ISTRAŽIVANJE PROVEDENO NA 52.000 MUŠKARACA 'Liječenje ćelavosti moglo bi napokon postati učinkovito'

Proučavanjem ljudskog genoma britanski su znanstvenici otkrili više od 200 grupa novih genskih markera koji se povezuju s ćelavljenjem muškaraca, a otkriće bi moglo pridonijeti boljem razumijevanju uloge genetike u tom procesu.

Otkrivene genske mutacije mogle bi pomoći da se predvidi koliki su izgledi da pojedinci izgube puno kose, tvrde znanstvenici koji su studijom obuhvatili 52.000 muškaraca. Ističu da se dosad otkriveni rezultati odnose na veće grupe muškaraca, a ne na pojedinačne slučajeve. Podsjećaju i da je dosad bilo poznato samo nekoliko gena odgovornih za alopeciju.

"Još smo daleko od preciznog predviđanja koje će nas dovesti do individualnog obrasca ispadanja kose kod muškaraca i do odgovarajuće dijagnostike, no ovi nas rezultati vode korak naprijed. Radimo na otkrivanju podtipova populacije kod koje rizik od ispadanja kose odudara od prosjeka", kazao je suautor studije Riccardo Marioni iz Centra za genomsku i eksperimentalnu medicinu pri sveučilištu u Edinburghu.

"Naša saznanja utiru put boljem razumijevanju genetskih uzroka ispadanja kose kod muškaraca", kaže Marioni.

Znanstvenici su analizirali podatke otkvirene praćenjem stanja kod 52.000 muškaraca u dobi od 40 do 69 godina na području Velike Britanije. Među njima je oko 32 posto odgovorilo da ne pate od alopecije, 23 posto ih je prijavilo blagi gubitak vlasi, 27 posto umjeren gubitak, a 18 posto ispitanika kazalo je da ih muči jako ispadanje kose.

Dosad najveća provedena genetska analiza, kada je posrijedi gubitak kose kod muškaraca omogućila je identifikaciju 287 genetskih varijacija povezanih s procesom ćelavljenja.

Velik broj gena otkrivenih u ovom istraživanju ima važnu ulogu u strukturi kose i njezinu rastu. Znanstvenici su analizirali genome sudionika istraživanja i genetske varijacije, poznate kao jednonukleotidne polimofrizme koji se izravno povezuju s jakim ispadanjem kose.

Brojne genetske varijacije nalazile su se u genima ili blizu gena koji su se ranije povezali s rastom kose, s procesom tijekom kojega kosa sijedi ili s biološkim strukturama odgovornima za njezin rast.

Na temelju svojeg otkrića znanstvenici su stvorili formulu kojom su pokušali predvidjeti kolik je rizik od jakog gubitka kose kod muškaraca s obzirom na postojanje ili izostanak određenih genskih markera.

"Uspjeli smo otkriti stotine novih genetskih varijacija. Među njima je velik broj varijacija povezanih s muškom ćelavošću koji se nasljeđuje preko kromosoma X što ga muškarci nasljeđuju od svojih majki. Na tom smo kromosomu locirali čak četrdeset genetskih varijacija. Jedan od gena na X kromosomu, točnije onaj za androgeni receptor koji se veže za testosteron bio je tijesno povezan s jakim ispadanjem kose. I ranije su studije pokazale da je upravo ovaj gen povezan s muškom ćelavošću ", objasnila je voditeljica studije sa Sveučilišta u Edinburghu Saskia Hagenaars, dodavši da bi liječenje ćelavosti moglo postati učinkovito upravo djelovanjem na spomenuti gen.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS Genetics.