TUŽNA PRIČA

Četiri generacije stisnute u kamp-prikolici bez WC-a: Molim vas kontejner, baki bi olakšao život

Đuro sa suprugom i djecom
 Robert Fajt/cropix
‘Nama ostalima ne treba ništa, mi ćemo se snalaziti isto kao i dosad‘, kažu nam Mira i Petar Mraković

Da nije bilo potresa, vrijedna obitelj Mraković iz Vlahovića kraj Gline bila bi lijepa novinska priča jer pod istim krovom žive čak četiri generacije. No, u novinama su danas zbog zla koje je pogodilo njihov kraj, i dalje su pod istim krovom, no ne više onom svoje obiteljske katnice, nego kamp-prikolice u dvorištu.

Generacijama se bave poljoprivredom, danas je glava obitelji Đuro (45), desna ruka mu je supruga Nedeljka (35), imaju sina Duška (14), mnogo im pomažu Đurini otac i majka, Petar (71) i Mira (70), a svi skupa brinu o baki Draginji (91).

Na gospodarstvu hrane 80 grla stoke, uglavnom junadi u tovu i nešto krava. Potres im je uništio krov staje, koji su sanirali iz pomoć prijatelja i dobrih ljudi, a teško oštetio kuću.

Najmanji je problem bio u nekoliko redova popadalih crepova, jer je cijela gornja etaža u kojoj su živjeli označena žutom naljepnicom privremene neupotrebljivosti, a potpuno je devastirana. Popucali su unutarnji spojni zidovi, dijelom je otpala žbuka, porušeni su ormari, a na užas koji se dogodio u božićno doba podsjeća još okićena jelka.

Kamp-prikolica u kojoj žive donacija je preko privatnih kontakata, a došla je neopremljena, u njoj imaju grijalicu, ali nemaju toalet, nego upotrebljavaju vanjski koji su prije uredili u objektu naslonjenom na štalu.

Kako baka Draginja teško hoda, i to samo uz pomoć štaka, te većinu vremena provodi u podrumu kuće preuređenom u ljetnu kuhinju, svaki joj odlazak na toalet preko dvorišta pričinja veliki napor. Zato bi Mrakovićima dobro došao kontejner opremljen WC-om.

- To je ono što molimo, puno bi baki olakšalo život, jer je jedva pokretna. Nama ostalima ne treba ništa, mi ćemo se snalaziti isto kao i dosad - kažu nam Mira i Petar Mraković.

- Molim vas taj kontejner, molim vas, nemojte me iznevjeriti - govori nam baka Draginja, koja ne pamti da je Baniju, ali ni nju u životu, ikad zadesila ovako velika tragedija.

image
Petar Mraković
Robert Fajt/Cropix

Podrhtavanje

Njima je crijep pobacao i onaj manji potres dan prije velikoga, a taj od 29. prosinca zamalo je bio koban za najmlađega, Duška, jer mu je crijep pao na glavu dok je bježao iz kuće. U objektu se našao s prabakom Draginjom.

- Ja sam bila u krevetu, malo sam prispala, a i ne čujem predobro, kad odjednom po meni počela padati cigla i žbuka. To me i probudilo. Dok sam ja ustala iz kreveta, već je sve bilo gotovo. Onda sam krenula van, ali nisam mogla otvoriti vrata jer je pod njih pao radijator koji je počupalo sa zida - priča baka Draginja.

Baka Mira kuhala je u podrumskoj kuhinji, kaže da je uhvatila lonac da ne padne s peći koja je poskakivala, zavrnula je na brzinu plin, pa pobjegla van. Duško je s prvim podrhtavanjem izletio iz kuće. Čuo je onu zaglušujuću tutnjavu i buku crepova što padaju, te je zato trčeći stavio ruke iznad glave. Jedan ga je crijep ipak pogodio i raskrvario ga.

- Đuro je bio na farmi na brdu. Kad je došao u dvorište i vidio kako sve to izgleda, samo je zaplakao, s Duško se onda još više prestrašio, pa je i on plakao. Strašno je sve bilo. Odvezli smo ga na hitnu i tamo je liječnik rekao da ne brinemo, da ima mali tvrdu glavu - prisjeća se djed Petar šaljive anegdote uslijed sve one neviđene strahote.

Nove traume

- Kažem je svojem Đuri, nemoj plakati, ne pomaže to, riješit ćemo sve nekako - priča Petar.

Tako je i bilo. Javio se Đurin prijatelj Davor Šmit iz Garešnice. Sutradan je bio kod njih s limom za kompletnu štalu, dvije tone hrane za stoku i deset tisuća kuna pomoći. Iz Nedeljkina rodnog sela Crevarske Strane došlo je sedam krovopokrivača i sve je bilo sanirano u dva dana, barem što se tiče krovišta. Unutrašnjost je ostala kakva jest.

Desetak dana su se Mrakovići snalazili, Duško je s majkom odlazio na spavanje u njezin rodni kraj, rođaci su primili baku, a ostatak obitelji vrijeme je provodio u podrumu. Onda im je stigla kamp-prikolica, sredila ju je njihova poznanica iz Gline koje je nakon potresa zbrinuta u hotelu na moru. Uspjela je pronaći donatore, koji su prikolicu dopremili u Vlahović.

Mira Mraković ponekad uđe u kuću u kojoj su nekad živjeli, ali svaki prelazak preko praga nosi joj novu traumu, jer bi novo jače podrhtavanje moglo biti pogubno.

- Išla sam u nekoliko navrata u ormar po odjeću. Što da vam kažem, uđeš u sobu i sam se sebe bojiš unutra, kao da uđeš u mrtvačnicu - rekla nam je zabrinuto.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 16:51