se s posljedicama kasnije', piše Leadbeater.

'No, osim toga, putovali smo vrlo odgovorno – nosili smo zaštitne maske čitavih šest sati od aerodroma u Londonu pa sve do Pule (to nije bilo ugodno, ali niti preteško) te držali socijalnu distancu gdje god je to bilo potrebno. Smjestili smo se u istarskom selu Valica u vili oko koje u krugu od 50 metara nije bilo ničega osim stabala maslina. Od svega smo bili mnogo udaljeniji nego što sam sad, dok ovo pišem iz svojeg stana u istočnom Londonu koji je čitavo vrijeme žarište.

I baš dok sam ovdje, teško mi je prihvatiti da je Hrvatska na crvenoj listi. Istina, porast broja novozaraženih od kojih je većina u glavnom gradu Zagrebu, znači stopu infekcija od 39,3 na svakih 100.000 stanovnika što je neprihvatljivo za vladu Velike Britanije. Ali hrvatski odgovor na pandemiju bio je pažljiv i uspješan – dosada je umro 'samo' 171 stanovnik Hrvatske. I sve to u zemlji koja se prostire na oko 57.000 četvornih kilometara i ima četiri milijuna stanovnika što je čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi.

Zbog čega bi Hrvatskoj prodike trebala držati Velika Britanija u kojoj je umrlo više od 40.000 ljudi?

'Kad smo čuli za odluku britanske vlade, pomislili smo da to nije fer jer Hrvatska je doista sigurna destinacija', rekao je hrvatski tajnik za turizam, Frano Matušić.

I u pravu je. Uvjerio sam se u to prošli tjedan. Maske su u trgovinama neizostavne, plaže su ispražnjene, restorani su stolove postavili uglavnom na terasama s više nego dovoljno mjesta između njih, a dezinficijensi za ruke su pored svakih vrata.

Kad sam na društvenim mrežama objavio sliku vile u kojoj smo odsjeli, dočekali su me komentari da je odgovor Hrvatske na pandemiju bio letargičan i nedovoljan. No ja takvo što nisam primijetio. U restoranu je osoblje bilo uvrijeđeno britanskom odlukom jednako koliko je bilo i oprezno u posluživanju hrane.

Ovakve stvari doista štete reputaciji zemlje. Hrvatska će sada biti označena kao jedno od žarišta, a uzrok tome je korištenje jednog od najnezgrapnijih oruđa u borbi protiv virusa. Nemam ja problem s britanskom vladom. Odgovorno je i pragmatično da zaštiti svoje stanovništvo. Ali koristiti pritom tako teški alat poput karantene je kao da želite zgnječiti bubu teškom, od kamena isklesanom sjekirom.

Pećinskim ljudima bi se još i oprostila takva upotreba oruđa. Ali vlastima zemlje koja se nalazi u Europi u tehnološki naprednom 21. stoljeću, ne bi', piše Leadbeater te nastavlja sa statističkim podacima koji Hrvatskoj svakako idu u prilog.

'Baš kao što su i Kanarski otoci nadrapali zbog porasta broja novozaraženih u Kataloniji, i Istra je nagrabusila zbog porasta broja novozaraženih u Zagrebu. Mi smo odsjeli u mjestu nedaleko slovenske granice i s obližnjeg brda mogli smo vidjeti Portorož u Sloveniji, dakle u zemlji za koju trenutačno nitko nije zabrinut.

Da smo odabrali vilu nekoliko kilometara sjevernije, ne bismo bili 'u opasnosti'. Da smo našu vilu napustili 24 sata ranije, sada ne bismo predstavljali 'opasnost za druge'. Kakva glupost!

Gdje je 'najbolji na svijetu' sistem praćenja zaraženih koji su nam toliko obećavali?', pita se Leadbeater te na kraju zaključuje da nema nikakve potrebe odgađati putovanja u zemlje u kojima stopa novozaraženih nije velika.

'A ako se ipak dogodi da se stvari u međuvremenu promijene pa budete morali u karantenu, možete mi se 'pridružiti' ispred moga prozora. Pogled ionako nije tako loš', kaže na kraju Leadbeater.