TAJNA ŽENSKE ANATOMIJE

Čini se da kod nas postoji cijela četa djevojaka, žena, supruga i majki koje su vrijeme posvetile otkrivanju najoptimističnijeg ženskog organa...

Ilustracija
 Profimedia, Alamy
 

“Ta daaaaaaaaaaa”, uzvikne 38-godišnja Karla, pa u manirama sada već zaboravljenih pervertita iz parkova raskopča jaknu kako bi mi pokazala što se to ispod nje nazire.

Sve je u redu, odjevena je. Ipak smo se za kavu dogovorile u jednom od kafića u blizini Savske ceste, a gotovo je posve sigurno da nijedan od muškaraca koje smo tamo zatekle na dnevnom odmoru neće biti šokiran povećim sivim privjeskom kojeg je okačila iznad prsa.

Vjerojatno bismo svi skupa u tom kafiću umrli prije nego što bi itko od njih prepoznao da je zapravo riječ o prikazu klitorisa - mistificiranog ženskog organa s isključivom svrhom izazivanja ugode, izrađenom u stvarnoj, originalnoj veličini, baš onako kako izgleda u prosječnom ženskom tijelu, ali isprintan pomoću 3D printera, vrlo vjerojatno kao prvi takav u Hrvatskoj.

“Halo, pa razumiješ li ti da je prva MRI snimka klitorisa napravljena tek 2005. godine? Dakle, u 21. stoljeću?”, pojašnjava mi moja sugovornica dok naručuje kavu od konobara, kojeg kao da je zaintrigirao naš razgovor.

Prošla su tri dana otkako sam u udruzi Domino dobila kontakt njihove zaposlenice, Karle Horvat-Crnogaj, organizatorice vikend radionice “Klitaonica: Isprintaj si klit”. Stvar je na društvenim mrežama postala superviralna otprilike deset minuta nakon što je prvi put objavljena, a prijave su stale kapati kao iz kabla.

Darko Tomaš / CROPIX

Klitoris na polici

Ha, čini se da u Hrvatskoj postoji cijela četa djevojaka, žena, supruga i majki koje su protekli vikend, umjesto kupovine namirnica za nedjeljni ručak, svoje vrijeme radije odlučile posvetiti otkrivenju najoptimističnijeg ženskog organa (tako ga barem naziva Karla), o kojem im je u petak iza 18 sati predavanje držala ginekologinja Jasmina Grujić.

Sljedećeg dana polaznice radionice su u uredskim prostorijama udruge čekala četiri 3D printera na kojima su, uz pomoć nacrta koji je prije nekoliko godina pripremila francuska sociologinja Odile Fillod, dobile šansu isprintati primjerak klitorisa, ponijeti ga kući, staviti na policu ispred tomova ruskih realista pa svim poznanicima i prijateljima širiti nauk o ovom fascinantnom organu.

“Zanimljivo je to, većina ljudi danas vrlo plastično zna opisati izgled svog bubrega, jetre, srca ili pluća. Pa ipak, kad je u pitanju klitoris, većina o njegovom izgledu ne zna ništa, a kamoli da bi mogla dokučiti koliko je on veći od onog sitnog vanjskog dijela za koji znamo da nam izaziva zadovoljstvo”, govori mi Horvat-Crnogaj pa rukom pokaže na privjesak oko vrata. Oko svog osobnog primjerka klitorisa omotala je neku žicu, ali ona ne smeta da se, vjerojatno prvi put u životu, upoznam s njegovom stvarnom veličinom.

Istina, kako anatomski izgleda njegova unutrašnjost prvi je put opisao njemački liječnik George Ludwig Kobelt još 1844. godine, no usprkos njegovim otkrićima, inhibiranost spram ženskih spolnih organa, koja se u svijetu zadržala sve do danas, još je desetljećima tvrdoglavo priječila da anatomija klitorisa postane sastavni dio medicinskih udžbenika, vodeći se logikom prema kojoj žensku anatomiju, kao da je ona uopće važna, ipak treba svoditi isključivo na prikaz reproduktivnih organa.

