PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Svi smo mi Mihovil Španja! Da bar… On nam je svima primjer. Stari, hvala ti!

Sigurno i vi obožavate predizborne utrke. Dražesna obećanja prekobrojnih političara jednako su uvjerljiva kao i kad te neki mamlaz ili mamlazica uvjeravaju da te, ako im opet oprostite, ovaj put neće varati. Iako im se omaklo već pet puta. No, neću o njima jer, koliko god da su se trudili, oni ipak nisu obilježili ovaj tjedan. On je pripao Mihovilu Španji, jednom od najtrofejnijih hrvatskih sportaša, koji je u ponedjeljak uživao u zagrebačkoj premijeri dokumentarca o njegovoj životnoj priči. Vjerojatno ste čuli za njega, iako su ga najčešće ugurali u one posljednje minute sportskih izvještaja. Transfer nekog osrednjeg nogometaša bit će važnija vijest od njegove brončane medalje na Paraolimpijskim igrama. A ima ih nekoliko.

Naime, Mihovil je prebolio cerebralnu paralizu pa se natječe s drugim osobama s invaliditetom. Kada sam poznaniku rekao da planiram ići na prikazivanje njegova dokumentarca, pitao je: To je onaj bolesni plivač?

Rekao sam da nikako nije bolestan, i to tonom koji bi njega mogao poslati u bolnicu. Mihovil je bio bolestan kad je kao klinac imao cerebralnu paralizu, ali sada je fantastično zdrav. Ima izvjesnih problema s nogama, ali nema s duhom, i to je njegov najveći životni uspjeh. Za mene, veći uspjeh od svih 26 medalja koje je osvojio.

Jer svi mi imamo neka ograničenja. Poznajem nekoliko ljudi koji ne mogu osjetiti zahvalnost i, iskreno, meni je njihov životni hendikep osjetno ozbiljniji. Neki od nas imaju teške životne uvjete, a neki su imali užasne roditelje koji ih nikada nisu podržavali. Neki su u užasnim vezama i nisu svjesni su da zaslužuju bolje, a neki su uvjereni da su im djeca ukrala život i misle da su osuđeni na doživotnu robiju... Sve su to velika ograničenja i za mene su to ozbiljniji hendikepi od bilo kojeg fizičkog. Nikako ne podcjenjujem težinu fizičkih hendikepa i razumijem koliko mogu otežati život, ali ako ne znaš osjetiti zahvalnost ili ako si uvjeren da zaslužuješ nezdravu vezu ili da si zauvijek osuđen na ušljivi posao koji te izjeda, e, to je životni hendikep.

Upoznao sam mnoge slijepe ljude koji vide i osjećaju ljubav i mnoge videće koji su uvjereni da ljubav ni ne postoji. Upoznao sam mnoge nepokretne osobe koji u životu napreduju brže od ostalih. I oni spominju da im najviše problema stvaraju barijere u umovima ljudi, a ne one na ulazima u zgrade. No, dok osobe s invaliditetom nemaju ograničenja u svojem umu i srcu, za mene će uvijek biti u povoljnijoj situaciji od onih koji su brendirali svoja duhovna ograničenja.

Razumijem da Mihovil teže hoda, ali se itekako uspješno kreće u životu! I zdrav je. On je itekako zdrava mlada osoba. A zdrav je jer se ne doživljava kroz svoja ograničenja, nego kroz svoje vrline, talente i prednosti. A to svi prečesto zaboravljamo.

Većina ljudi mnogo češće razmišlja o svojim manama nego o svojim vrlinama i mnogo češće analizira svoje neuspjehe nego što slavi uspjehe. Zbog toga sebe doživljavaju kroz dijelove sebe i svog života koji i ne funkcioniraju najbolje. Doživljavaju se kroz svoje minuse. I tako se osude na život u minusu.

A Mihovil je u životnom plusu. On je zdrav i prisutan. Nije dopustio da ga ograničenja definiraju. Njega definiraju uspjesi. I ne samo sportski. Njega definira činjenica da je uspio otkriti svoje talente. I da živi od njih i za njih.

I zato ga je krajnje površno doživljavati samo kao osobu s invaliditetom jer je suludo bilo koga svesti samo na jednu karakteristiku ili jednu životnu ulogu. Nitko nije samo Hrvat ili homoseksualac ili samohrana majka... Svi smo mi mnogo, mnogo više, a najviše nas definira ono čemu mi sami dajemo najviše pažnje. Ako najčešće o sebi mislimo kao o homoseksualcu ili osobi s invaliditetom ili samohranoj majci, onda će nas i većina drugih tako doživljavati. No, ako o sebi razmišljamo kroz ono što volimo, kroz ono u čemu smo dobri, u vezi s čime smo strastveni, onda će taj identitet isijavati kroz nas.

I zato je Mihovil primjer svima. Ne samo osobama s invaliditetom nego baš svima nama koji žele sebe doživjeti kroz zdrave dijelove sebe. Primjer je svima koji ne žele biti definirani bilo kakvim ograničenjima, nego svojim prednostima.

Stari, hvala ti!