SAD SVE IZNOVA!

ISPOVIJEST ZAGREBAČKE PODUZETNICE Danas sam se trebala udati...ali u koroni mi je tvrtka zatvorena, a vjenčanje otkazano

 Tomislav Krišto / privatni album
 

Da nije bilo koronavirusa i snažnog potresa koji je prije gotovo dva mjeseca pogodio Zagreb, mlada poduzetnica i vlasnica zagrebačkog escape rooma Enigmarium Ema Perišić i njezin zaručnik Domagoj danas bi, na godišnjicu svoje veze, izrekli sudbonosno “da” i proživljavali dan koji bi im sigurno bio među najljepšima u životu.

No, svemir je imao nešto drugačije planove.

Vjenčanica i odijelo ostali su u ormaru. Boce raznih oblika koje je Ema dugo skupljala i bojila u srebrne nijanse kako bi njima ukrasila stolove za goste ostale su poredane na potprozornjaku njihova stana. Lego figurice koje su trebale krasiti tortu ostale su na polici. Plastična bijela slova koja ispisuju Emagoj, zajednički nadimak kojim ih zovu prijatelji, po različitim su kutovima njihova dnevnog boravka, a slovo “o” u međuvremenu se zagubilo.

Kako dalje

U noći sa 21. na 22. ožujka Ema je jedva uspjela zaspati.

- Bila sam budna pola noći, razmišljala o tome što će biti s mojom firmom i našom svadbom - prisjeća se.

Napokon je nekako utonula u san, no u šest sati i 23 minute doživjela je najgore buđenje u životu.

- Bilo je grozno. Probudila me trešnja. Neki su govorili da su se probudili i prije potresa jer su čuli tutnjavu, no ja nisam. Više od toga da se sve trese sam osjetila bol jer mi je žbuka sa stropa pala na noge, koje su kasnije bile prepune modrica.

Počela sam vrištati, a Domagoj me povukao na svoju stranu kreveta - priča nam dok obilazimo njihov stan na Gornjem gradu, u koji su se vratili tek prije koji dan, a u njemu su još itekako vidljive posljedice snažne trešnje. - Pomirila sam se s time da je to - to, da ću umrijeti. Duboko sam udahnula i čekala da se to dogodi, no nije - kaže.

Nakon prvog šoka iskočila je iz kreveta, obukla se pa počela vikati svojem zaručniku, koji je ostao u krevetu, da učini isto. Otišla je do prozora koji gleda na dvorište, koje ona i Domagoj dijele s članovima njezine obitelji, roditeljima, tetom, sestrom i njezinima…

- Izašla sam na prozor i zavikala da pitam obitelj jesu li svi dobro. Pogled mi je pao na razrušeni krov, razbijeni automobil i dvije ogromne hrpe cigli. Onda smo krenuli van, a i naše stubište bilo je puno cigli koje smo micali da bismo se uspjeli probiti - priča nam 25-godišnja Ema, čija je obiteljska kuća, prije nego što ju je kupio njezin djed, nekoć bila planinarski dom.

Kad je izašla na dvorište, pala je u nesvijest.

- Sjela sam i zamračilo mi se pred očima. Nekoliko minuta nisam ništa vidjela i jedva sam čula glasove. Moji su mi dali vode pa mi je bilo bolje - prisjeća se. Ona i Domagoj uputili su se prema Enigmariumu, smještenom na Krvavom mostu, vrlo blizu njihova doma, kako bi vidjeli je li tamo sve u redu.

- I onda nas je na ulici zatekao drugi potres. Stali smo, kuće oko nas su se rušile, pa smo potrčali dolje - rekonstruira nam ovu zastrašujuću situaciju. Sreća, Enigmarium je ostao gotovo netaknut. Vratili su se kući srećući putem ljude s kacigama na glavama koji se kreću prema autima i - bježe.