Tako se i narodom prolomilo mišljenje kako se klitoris zapravo svodi samo na onaj mali gumbić koji mnogi i dalje teško pronalaze, iako mu je to samo glavić tijela, niti desetina od organa koji se sakriva negdje u ženskoj unutrašnjosti. Slijedi ga tako tijelo klitorisa, zatim Kobaltov venski pleksus, potom gomoljasto spužvasto tijelo te dva završna kraka u čijoj se sredini, pazite sad ovo dobro, zapravo sakrila famozna G točka.

Darko Tomaš / CROPIX

Njegov isprintani prikaz zauzima mi više od polovice dlana, a slično kao i penis, i klitoris je pri uzbuđenju sklon povećavanju mase i volumena, po čemu se ovaj ženski spolni organ, suprotno donedavnim uvjerenjima najkonzervativnijih, i ne razlikuje baš toliko od muškog spolovila.

Baš zato što je klitoris donedavno bio jedna od najbolje čuvanih tajni ženske anatomije, Karla je došla na ideju promoviranja, doslovno mi kaže, “osnažujućeg diskurza o ženskoj tjelesnosti u javnom medijskom prostoru, a najoptimističniji dio te ženske anatomije upravo je klitoris, jer služi isključivo ženskom zadovoljstvu”.

Povijest njegova prikrivanja zapravo je fascinantan prikaz zanemarivanja, nerijetko i potpunog negiranja pojma ženskog seksualnog zadovoljstva, dugostoljetne tradicije nametanja osjećaja krivnje, pa čak i srama pred nekim od najčišćih tjelesnih iskustava, da ne spominjemo nehumane prakse otklanjanja ovog tkiva - često i pod krinkom liječenja epilepsije, histerije, nimfomanije, pa čak i onanizma.

Pod nazivom “collumnela” Hipokrat je ovaj organ još 400 godina prije Krista definirao kao “organ ženskog zadovoljstva”, a prva sakaćenja sežu još u doba grčkih, rimskih i arapskih doktora, koji su veliki klitoris smatrali glavnim uzročnikom požude.

Njegov prvi stručni anatomski opis dogodit će se tek 1559. godine, no već dvije godine kasnije u belgijskom će se društvu klitoris smatrati malformacijom uzrokovanom hermafroditstvom, što će nanovo potaknuti argumentaciju za uklanjanje ovog organa, praksu koja će se u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, pod različitim izlikama, provoditi sve do početka 20. stoljeća.

Prije toga, 1875. godine, belgijski embriolog Edouard Van Beneden klitoris će proglasiti beskorisnim organom, a ta će premisa, na štetu ženske seksualnosti, dovesti do praktične zabrane uključivanja klitorisa u anatomske priručnike sve do, pazi sad ovo, kraja 90-ih godina 20. stoljeća.

Točnije, klitoris će iz poznatog kirurškog priručnika “Grace’s anatomy” biti uklonjen 1948. godine, između šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća njegova spomena neće biti u većini anatomskih knjiga, a polako će iščezavati čak i iz velikog broja zapadnih rječnika.

Darko Tomaš / CROPIX

Na naslovnici novina

Prvi korak k njegovom priznavanju napravit će američka seksologinja Shere Hite, otkrivši u jednom istraživanju kako većina žena orgazam zapravo doživljavaju same, masturbiranjem, a prvi potpuni opis anatomije klitača, dakle, njegov vanjski, ali i unutarnji dio, tek će 1998. godine dati australska urologinja Helen O’Connell, ista liječnica koja će sedam godina kasnije izraditi i njegov prvi MRI, ali i problematizirati tradicionalnu podjelu na klitoralni i vaginalni orgazam te otkriti puku kako vaginalna stimulacija zapravo uključuje stimulaciju unutrašnjih krakova klitorisa.

