Ideja o ronjenju već je sama po sebi mnogima neobična, neke ljude plaši, ali neke i oduševljava. Kad se ova aktivnost odvija po noći, osjećaji postaju još intenzivniji. Skok u more kroz tamnu površinu za neke može biti doista zastrašujuć, ali za druge je to jedinstvena prilika da vide morski život u nekom sasvim drugom izdanju. Predatore koji vrebaju iz mraka i strelovitom brzinom grabe svoju žrtvu, rituale parenja, polaganje jaja, morske stanovnike poput hobotnice u kretanju van svojih zaštićenih rupa, ali i ribe koju su akivne po danu možemo zateći na spavanju, toliko mirne da im se bez problema možemo približiti. Biolouminiscenciju meduza ili rebraša gotovo je nemoguće uočiti po danu, kao i hlapa ili jastoga van sigurnog doma. Nakon zalaska sunca mijenja se scena podvodnog kazališta i traje sve do prvih zraka sunca koje probija kroz površinu.
Razumljivo je da je prvi skok u mrak neugodan i na samu pomisao, čak i za neke ronioce s više iskustva, ali nakon što upoznamo taj mir noćnog ronjenja, vrlo brzo naučimo da nemamo nekog posebnog razloga za brigu, sve dok to radimo po određenim pravilima.
Noćno ronjenje može biti i usred noći, ali gotovo se u pravilu roni u sumrak, što znači da pri ulasku u more još uvijek ima dovoljno svjetla kako bi se mogla provjeriti oprema, ali i stići u pravo vrijeme da prisustvujemo smjeni dnevnih i noćnih životinja. Sunce će već zaći za vrijeme ronjenja, a okolina će neprimjetno postajati sve tamnija.
Ova „smjena straže“ potpuno transformira podvodni krajolik i pruža potpuno novi vizualni doživljaj. Noćna su ronjenja potpuno drugačije iskustvo od dnevnih ronjenja, čak i na lokacijama koje smo već vidjeli, možda i više puta. Boje u noći, pod svjetlošću lampi izgledaju mnogo svjetlije i intenzivnije, a činit će se da neka stvorenja mijenjaju boju kada su uhvaćena u sjaj našeg svjetla.
Dobra je stvar da za noćno ronjenje ne trebaju nikakve dodatne vještine osim položenog certifikata i usvajanja znakova lampom, specifičnih za noćne uvjete i slabiju vidljivost, a od dodatne je opreme potrebna samo dobra ronilačka rasvjeta. Uvijek je korisno imati i rezervnu, za slučaj da se baterija prve isprazni ili se lampa kojim slučajem potopi. Svjetlo ne smije biti prejako, kako ne bismo preplašili noćne stanovnike, ali opet mora biti dovoljne jačine kako bismo vidjeli gdje ronimo. Dobro je postaviti i bljeskajuće svjetlosne oznake na ronilačke boce koje će omogućiti drugim roniocima da nas lakše lociraju. Ronilačke su lampe općenito dovoljno snažne i svojim zrakama prodiru dalje nego što ih možemo vidjeti na dnevnom svjetlu, što olakšava uočavanje kolega ronioca iz grupe.
Mjesto za noćno ronjenje obično bira ronilački centar s kojim se roni, ali zapravo se može roniti bilo gdje. Lokacije su obično pliće, idealno do dvadesetak metara, a ovi zaroni nešto su kraći od uobičajenih, jer u pravilu grupa izranja zajedno, pa se vrijeme ronjenja temelji na najbržem „potrošaču“ zraka. Lokacije koje se možda po danu čine pomalo dosadne, poput plaže pred centrom s pješčanim dnom, po noći mogu biti itekako uzbudljive. Mjesta poput malih brodoloma gdje se i inače skupljaju jata riba znaju biti posebno atraktivna, a stijene koje se danju čine potpuno beživotnim mogu oživjeti sa skrivenim vrstama. Najčešće su to mali rakovi i kozice koji danju nerado izlaze iz svojih skloništa.
