MARINAC KOJI JE UBIO OSAMU BIN LADENA SKORO UNIŠTIO VLASTITO VJENČANJE Ni planiranje ni veliki stupanj sigurnosti nije pomogao njegovoj zaboravnosti

Čovjek koji je ubio Osamu bin Ladena mislio je da u životu više nikad neće osjetiti ni približno uzbuđenje kakvo je osjetio tada, sve dok nije stigao na vlastito vjenčanje i shvatio da je zaboravio prstenje. Robert J. O'Neill i njegova supruga Jessica vjenčali su se u kolovozu i ovih su dana prvi puta dali zajednički intervju o životu pod povećalom javnosti i strogom zaštitom.

‘Shvatio sam da sam zaboravio prstenje kad sam već bio blizu crkve. Nazvao sam prijatelja Shortyja, koji najbolje rješava probleme, ali on nije imao pojma gdje su. Nekako ih je uspio naći i dojuriti u crkvu. Oko crkve su na svakom koraku bili naoružani čuvari. Shorty je ostavio auto na pločniku i potrčao prema crkvi s rukom u džepu. Čuvari su skoro potegnuli pištolje na njega, no na svu sreću spasio je vjenčanje’, rekao je O'Neill za Daily Mail.

Naoružani specijalci nisu uobičajena pojava na vjenčanju, no otkako je u svibnju 2011. lišio života najtraženijeg svjetskog terorista, sigurnost im je na prvom mjestu. Robert O'Neill (41) bio je pripadnik specijalne jedinice koja je 2. svibnja prije šest godina izvela napad na bin Ladenovo skrovište u Abbottabadu u Pakistanu. Tri godine kasnije O'Neill je priznao da je upravo on ispucao fatalne metke.

‘Ljudi koji su htjeli saznati tko je ubio bin Ladena znali su da smo se vratili u SAD. Čuo sam svoje ime na više mjesta diljem države i nisam se mogao pretvarati da to nisam ja. Svoju sam uniformu anonimno donirao muzeju sjećanja na napad 11. 9. Upoznao sam oko 35 članova obitelji žrtava koje su poginule u tom terorističkom napadu i ispričao im svoju priču. Kad sam vidio njihovu reakciju, shvatio sam da ako sam pomogao njima, možda mogu i tisućama drugih. Zato sam javno istupio’, objasnio je.

Vojnu je službu napustio 2012., a prije toga je u više navrata bio angažiran na raznim lokacijama, uključujući Irak i Afganistan, te odlikovan 52 puta. Sposobnost planiranja iskoristio je i za vjenčanje, kaže, a Jessica dodaje da je i na svadbi bilo puno policije, no zato su se osjećali sigurno. Među uzvanicima je bio i poznati glazbenik Kid Rock koji je O'Neillov dobar prijatelj.

Rob i Jessica upoznali su se u travnju 2015. na konferenciji na kojoj je Rob imao predavanje. Otkako je otkrio svoj identitet, često je nastupao kao motivacijski govornik i osnovao je humanitarnu udrugu koja pomaže veteranima da se vrate uobičajenom životu civila. Jessica nije odmah znala tko je on, no zainteresirao ju je svojim govorom. Odmah ju je pozvao van, a na prvom spoju nisu ni spominjali profesionalna dostignuća, no zato su shvatili da imaju isti smisao za humor i još mnogo toga zajedničkog.

Premda je Robova prošlost u njihovom životu danas normalna stvar, ponekad se našale na taj račun: ‘Evo, danas sam, na primjer, vadio rublje iz sušilice kad me zamolila da onda sušilicu opet napunim. Ja sam je na to pitao: Znaš li ti tko sam ja? Na to mi je rekla da zna, da sam ja muškarac koji će riješiti rublje.’

Jessica ne može izbjeći znatiželjnike pa je često pitaju kakav je to osjećaj, znajući da je Rob ubio Osamu bin Ladena: ‘Ljudi me to često pitaju, ali mi se ne budimo ujutro i ne razgovaramo o Osami bin Ladenu. Svakodnevni život nam se ne sastoji od toga, na to uglavnom zaboravljamo.’

Početkom godine O'Neill je objavio memoare, ‘The Operator’, u kojima se prisjeća svoje vojne karijere i 400-tinjak misija koje je odradio. Jessica kaže da se još uvijek prilagođava na život uz tolike mjere sigurnosti zbog čega oboje zapravo otkrivaju vrlo malo detalja o svom životu, kao i to gdje zapravo žive. Teško se nosi s kritikama i negativnim komentarima: ‘Prvo sam bila prestravljena, neki su komentari bili stvarno užasni. Strašno bih se uzrujala. Međutim, morate se naučiti oglušiti na to i odmaknuti se od komentara.’

Rob se s druge strane ne obazire na kritike jer ih smatra besmislenima u odnosu na mail koji primjerice dobije od supruge veterana čijoj je obitelji njegova udruga pomogla: ‘Želite li zbilja neprestano biti okruženi negativnošću? Samo nas pozitiva nekamo može odvesti…’