POZNATI SVJETSKI AKTIVIST ZA LEGALIZACIJU KANABISA U HRVATSKOJ 'Dosad sam svojim uljem marihuane spasio 5000 ljudi'

Za nekoga tko se jednom borio s terminalnim rakom kože i planirao samoubojstvo Rick Simpson danas je neobično veseo, energičan i brbljav tip. Još 1997. taj je Kanađanin pretrpio tešku ozljedu glave, a nakon otkrića malignih madeža na vratu i glavi liječnici su ga otpisali drugi put. No, 16 godina kasnije Simpson, nasmijan i zdrav, putuje svijetom i propagira svoj recept za ulje od kanabisa za koje tvrdi da mu je spasilo život: dvaput.

- Bio sam svoj prvi pacijent, a dosad sam izliječio 5000 ljudi. Sve uz pomoć ulja od marihuane. No, moćnici koji upravljaju svijetom ne žele da to znate - kaže mi mrtav ozbiljan dok sjedimo u malom zadimljenom kafiću kod Kvatrića. Simpson je u Hrvatskoj četvrti put i sad će se zadržati malo dulje. Autor je dviju knjiga o ulju od kanabisa, samouki je liječnik, predavač i borac za ljudska prava. Jedan je od najpoznatijih svjetskih aktivista za legalizaciju marihuane.

Po mojem receptu, kaže, deseci tisuća ljudi u svijetu proizvode vlastito ulje od kanabisa, a u medicinske svrhe koriste ga milijuni. Dok priča o svjetskoj zavjeri političara i farmaceuta protiv njegova ulja, neodoljivo podsjeća na Alana Krumwiedea iz Soderberghove “Zaraze”, ali optimizam i avangardne ideje o kojima je spreman raspredati potpuno su zarazni.

Naviknut je da se njegova teorija prima sa zrnom soli, ali doista vjeruje da marihuanom može spasiti svijet. - Tom biljkom možemo izliječiti bolesti, nahraniti gladne i riješiti energetsku krizu - kaže mi. Kolega fotoreporter ga zove na van na kišu kako bi ga snimio, a vjetar mu s glave skida kaubojski šešir od kojeg se ne odvaja. No, Rick se, s obzirom na probleme s kanadskim vlastima i nevjericu znanstvenika, na vjetrometini osjeća - kao kod kuće.

- Prije 16 godina popravljao sam bojler i pare od boje, kojom sam ga premazivao, omamile su me pa sam pao. Udario sam glavom u rub metalne kutije i pretrpio stravične ozljede. Moje stanje liječnici su dijagnosticirali kao postkomocijski sindrom, koji bih opisao kao permanentni potres mozga. Prepisali su mi niz lijekova od kojih mi je bilo sve lošije. Dvije godine kasnije jedva sam se sjećao svog imena, a u glavi mi je stalno zvonilo. Pomišljao sam na samoubojstvo - priča.

Tada su mu liječnici prvi put rekli da mu više ne mogu pomoći, a Simpson se okrenuo ulju od kanabisa koje je proizveo od marihuane koju je zbog toga počeo uzgajati na svom posjedu. Dugo se lomio i bilo ga je strah, ali više nije imao izbora. - Sama činjenica da sam povremeno zapalio joint pomogla mi je više od bilo koje pilule. Stoga sam svake večeri prije spavanja kapnuo malo ulja na jezik. Efekti su bili čudesni - objašnjava i dodaje da je počeo bolje spavati, zvuk zvonjave u glavi se stišao na podnošljivu razinu, a razmišljao je, tvrdi, čišće i jasnije. Čak mu se povukao i artritis u koljenima.

- Odjednom je opet bilo podnošljivo živjeti - prisjeća se. No, već 2003. liječnici su ga otpisali drugi put. Skinuo je madež kraj desnog oka i na patologiji su utvrdili da boluje od raka kože.

- Tada mi je na um pala šaljiva emisija koju sam još 70-ih slušao na lokalnoj radiopostaji. Voditelji su se sprdali s izvješćem sa sveučilišta u Virginiji, koje je tvrdilo da marihuana liječi rak. Rekao sam - kvragu, zašto ne bih pokušao, ponovno nemam izbora. Rick je stoga nakapao ulje na flastere kojima je prekrio maligne madeže na vratu i onaj kod oka, koji se vratio brzo nakon operacije. Kaže da ih je držao četiri dana i kad ih je skidao, nije očekivao čudo.