Zagreb, 130520.
Jurjevska 9.
Ema Perisic u svom domu koji je stradao od potresa.
Na fotografiji: Ema Perisic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX
Žbuka sa stropa pala je na krevet dok su spavali (gore), a danas je “podsjetnik” na to još iznad njihovih glava

Propalo ulaganje

Kako se širila vijest o drugom udaru potresa, koji bi mogao biti još jači, svi iz njihove obitelji evakuirali su se i otišli iz centra k rođacima koji žive negdje dalje.

- Domagojev najbolji frend je iz Sesveta došao do nas za, valjda, deset minuta i odvezao nas u Hrvatsku Kostajnicu k Domagojevim roditeljima, gdje smo bili mjesec i pol dana - priča nam Ema.

Iako traumatična, njezina priča ipak je pozitivna.

Pandemija i potres te oštećen dom, u koji su ulagali dvije godine i u njemu spavali tek nekih mjesec dana, naučili su je veliku lekciju: “Najvažnije je da imamo jedni druge.”

- Već na samom početku korone počela sam očajavati, prilično me pogodilo što sam morala zatvoriti firmu i što će nam vjenčanje vjerojatno biti otkazano. No, nakon potresa mi se sve u glavi pomaknulo, više mi ništa nije bilo bitno. Ti su mi se problemi činili smiješnima - kaže.

Nakon prvotnog šoka i nužnog preseljenja u Kostajnicu bacila se na osmišljavanje svojeg prvog online escape rooma, koji je nazvan “Otok”.

- Imam partnere u Sloveniji koji su već bili počeli raditi na svojoj prvoj online igri, a mislim da su me nakon vijesti o potresu namjerno htjeli malo izvući iz tog očaja, pa su me, blago rečeno, zatrpali poslom - otkriva Ema pa dodaje da joj je život tjedan dana neprestano bio ispunjen videopozivima, tipkanjem i mailovima.

- Izrađivali smo igru preko Zooma. Inače to traje mjesec, pa i dva, a uspjeli smo je kompletirati u jednom tjednu. Vrtjeli smo je tri tjedna, a u cijeloj su je regiji odigrale tisuće ljudi. Baš sam bila ponosna na to. Svi su nam zahvaljivali što smo napravili nešto što im je pomoglo da prebrode razdoblje u kojem su morali biti u kući. Meni je puno značilo što imam neku okupaciju, to više što se ona ljudima toliko svidjela - kaže nam Ema.

Dali joj posla

Ona se tim poslom počela baviti, zapravo, prilično slučajno.

- Studirala sam slovenski i kroatistiku, odnosno južnu slavistiku i kroatistiku, i vidjela oglas za posao na Krvavom mostu, što mi je jako blizu kuće. Dodatno me zainteresiralo što je tema bila “Grička vještica”, koju obožavam, i u obitelji se uvijek zezamo da smo mi gričke vještice. Na kraju je ispalo da se radi o slovenskoj firmi, što mi je bio dodatni plus s obzirom na moj fakultet.

Tako sam se kao studentica zaposlila u escape roomu i dvije godine radila tamo prije nego što mi se pružila prilika da preuzmem firmu kad se prijašnja vlasnica odlučila prestati baviti time. To je bilo prije godinu dana i tako sam sa 24 godine postala poduzetnica - ponosna je Ema.

- Ludo je, zanimljiv je to posao koji me doista ispunjava - kaže pa nabraja koje se sve igre mogu igrati u Enigmariumu, koji je inače dio slovenskog brenda: u prostoru na Krvavom mostu dvije su priče, tajanstveni slučaj zagrebačke vještice Barice Cindek te igra naslovljena “Femme fatale”. “Sansperience” je pak igra koja uključuje i glumce te kontakt s njima, pa Ema pretpostavlja da će ona biti posljednja koja će se vratiti.

No, tu je i “Unlock Zagreb”, igra s velikom zaključanom knjigom u kojoj čitaš priču, ali otvaraš novo poglavlje tako da na lokaciji napraviš neki zadatak. Potonja priča će, smatra Ema, biti njezin prvi adut za povratak na posao jer se odvija vani, pa ne bi trebalo biti problema u izvođenju ni straha od zaraze zbog boravka u zatvorenom.

