Psihijatrica: Sasvim je prirodno ako sada spavamo u odjeći i imamo ‘torbu za bježanje‘

Ponovno razbuktavanje pandemije i novi potres dovode nas do toga da testiramo vlastite psihološke granice i kapacitete, a strahovi, pa i ljutnja, normalna su reakcija jer situacija u kojoj jesmo nije normalna, naglašava Andreja Bogdan, predsjednica Hrvatske psihološke komore.

Budući da ove nepovoljne životne okolnosti već dugo traju i pravila se stalno mijenjaju - a mi, općenito, imamo potrebu za planom, kontrolom i predviđanjem - dolazi do iscrpljenosti naših adaptivnih kapaciteta.

I psihijatrica Ana Vaništa Košuta napominje da je strah prirodna reakcija na potrese, a nakon svega što smo proživjeli ove godine prirodno je i ako osjećamo da nismo više tako odmorni za borbu, da nemamo kontrolu nad vlastitim životom, da smo pali na koljena.

U proljeće smo imali više snage, kaže, vjerovali da se takav potres događa jednom u stotinu godina, da "neće više". Od onda nas je korona umorila, ljeto samo prividno razvedrilo, a od jeseni smo uplovili u "beznadan virus", mjere. "Na sve to, kao jezivu konstrukciju umora, dogodio se novi potres", napominje.

Poručuje i da je prirodno ako sada spavamo u odjeći i cipelama, imamo "torbu za bježanje iz kuće", ako nam srce lupa, ako nas je priroda i njezina nepredvidivost prisilila da se sklupčamo i prestrašimo. "Kako dalje? Individualno je. Nekima pomaže 'dobro je činiti dobro', pomaganje susjedima, konvojima do Petrinje. Nekima pomaže samo se sklupčati i odbolovati to što se dogodilo, pričekati nekoliko dana, doći k sebi. Nema recepta.

Trebat će nam vremena. Da se ponovo skinemo u pidžamu. Da opet mirno šećemo u prirodi. Da ne osluškujemo svaki zvuk i ne trzamo se na to", objašnjava Ana Vaništa Košuta. Što pomaže, pitamo je, da izguramo? Odgovara kako su to dnevne rutine, malo tjelovježbe, zatim da se popije kava ili čaj u uobičajeno vrijeme, pomaže čuti se ili vidjeti preko videopoziva s dragim osobama.

Tanja Dejanović Šagadin, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Psihološkog centra TESA, naglašava da je korisno ventilirati svoje osjećaje, isplakati se, ne akumulirati te emocije, ali poželjno je da se to ne radi pred djecom. Također, ne smijemo se održavati u kontinuiranom stanju stresa i neprestano slušati vijesti.

Dio osoba razvit će i posttraumatski stresni poremećaj, napominje Bogdan, ali kako bi njihov broj bio što manji, trebaju se na vrijeme obratiti psihijatrima i psiholozima. Kada je vrijeme za traženje stručne pomoći? Ako vidimo da teško funkcioniramo, ako smo stalno napeti, muče nas glavobolje ili probavne smetnje ili imamo problema sa spavanjem, vrijeme je da se javimo stručnjacima.