Za ovu smo priču odabrali nekoliko lokacija, od krajnjeg juga Jadrana do njegovog sjevernog dijela kako bi naši noćni zaroni bili što drugačiji. Uz našu voditeljicu ronjenja Klaru Ljubenko iz ronilačkog centra Sea Star u Moluntu, susreli smo „zvijezdu večeri“, velikog puža golaća morskog zekana koji je nimalo sramežljivo otplesao svoj ples pod našim lampama, a zatim se posvetio svojoj večeri na obližnjem algama prekrivenom stijenju. U Balama smo s roniocem i skiperom Markom Srečecom iz centra The old diver, uživali u noćnom zaronu s broda, uz velik broj meduza „jaje na oko“ kako ih zovu zbog njihovog specifičnog izgleda, dok smo u Moščeničkoj dragi s Marine Sport centrom mogli vidjeti česte stanovnike tog podneblja poput sipe, brancina ili morskog crva.
Jedna od najvećih briga ronilaca početnika su morski psi i slični predatori u moru koji vrebaju iz mraka. Ukoliko se bira mjesto na kojem nema morskih pasa i područje koje po tome nije poznato, strahu nema mjesta. U Jadranu je, baš kao i danju, mogućnost susreta s opasnim morskim psom toliko mala da o tome nije potrebno ni razmišljati. Obzirom da se noćna ronjenja odvijaju na manjim dubinama, ni strah od „nepoznatih bića iz dubine“ nije potreban jer morsko je dno uvijek vidljivo.
Ne mora se noćno ronjenje svakom sviđati i to je sasvim u redu. Postoji toliko vrsta ronjenja da si svatko može pronaći ono što voli i što ga veseli. Također se svaki zaron ukoliko dođe do bilo kakve nelagode može i prekinuti. Svaki će voditelj ronjenja ozbiljno shvatiti i poštovati „palac gore“ kao znak da želimo van i sigurno izvesti ronioca na površinu.
Za nas koji to volimo, poseban je doživljaj vidjeti sićušna stvorenja koja izlaze iz tamnoplavih dubina u pliće vode kako bi se hranila. Zooplankton koji se hrani mikroskopskim algama također emitira bioluminiscenciju koja stvara čudesan osvjetljen svod nad glavama ronioca. Ovo hladno svjetlo morskih organizama nastaje tijekom oksidacije molekule luciferin, koja emitira svjetlost. Na brzinu ove kemijske reakcije utječe enzim luciferaza, a o vrsti i sastavu molekule i enzima ovisi boja emitiranog svjetla. Morski organizmi uglavnom stvaraju svjetlost plavozelene ili zelene boje jer svjetlost tih valnih duljina najdalje može prodrijeti kroz morsku vodu. Oči morskih životinja su osjetljive baš na taj dio spektra pa je bioluminiscencija jedan od načina komunikacije među organizmima, bilo zbog privlačenja plijena, parenja ili zaštite. Često među „svijetlećim“ organizmima možemo prepoznati različite rebraše orašastog oblika koji putuju pod morskom površinom.
Ove male životinje privlače i druge, veće organizme koji se njima hrane. Ali ne izlaze noću svi samo radi lova; neke vrste izvode rituale parenja nakon sumraka. Druge će doći radoznalo k vama privučene ronilačkim lampama. Za neke više plahe je potrebna lampa s crvenim svjetlom. Neke su opet fosforescentne i zanimljive pod ultraljubičastim lampama. Sipe, lignje, meduze, crvi, vlasulje, ali i neke dubinske ribe također su životinje koje „pale“ svoja svjetla u mraku. Čak i određene vrste morskog psa imaju ovu sposobnost.
Dok neke vrste životinja postaju aktivne noću, dnevne će se odmoriti po raznim rupama, pod izbočinama kamenja, među vlatima posidonije... Koliko god se čini neobično da ribe spavaju, to je istina, samo što su im oči otvorene, obzirom da nemaju kapaka poput sisavaca. U tom im se trenutku možemo približiti na vrlo malu udaljenost, gotovo ih dotaknuti, što naravno u ronjenju nikako nije poželjno ni dopušteno. Osim što su neaktivne i usporavaju svoj ritam, neke ribe poput papigača izlučuju sluz koja stvara čahuru oko njihovog tijela. Taj sloj djeluje kao upozorenje protiv grabežljivaca, ali i prikriva njihovo prisustvo.
Prilikom noćnog ronjenja treba biti oprezan s lampom. Kada se osvijetli uspavana riba, ona trenutno postane vidljiva grabežljivcu u neposrednoj brzini. Poučena neugodnim iskustvom u Crvenom moru, gdje sam na žalost svojom lampom bila „krivac“ za napad ribe lava na mrakom nezaštićenu žrtvu, sada pušem i na hladno: dobro pregledam teren prije nego uperim svjetlo u noćne spavače.