- Još ne znam kada ćemo točno moći otvoriti jer su escape roomovi pomalo u onoj kategoriji “ne znamo tko ste”. No baš se ovih dana mi vlasnici escape roomova organiziramo za slanje dopisa kojem bi cilj bio saznati kada će nam biti dozvoljen nastavak rada.

Mislim da je realno da se uskoro vratimo. Naša se djelatnost temelji na malim grupama, u kojima su ljudi koji se i inače druže, tako da zapravo nitko nije ugrožen - smatra. Kaže nam da se u njezinoj “glavi uvijek nešto kotrlja” pa vjeruje da će i ova, trenutno nezavidna situacija možda biti inspiracija za neku novu igru i projekt.

- Ideje su, naravno, tu. No, voljela bih da započnemo s vanjskom igrom, da ne zaključamo ljude u sobu tek pošto su nakon dugo vremena izašli iz svojih stanova - kaže kroz smijeh.

Veliku ulogu u razvoju cijele situacije odigrao je, priča nam Ema, i prirodni kvasac, koji je počela uzgajati prije potresa i nazvala ga Krešo.

- Cijelo vrijeme dok smo bili u Kostajnici plakala sam za njim, mislila da neće preživjeti, no kada sam se vratila, bio je OK. Tako da sada pečem vrhunski kruh - kaže pa dodaje da je upravo taj kvasac bio povod za to da ona i njezina sestra Lana pokrenu novi projekt - Instagram stranicu “Seka peka” (@_sekapeka_), na kojoj objavljuju svoje najbolje recepte.

- Sestra i ja za rođendane i obiteljska druženja uvijek pečemo torte, a i inače uživamo u kuhanju i slasticama. Skupile smo ogromnu bazu slika i recepata, i svi su nas nagovarali da ih počnemo dijeliti, pa nam se ovo učinilo kao dobar moment. Stranica nam je tek u povojima, ali nas veseli da radimo nešto takvo - kaže. Sestra je, objašnjava, “stručnjak za torte i fensi kolače, a ja sam više za domaće kolače i dizana tijesta”.

- Baš sam rekla, količina stresa mi se mjeri u kompliciranosti tijesta koje radim. Kad mi je stric umro prije dvije godine, razvukla sam tijesto preko cijeloga stola. Sada sam odmah po dolasku u Kostajnicu ispekla mađaricu - priča nam.

Ema je igru escape room osmislila i u online verziji, igrale su je tisuće ljudi iz regije

Uvijek na telefonu

Upravo su joj ove zanimacije pomogle da unatoč ozbiljnosti situacije ne očajava. - Jednostavno sam uzela ono što imam i sve pokušala preusmjeriti u nešto dobro. To me doista guralo. Nije mi bilo lako odjednom se naći u situaciji ovog prisilnog godišnjeg.

Kad imaš svoju firmu, uvijek si na telefonu i pratiš što se događa, makar službeno bio na odmoru. A sada je odjednom sve utihnulo. Nije bilo mailova, poziva, našla sam se sama s golemom količinom vremena, koju sam trošila na igranje Playstationa, rješavanje križaljki i, naravno, pečenje kolača - kaže Ema.

Ne može ni otprilike procijeniti koliko će im vremena trebati da se vrate u svoj stan i saniraju svu štetu. Godinama su, kaže, štedjeli za uređenje, a sada opet treba skupiti novac za obnovu i popravke.

- Prioritet nam je da skupimo dovoljno hrabrosti za dulji boravak u stanu da bismo vidjeli kako i što dalje. Kada se osvrnem, sve stvari zbog kojih sam se živcirala čine mi se smiješne. Ne znaš što sve imaš dok ti se ne dogodi jedna ovako dramatična situacija - zaključuje pa dodaje da ona i Domagoj imaju novi datum za vjenčanje: 3. listopada, koji je nova točka kojoj se raduju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:09