- Ali, koža mi je bila čista, madeži, odnosno mrlje na koži, povukli su se i više se nikad nisu vratili, kao ni rak - ističe. Reakcije su bile podijeljene: prijatelji su mu govorili da je lud, a liječnik mu ulje od kanabisa nije želio prepisati kao terapiju. - U Kanadi je tada postojao Marihuana Access Program, ali liječnik mi je rekao da moja vrsta bolesti i liječenja ne spada pod njega. Ma, kvragu sve, odlučio sam: ja ću ulje proizvoditi i dijeliti ga svima kojima je potrebno.

Naravno, glas o ulju se brzo proširio i Simpsonu je na posjed upala policija, i to četiri puta u tri godine, a posljednji put kad je u Europi na festivalu marihuane primao nagradu za Borca za slobodu 2009. godine. U zatvoru je proveo samo četiri dana, a i sada se s gađenjem sjeća sudskog procesa kad je bio optužen da je marihuanu uzgajao, posjedovao i prodavao.

- Naravno da sam je uzgajao i posjedovao, pa trebala mi je sirovina za moj lijek. Nikad u životu nisam prodao gram trave, sve sam podijelio bolesnim ljudima kao ulje, kao lijek - govori.

Na tom suđenju 2005. prijetilo mu je 12 godina zatvora, ali je na kraju dobio 2000 dolara kazne. - U poroti su sjedili ljudi čije sam članove obitelji liječio uljem od kanabisa. Sudac je rekao da su okolnosti drugačije, bio bih nagrađivan za svoj rad, ali kako sud ne dijeli nagrade, moraju me kazniti. Imao sam deset pacijenata, među kojima dvojicu koje sam izliječio od terminalnog raka i šest liječnika koji su bili spremni svjedočiti za što sam koristio marihuanu. Imao sam tonu medicinske dokumentacije i tri nezavisna istraživanja o efektima mog ulja. Sve te svjedoke i dokaze sud je odbacio jer to nije bio predmet kaznene prijave - govori Simpson.

Kao borac za legalizaciju marihuane zagovara slobodni uzgoj i proizvodnju ulja. Godinama tvrdi da to ulje liječi teške maligne bolesti, artritis, dijabetes, opekline, madeže, bradavice i slične probleme. Na svom receptu ne zarađuje, već ga je besplatno objavio na svojoj web stranici phoenixtears.ca.

- Svatko može napraviti ulje. Da mi svežete povez i pred mene stavite oko 500 grama sušene kvalitetne trave, a govorim o vrhovima, ne biljci, primjerice sorte Indica Bud, uspio bih ga napraviti. Trebaju vam neko otapalo i ekspres-lonac. Postupak je jednostavan kao kad kuhate kavu - objašnjava Simpson.

Daleko od toga da njegov recept nije znanstveno priznat - već su ga zvale farmaceutske kompanije da surađuje s njima, ali nije se želio prodati. Vjeruje da ulje mora biti besplatno i dostupno svima. Jedna mu je kompanija nudila milijun dolara u dionicama ako im pomogne u razvoju legalno prihvatljive inačice ulja, ali odbio je. Naravno, skeptika je jednako puno, ako ne i više od onih koji mu vjeruju. Prije svega, istraživanja učinaka THC-a kao aktivnog sastojka marihuane na maligne stanice jako je malo i nisu dosljedna. Prema izvorima na internetu, godišnje se provede oko 8000 testiranja novih lijekova za rak, a od 100 do 200 vrsta raka koje postoje (brojka ovisi o izvoru), svaki reagira drugačije na različite tretmane. Simpsona u znanstvenim krugovima doživljavaju kao simpatičnog čudaka.

- U Kanadi sam pristupio predstavnicima svih političkih opcija, ministrima zdravstva, udrugama za borbu protiv raka, predstavnicima UN-a, ali nitko nije reagirao. Farmaceutski lobiji troše stotine tisuća dolara za istraživanja lijekova na kojima zgrču milijune, ali marihuanu odbijaju testirati jer se na biljku ne može patentirati. Tome pomaže i zakonodavstvo, ali i politika koja je u svijetu u službi krupnog kapitala - uvjeren je Simpson te dodaje da je bio na razgovoru i u našem Ministarstvu zdravlja gdje ga je primila savjetnica koja ga se riješila po kratkom postupku.

- Rekla mi je da marihuana ubija ljude, iako to nije mogla dokazati, te da izaziva ovisnost. Kao da lijekovi ne izazivaju ovisnost. Kao da kemoterapija nije otrov. Ostavio sam joj svoj e-mail i rekao: Nazovite me kad odrastete!