Na gotovo svakom noćnom uronu susretali smo različite glavonošce koji su inače vrlo aktivni, a u brzini plivanja se neki mogu mjeriti i s ribama. Ima ih posvuda, sve do najvećih dubina, a mnoge vrste imaju dnevno-noćne migracije, danju su zaklonjeni u dubinama, dok noću zalaze u plićake u potrazi za hranom. Mnogi od njih imaju svjetleće organe i sposobnost mimikrije, poput sipe koja se naglim mijenjanjem i imitacijom boje i reljefa okoline gotovo potpuno stopi s njom i postane praktički nevidljiva. Svi su glavonošci aktivni, brzi i opasni predatori, a mišići im imaju značajnu ulogu u svim oblicima kretanja, dok su im oči najznačajnije osjetilo iako ne mogu razlikovati boje. Ali mogu razlikovati horizontalne i vertikalne pokrete, kao i različite oblike.
Bitne razlike između glavnih skupina glavonožaca, poput hobotnice, liganja ili sipa je broj krakova, kojih može biti osam ili deset, te oblik tijela. Dok hobotnice žive pretežno na morskom dnu i vrećastog su oblika, često bez peraja, lignje i sipe su češće pelagičke pa su im tijela izdužena, s manjim ili većim perajama. Trup lignje je šiljat, dok su sipe zaobljene, a često na pješčanom ili šljunčanom dnu možemo pronaći i male bobiće okruglastog tijela. Uz hobotnicu, lignje spadaju u najinteligentnije beskralješnjake i neke, poput one Humboldtove, kojih doduše u Jadranu nema, love kooperativno, usklađujući svoje pokrete s pokretima drugih.
Sipa ima vrhunski vid koji im služi u napadu i obrani od riba. Kao i ostali dekapodi, glavonošci s deset krakova, imaju 8 kraćih i dva duga lovna kraka s velikim prijanjalkama, a između krakova se nalaze rožnate i snažne čeljusti za otkidanje mesa s ribe, račića ili nekog drugog plijena. Pomoću uskih valovitih peraja plivaju uz usmjeravanje mlaza iz svog lijevka. Običnu sipu karakterizira zebrasti uzorak, a u Jadranu su osim ove prisutne još dvije vrste: sipica iglata i rumenka.
Tek što smo završili snimanje jedne od hobotnica ili male sipe, već nas u slijedećoj rupi čeka murina, još jedan noćni predator. Danju je ona skrivena u pukotinama stijena, ali noću se razbudi, hvata plijen, manje ribe, rakove ili mekušce. Bliže obali dolaze u proljeće kada je doba mriještenja. Koža ove zmijolike ribe nema ljusaka, a leđna i analna peraja su srasle u jedan nabor koji se proteže duž tijela. Neprestano otvorene ralje pune su oštrih zuba koji djeluju pomalo zastrašujuće. Dišući otvara i zatvara usta pokazujući šiljate zube. Ima ih u čeljustima, ali i na nepcu i u kostima ždrijela. Često se oko njenih usta mogu vidjeti malene kozice, koje s njom žive u simbiozi i čiste ju od parazita. Ugriz murine iznimno je bolan, a često uzrokuje i infekciju zbog otrova koji putem sluzi dospijeva u ranu. Stoga ugrizeno mjesto, unatoč liječničkoj intervenciji, godinama ostaje modro i bolno utrnuto. Osim sluzi, otrovna je i krv murine, no taj je otrov termolabilan, pa se razlaže već na 60 Celzijevih stupnjeva.
Mnoge se još životinje mogu vidjeti na noćnim uronima u Jadranu i sat vremena vrlo brzo prođe, ali još jedno iskustvo nikako ne treba preskočiti, a to je potpuni mir, gotovo zen, koji je moguće doživjeti kada se sve ronilačke lampe na trenutak ugase. Nakon što napravite prvi korak u ovaj nov i neobičan svijet, nema ničag tako opuštajućeg kao jednostavno lebdenje u praznini. Postoji samo i isključivo osluškivanje vlastitog disanja, koje na trenutak, kao da se usporava. Svaki je stres, barem na kratko, na ovaj način potpuno iščezao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....