DAMIROV TUŽAN KRAJ

Istrčao polumaraton, ušao u cilj i preminuo: Živio je 100 na sat, plivao s morskim psima...

Damir Pavičić
Njegova dugogodišnja djevojka, s kojom je i nakon prekida ostao u vezi, ispričala nam je koliko je poseban bio Mirda

Trkač koji je među posljednjima ušao u cilj na nedjeljnom 5. zagrebačkom polumaratonu samo se srušio. Liječnička ekipa ga je oživljavala sat vremena, ali nažalost bezuspješno.

Bila bi to još jedna tužna priča iz crne kronike da trkač nije bio Damir Pavičić (43), Zagrepčanin za kojeg će baš svatko tko ga je poznavao reći da je bio u najmanju ruku - jedinstven.

Živio je kao da sutra ne postoji i stiskao gas do daske te se čini kao da je preživio deset života u jednom. Proputovao je cijeli svijet, a na svoje posljednje putovanje otisnuo se baš iz svog Zagreba.

“Bio je lud, poseban, živio je sto na sat. Mislio je da je jači od života i kada je nešto zacrtao, to je tako moralo biti. Nikada nije trčao, nije se bavio time. Ali očito je htio pokazati da može i to. I najluđe je da ga je istrčao, dovršio je polumaraton i metar nakon cilja se srušio”, priča nam njegova dugogodišnja djevojka Nađa Irena Fišić. Par je prekinuo lani, ali je i dalje bio u intenzivnoj vezi.

Poruka djevojci

Prije utrke poslao joj je svoju fotografiju s rednim brojem uz poruku: “Bok, dušo. Sutra ću ti protrčati ispod balkona (po Aveniji Dubrovnik pa skrećemo u Cimermanovu) negdje između 8.40 i 9 sati. Ako me vidiš, pogotovo ako se slučajno nađeš pored ceste, molim te viči ‘Run, Forrest, Run!’ ili ‘Trči, Mirda, volim te!!!’ pa da prestignem sve Balkance, Kenijce, Tanzanijce i Etiopljane i pobijedim. Hvala unaprijed. Pusa”.

image
Večer uoči utrke poslao je dugogodišnjoj djevojci fotografiju i zamolio je da mu, dok bude trčao njezinom ulicom, viče: “Run, Forrest, run” ili “Trči, Mirda, volim te!”

Ona mu je toga nesretnog jutra odgovorila, napisala mu je da nažalost nije prošao njezinom stranom ulice, ali da se nada da je dobro. No, on ju nije stigao vidjeti.

Nađa, koja je smogla snage za razgovor zbog Damira, koji nikad ne bi htio da njegovi najbliži sada tuguju, kaže da se srušio i otišao u sekundi.

Priča mi da je on živio toliko nevjerojatan život koji nikad ni po čemu nije bio prosječan. 2012. godine, nakon tri tjedna poznanstva, zajedno su otišli na putovanje Azijom. Kad su se vratili u depresivnu zagrebačku jesen, odlučili su se za potpuni rez.

On je, iako je imao odličan posao, zaključio da ima samo jedan život koji želi živjeti na svoj način, po svome guštu. Oboje su dali otkaze i iznajmili svoje stanove.

Damir, koji je bio inženjer građevine, kao i uvijek, bio je organizator i vođa. Kupili su jednosmjernu kartu za Bangkok i 15. siječnja 2013. otišli na drugi kraj svijeta, svaki s 15 kilograma u ruksaku.

Otišli su do Bornea, bili su u Georgetownu... Naposljetku su odletjeli u Indoneziju.

image
Damir Pavičić tijekom kobnog polumaratona

Kad su sletjeli, prisjeća se Nađa, Damir je rekao: “U, jeb...! Ovdje su pljuge 7 kuna, tu ostajemo”. Uvijek je bio štedljiv. Nikad mu nije padalo na pamet kupiti piće u restoranu ako isto može u dućanu. “Prošla sam s njime sve zidiće svijeta”, nježno mi priča Nađa s kojom se tako nadopunjavao devet godina. Živjeli su na Baliju s kratkim povratcima u Zagreb i odlazili na nova putovanja. Kad su stigli na Bali, bila je to ljubav na prvi pogled. Već su drugi dan unajmili skuter i krenuli u potragu za dugoročnim smještajem, po mogućnosti udaljenim od turističkih središta. Upoznali su čovjeka čiji je brat bio vlasnik resorta i dogovorili najam bungalova za 1500 kuna na mjesec.

