ANA JOSIPOVIĆ

'Kosa mi je otpala za dva mjeseca, prva odluka bila je da umrem. Svi su mislili da sam zdrava i zavidjeli mi na glamuru, a ja sam se borila za život'

 Ronald Goršić / CROPIX
 

Željela sam da mi kosa izdrži do 12. kolovoza, do mog rođendana. Otpala je, dva dana ranije.

Ovako je Ana Josipović zapisala uz dvije fotografije. Na jednoj pozira u glamuroznoj haljini, sa smeđom perikom, u crvenim štiklama, nasmiješena na svoj rođendan, a komentari ispod nje, onih koji ništa nisu znali o njezinoj bolesti, uvjereni su u njen glamurozan lifestyle. Na drugoj fotografiji Ana Josipović je bez kose, bez perike, nenašminkana i s nezapaljenom cigaretom u ustima.

Modnoj urednici i novinarki 12. lipnja prošle godine, dva mjeseca prije rođendana, naime, dijagnosticiran je rak dojke, a protiv njega se bori i svojom pop up izložbom “Kako sam lagala na Instagramu” koja se od utorka navečer, pa u srijedu, čitav dan može pogledati u zagrebačkoj Laubi. Kroz trinaest fotografskih priča prati nešto manje od godinu i pol dana u njezinom životu. Fotografiju uz fotografiju, kroz njih pokazuje s jedne strane često glamurozne fotografije koje je objavljivala na društvenim mrežama, na kojima, inače, ima mnogo pratitelja, dok na drugim fotografijama vidimo kako je izgledala u stvarnom životu.

Ima i puno smisla za humor u njezinim opisima.

Primjerice, u poglavlju broj osam, naslovljeno Happy Valentines!, piše kako je na Valentinovo prošlo tjedan dana od operacije, kada je dobila “novu cicu”.

- Nazvala sam je Dori... Jedna frendica mi je rekla da prirodna sad izgleda jadno, a Dori stoji prpošno. Prava instagramska cica. No priroda je nedokučiva.

Prva ispovijest

O svemu govori za Jutarnji list, samo par sati prije otvorenja izložbe i prvi put za javnost otkriva detalje svoje borbe.

- Na početku, kad sam dobila dijagnozu, kada mi se dogodio tsunami, nisam bila toliko prestrašena, koliko sam bila ljuta na život, silno sam bila bijesna. Smatrala sam da mi je život objavio rat. Moja je prva odluka bila da ću umrijeti. Među ostalim i radi kose. Ja sam ženski Samson, moja je snaga u mojoj kosi, imala sam veliku, bujnu kosu, i prvo što sam pitala bilo je hoće li mi kosa otpasti. Single sam, nemam neku nejač iza sebe i zaključila sam da mi je lakše unaprijed odustati, da mi je bitnija kvaliteta života nego kvantiteta.

Sestra i neki dragi ljudi nisu mi dali da se predam, govorili su mi da ne žele da ih ostavim i tu se dogodila prekretnica. Prihvatila sam borbu, krenula na kemoterapiju. Cijelo sam vrijeme, pritom, mislila kako ću je pobijediti, da ću biti jača, da ću biti svojevrsni medicinski fenomen, kosa mi neće otpasti. Nisu mi rođendani bili nikad najvažnija stvar na svijetu, no mislila sam neće me život tako zeznuti da za rođendan budem ćelava. Naravno da se i to dogodilo.

Ronald Goršić / CROPIX

U trenutku kada joj je dijagnosticiran, rak nije bio u početnoj fazi, već je metastazirao.

- Dok ne znaš da imaš rak, ti si u redu, tek kad počnu tretmani, pogorša se. Na početku sam se ponašala i kao da je sve to jedna galaktička pogreška, da se to meni nije dogodilo. Cijeli sam život toliko zdrava da praktički do ove dijagnoze nisam ni znala kako izgleda moja doktorica.

Otprilike u vrijeme dijagnoze došla joj je ponuda s HTV-a, da ona i njezina sestra Slavica, također urednica s bogatim medijskim iskustvom, imaju modni prilog na televiziji. Nisu znale trebaju li im govoriti o njezinoj bolesti. Presudio je komentar HTV-ove voditeljice.

- Zvala nas je Martina Validžić. Bilo je to upravo u vrijeme kada sam završavala crvenu kemoterapiju, koju Englezi zovu red devil, od nje opada kosa, nakon zadnje mi je trebalo deset dana da se oporavim. Imali smo dilemu prije razgovora s Danijelom Despotom i Martinom, na koji sam došla s perikom hoćemo li im reći.

Nakon što je Martina komentirala da sjajno izgledam, odlučila sam da neću ništa govoriti. Radila sam u tjednom ritmu i odlazila na kemoterapiju. Kada sam imala “mjesečevo lice” radi terapija, snimali su me iz profila, ostala sam bez obrva, pa sam obrve istetovirala. Ljudi su mi pritom govorili da sjajno izgledam, vjerovali su, oni koji nisu znali što prolazim, da mi nikad nije bilo bolje.

Promijenila je razne perike, prvo je nosila smeđe, potom se odlučivala na razne boje.

Davala im je i razna imena, Beyonce, Melania Trump, Cicciolina. Svemu je pristupila s dozom humora.

- Vjerovali su da je to moja prava kosa, primjerice roza perika, pa sam znala objašnjavati nekim ženama kako se izblajhati, a da ne budu previše suhi vrhovi, pa potom dobiti nijansu ružičaste. Rekla sam da sam bolesna određenom dijelu ljudi, ja sam ipak ekstrovert po prirodi, moram dijeliti. No, dobar dio ljudi nije znao.