Daleko smo se s tim otkrićem odmakli od Freuda, za kojeg se žena uglavnom ogledala u nedostatku penisa, no trebat će ipak proći još nekoliko godina prije nego što će doslovni prikaz klitorisa napokon završiti i na naslovnici jednih novina.

I ovdje će za viralnost ovog organa još jednom biti zaslužna Odile Fillod, žena koja će svijetu besplatno omogućiti nacrt klitorisa za 3D printanje, a on će, nestašan kakav i inače jest, završiti na naslovnici britanskih dnevnih novina Guardian.

“Ovo je 3D prikaz klitorisa po kojem će francuski srednjoškolci učiti o seksu”, sablažnjavali su urednici francuske građane nabivši im na nos prikaz rozog klitorisa nastalog prema prvom i anatomski posve vjernom open source nacrtu ovog organa.

“Sjećam se kad sam prije dvije godine izlazila iz podzemne stanice u Berlinu te na jednom reklamnom panou ugledala naslovnicu Guardiana s ogromnim klitorisom. Gledala sam ga, oči su mi se napunile suzama i ja sam ostala potpuno ganuta”, priznaje mi moja sugovornica koja je, potaknuta dobročiniteljstvom Fillod, tabu prema ovom organu odlučila razbiti i na hrvatskom primjeru.

U suradnji s ostalim članovima udruga, osmislila je projekt dvodnevne radionice koja zapravo uključuje dvojaku edukaciju.

“S jedne strane, polaznice će učiti o dugo skrivanoj anatomiji klitorisa, a u subotu će neke od njih dobiti priliku prvi se puta susresti s čudom tehnologije 3D printanja kako bi shvatile i naučile da 3D printeri nisu igračke na kojima se igraju isključivo muškarci. Osim toga, naša ideja nije bila da se neke žene i muškarci zatvore u prostoriju i isključivo igraju na printerima, već da sami izrađuju modele ovog organa, promoviraju jednu pozitivnu priču i šire optimističan ton o ženskoj tjelesnosti”, znakovito mi pojašnjava još jednom dotaknuvši sivi privjesak oko vrata.

Privjesak, konačno

Otkako ga nosi poput lančića, Karla mi priznaje koliko se iznenadila činjenicom da mali broj ljudi prepoznaje kako je riječ upravo o ženskom organu užitka, a ta joj je spoznaja, između ostaloga, još jednom potvrdila koliko je prikladna i korisna bila ideja o “Klitaonici”.

Većina interesa dolazi od žena, ali mi Karla s ponosom priznaje da će hrvatsku varijantu 3D modela klitorisa na nastavi, zahvaljujući profesoru Aleksandru Štulhoferu, uskoro koristiti i studenti Filozofskog fakulteta, s obzirom na to da se on, kao rijedak pripadnik muškoga roda, zainteresirao za priču o detabuizaciji ovog organa.

S obzirom na dobre povratne reakcije i veliki interes na društvenim mrežama, Domino i Horvat-Crnogaj novi set radionica na temu klitorisa pripremaju i za proljeće, kad će program biti obogaćen predavanjima seksologa.

“Taj ćemo nastavak radionica djelomično posvetiti i saznanjima o tome kako se klitoris ponaša tijekom seksualnog kontakta, s obzirom na to da su stručnjaci službena istraživanja na ovu temu prvi puta proveli tek 2009. godine. Dvoje liječnika, Odile Buisson i Pierre Foldes, tada provode prvi ultrazvuk klitorisa tijekom vaginalne penetracije pa otkrivaju da je mobilan i da povećava svoju težinu”, pojašnjava mi tutnuvši mi u ruku klit-o-letak, materijal u kojem je sažeta mračna povijest poimanja ženske seksualnosti, razdoblje kojeg smo valjda zauvijek ostavili za nama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:41