S obzirom na to da su kod njega postali ‘starosjedioci’, dodatno im je spustio najam na 850 kuna na mjesec, uključujući režije. To je bio skroman jednosobni bungalov s kupaonicom, velik 35 četvornih metara, s terasom. I to je sve što im je trebalo, priča mi Nađa.

Energični Damir vrlo brzo je svladao službeni indonezijski jezik koji se zove bahasa indonesia. Na Baliju je prigrlio jednostavan život. U bungalovu gdje je živio nije bilo ni perilice suđa, ni sušilice, a rublje je prao u praonici. Organski otpad je bacao u vrt.

image
Damir Pavičić i njegova dugogodišnja djevojka Nađa Irena Fišić, proveli su nekoliko godina u Aziji, živjeli su u bungalovu na Baliju

Drugi dom

Najradije je nosio ležerne platnene hlače do gležnja i stare majice kojima je odrezao ovratnike, a omiljeno prijevozno sredstvo bio mu je skuter.

S vremenom su Damir i Nađa postali nezaobilazni domaćini na Bukitu, poznati po organizaciji dobrih ‘Balkan partyja’, a kroz godine su upoznali i ugostili na stotine ljudi iz cijelog svijeta.

Zadnje 80-dnevno putovanje na kojem su bili je bilo lani, kad su preko Rumunjske i Bugarske otišli do Turske. Usred tog putovanja on je odlučio vratiti se na Bali, koji je smatrao svojim drugim domom. Nađa iskreno kaže da ona nije više mogla pratiti njegov tempo i vratila se u Zagreb.

“Stojiš na rubu provalije duboke 20 metara. Ja sam dole na dnu, kažem ti da zatvoriš oči i skočiš, ja ću te uhvatiti. 20 m je previsoko, vjerojatno tvoj skok neće dobro završiti. Ali ja sam dole, trčim u tvom smjeru, bistre glave i najjači ikad, širim ruke i hvatam te. U najgorem slučaju se bacam pod tebe da ti ublažim pad. Ti preživiš”, napisao joj je nedavno mameći je natrag.

Oproštajni tulum

I prije povratka na Bali opet je napravio veliku zabavu za prijatelje. Damir je obožavao tulume, druženja, partijanje. Surfao je, ronio, plivao je s morskim psima, obožavao je brzu vožnju... I najvažnije, baš nikada od svojih nauma nije odustajao.

image
Damir Pavičić

“Sve koji ga znaju sigurno je jednom naljutio, bio je intenzivan, šalio se, podbadao, ali volio je ljude, svoju ekipu, pivicu”, govori Nađa.

Nakon što se u siječnju vratio na Bali, zbog karantene je tamo ostao dulje nego što je planirao. U srpnju se vratio u Zagreb i počeo raditi hrpu novih projekata. Radio je po 12 sati dnevno.

“Htio je dvije godine divljački raditi pa otići na dulje na Bali. Rekao mi je da mu je još želja da me tamo ‘stavi’ na motor i da se vozimo”, govori Nađa, koja voljenom Damiru s njegovim bratom nakon sprovoda u četvrtak organizira veliki tulum.

“Poludio bi da svi plačemo i psovao bi nas. Svi koji su ga voljeli doći će mu pjevati, plesati na najjače i tulumariti”, kaže Nađa.

Svi njegovi prijatelji su u potpunom šoku i ne mogu vjerovati da njihovog Mirde, kako su ga zvali, više nema. Slažu se da njegov nevjerojatan duh i energija neće nikada biti zaboravljeni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 14:04