Ana Josipović priča kako je, dok je bila na Rebru na terapijama, znala biti i ljubomorna na živote ljudi na Instagramu. No, nije li o tome njezina izložba, mnogima se činilo da je njoj u životu sjajno, glamurozne haljine i savršena estetika na društvenim mrežama, bilo je, zasigurno i ljubomornih na njezin život?

Ljepša s perikom

- Jedna mi je prijateljica, dok još nije znala, rekla da je pomislila kako sam se proljepšala s tom roza kosom, i pomislila je da bi se i ona mogla tako ofarbati. Ja nisam tip koji trči za lajkovima i komplimentima, meni je bilo dobro zafrkavanje, radi dobrog raspoloženja. Volim benigne laži koje će izazvati benignu atmosferu, bilo mi je super čitati komentare u stilu: ti kao da živiš najljepše razdoblje svojeg života, blago tebi i slično. To je, ustvari, poanta cijele ove priče.

Nisam ja lagala na Instagramu, Instagram je meni bio lijek, i ta moja modna igra na Instagramu je bila moj šah-mat raku. Nisam mu dopustila da ovlada mojim životom, barem u tom vizualnom dijelu na kojeg sam ja mogla utjecati. To je bio moj dio borbe. Ostalo sam prepustila liječnicima.

Neki ljudi nisu sa svima podijelili da imaju rak jer im se nije dalo nositi s negativnom energijom okoline?

- Nemaš niti snage za negativnu energiju. Ja, naravno, nisam bila ovakva cijelo vrijeme - govori naša vedra, lijepa sugovornica.

- Bilo je teških trenutaka za koje najbolje zna moja sestra koja je cijelo vrijeme bila uz mene. No, s druge strane, neki te ljudi počnu pilati, pogrešno misle da te čitavo vrijeme moraju pitati kako si. Znalo me to zamarati i dok me moj bijes dugo držao, hrpu sam ljudi blokirala na WhatsAppu, trošili su mi vrijeme, nisam željela čitavo vrijeme o tome pričati. Pred Božić sam rekla svojoj sestri da mi se čini kao da si nisam dozvolila da budem bolesna, radila sam i kad sam bila na rubu snaga.

Ronald Goršić / CROPIX

Vodila dnevnik

Svatko se, zapravo, nosi s ovom bolešću na svoj način?

- Upravo tako. Na tebi je da odabereš kako ćeš se nositi s onim što te spopalo. Uoči izložbe sjedila sam, baš u Laubi, s mojom prvom urednicom Silvanom Menđušić, i rekla sam joj da mrzim to razdoblje mojeg života. Ona je predložila da sve to dokumentiram. Ja sam čitavo vrijeme na Rebru vodila dnevnik, privatni blog, dok sam čekala da dođem na red, otišla bih u park, snimala, pričala sa sobom, odgovaralo mi je to. Nisam ništa od toga radila ciljano. Hoću li nešto dalje s tim, još ću vidjeti, bilo je to moje pražnjenje. Dio je fotografija na izložbi snimila njezina sestra Slavica, manji su dio selfiji. U tim dnevničkim zapisima, a također se može vidjeti i na izložbi, zapisuje stanje i kose, trepavica, obrva, noktiju.

Zadnju kemoterapiju primila je 31. prosinca. I uz taj datum objavljuje fotografiju s kemoterapije, i fotografiju koju je stavila na Instagram. Nažalost, tu priča nije završila, morala je, ipak, na operaciju.

- Konačni nalaz pokazao je da je rak agresivniji od onog kako je bio dijagnosticiran, bila je to greška privatnog, arogantnog liječnika i nisam primala adekvatnu kemoterapiju, morala sam se vratiti. Bili su to jaki lijekovi, teško su mi padali, jedva bih se dizala od umora. Došla sam, potom, na imunoterapiju koja nije toliko agresivna. Kosa mi je počela rasti, no oštra je kao čelična četka. Priču je podijelila u trinaest poglavlja.

- Nema nikakvu simboliku taj broj, doista mi se pogodilo da je ispalo trinaest priča. Opet mi je nekako simpatično jer se ne plašim broja trinaest. Smatram da sam pobijedila. Inače, ne volim reći rak dojke, pokušavam to izbjeći, jer moje grudi nisu uspjele u ovom životu biti dojke. A u hrvatskom jeziku nema jednine riječi grudi.

Težimo sreći

Zašto naziv izložbe “Kako sam vam lagala na Instagramu”, pitamo našu sugovornicu, što njezina priča govori o društvenim medijima danas.

- Naziv je jer je dobar dio ljudi mislio da živim fancy, moderni, stilizirani život, da mi je dobro i lijepo, da živim u trenutku. No, zapravo, sam vodila ozbiljnu borbu. No, po meni društvene mreže ne treba gledati negativno. Najlakše je sebe uvjeravati da ljudi ne žive tako dobar život kakav je na fotografijama. Nisam za tu teoriju da se na društvenim mrežama laže.

Naprosto, svi težimo biti sretni, da nam se nešto lijepo dogodilo u životu, ako lijepo ispadneš na fotografiji malo ti je ljepše. I naziv je izložbe, naprosto, ironija. Ja sam udarala rak na način na koji sam znala. Meni je Instagram, s filterom i perikom bio lijek. I željela sam progovoriti o važnosti mode i estetike i u ovako dramatičnoj situaciji - govori naša sugovornica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:32