SLIČICU ČUVA 23 GODINE

'ŽELJANA, JAVI MI SE!' Bračanin u potrazi za curicom koja mu je dirnula srce dok je ratne 1991. na Božić branio Hrvatsku

Bio je Božić 1991. godine. Kao dragovoljac Domovinskog rata i član prve posade Četvrte obalne topničke bitnice, nalazio sam se na topovima kao punilac na području Zastup, nadomak Milne. U božićno jutro stigla su tri svećenika, predvođena don Stankom Jerčićem te, po mojoj procjeni, od dvjesto pedeset do tristo Bračana koji su nam željeli čestitati Božić i počastiti nas kolačima... – tako je 23 godine poslije započeo svoju priču i događaj koji će mu se trajno urezati u sjećanje Pavlimir Miro Derado iz Supetra.

U baznom logoru, među gustim stablima šume, bio je postavljen improvizirani oltar, a božićnu misu predvodio je don Stanko Jerčić, dok su dvojica drugih svećenika ispovijedala.

– Sjećam se – nastavlja u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Miro Derado – mogao sam sudjelovati samo na početku misnog slavlja jer sam, prema rasporedu, u 10 sati trebao biti na borbenom položaju. Iako je vrijeme bilo ratno, Božić nam je svima donosio radost, nadu u mir i oslobođenje svoje domovine.

Poruka ispod čupavca

Čim je završio svoju smjenu, a to je bilo malo poslije dvanaest sati, vratio se u bazni logor. Tamo je vidio tridesetak kutija s kolačima koje su dobili na dar. U jednoj od njih bio je njegov omiljeni kolač čupavac, i to na samom dnu kutije.

Uzeo je jedan čupavac i kada ga je podignuo, primijetio je na dnu kutije dječju svetačku sličicu. Od te se sličice ne odvaja ni danas, ljubomorno je čuva u svom novčaniku. Na sličici je prikazana betlehemska štalica s Marijom, Josipom i Djetićem, a bila su tu još dva anđela odjevena u bijelo.

Na poleđini svetačke sličice nevještom dječjom rukom pisalo je: “Sretan Božić. Dragi branitelji, što skoriji povratak doma želi vam Željana 2. razred.”

Sličicu je odmah stavio u džep svoje vojničke uniforme i od nje se više ne rastaje. I tako već 23 godine...

– Dirnulo me, kaže, koliko je ljubavi u toj svetačkoj sličici utkalo jedno dijete. Možda joj je među braniteljima bio otac ili netko od bliske rodbine. Ne znam je li i ona toga Božića bila u posjetu nama braniteljima.

Velika mi je želja doznati tko je bila ta Željana, koja bi sada trebala imati između 30 i 32 godine. Želio bih je upoznati, zahvaliti na božićnoj čestitki i kolačima. Uporan sam i tražit ću je dok je ne nađem. Neću odustati.

Pozivam je, kada ovo pročita, ako se prepozna, da mi se javi u bilo koje doba. Za nju ću uvijek imati vremena... – kazuje nam Miro Derado.

– Kada ovih dana gledam moje dvije unučice, Mirenu, koja pohađa drugi razred, i Lianu, u prvom razredu, s koliko ljubavi pišu božićne čestitke, mogu zamisliti kako se “drugašica” Željana osjećala dok je toga ratnog Božića pisala i upućivala čestitke osobi koja je bila bliska njezinu dječačkom srcu – veli Miro Derado.

Uskoro Udruga

Inače, Miro Derado je od 2009. godine u mirovini. U postrojbe obalne topničke bitnice stupio je 3. listopada 1991. godine, kada je bitnica utemeljena, i bio je u njezinoj prvoj posadi.

Obavljao je dužnost punitelja na topu od 85 milimetara. S obzirom da je iste poslove obavljao i tijekom služenja redovitog vojnog roka, te poslije u rezervnom sastavu, imao je dosta iskustva i znanja na tim poslovima.

Sjeća se mnogih detalja iz tih slavnih vremena, kada se branila domovina na kopnu, moru i zraku. Sada zajedno s još nekoliko suboraca radi na osnivanju Udruge branitelja Četvrte obalne topničke bitnice Brač. Do sada su popisali devedeset imena koja su prošla kroz postrojbe “baterije”, ali tu nije kraj popisu.

– Želimo da ta imena ostanu zapisana. Bilo nas je sa svih strana Brača i vjerujem kako ćemo se ponovno okupiti, zajednički postrojiti i izmijeniti sjećanja na ta hrabra vremena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:36