'Preko seks aplikacije Tinder nalazimo domove za napuštene pse. Muškarci se javljaju kao ludi'

Tinder je popularna društvena mreža za upoznavanje potencijalnih partnera. Ponekad, naravno, ljudi na Tinderu upoznaju prijatelje, no uglavnom svi koji se logiraju tamo traže neku vrstu romantike. U kojem god obliku i kako se god ona nazivala, ovisno o preferencijama, no to je mreža za upoznavanje potencijalne cure ili dečka.

Upravo tu mrežu odlučili su domaći stručnjaci iz agencije Drap iskoristiti kako bi udomili napuštene pse o kojima skrbi zagrebačka udruga Indigo. Dosad je ta ideja pala na pamet samo jednoj agenciji u svijetu, koja je na toj društvenoj mreži objavila profile napuštenih pasa koji traže udomitelje. No, drapovci su shvatili da ne žele napraviti nešto takvo. Zašto na mjesto namijenjeno tome da upoznate srodnu dušu ne bi postavili mamac svima koji tek trebaju pronaći svoju krznatu srodnu dušu - pomislili su.

Ljeto je idealno

Idealno vrijeme za početak kampanje upravo je ovaj ljetni dio godine. Tada ljudi masovno odlaze na more i ostavljaju svoje ljubimce na cesti. U brojnim udrugama diljem zemlje sa strepnjom se očekuju prvi topli dani jer svi znaju da tada počinje paklen posao. Sve kampanje, edukacije, poticanje vlasnika da budu savjesni... Sve je to donijelo određene rezultate, ali riječ je o malim koracima naprijed. Zagreb je nešto bolji od ostatka zemlje, ali situacija nije dobra. Gradsko sklonište Dumovec godinama je puno i ne prima nove napuštene životinje. Udruge su odavno popunile kapacitete.

- Sve je počelo kad je kolegica Katarina Exle na internetu naišla na podatak da se svima više sviđaju ljudi ako je na njihovoj fotografiji pas. Dakle, žena koja u naručju drži psa većini je ljudi privlačnija od one koja nema psa. S obzirom na to da je i sama bila “teta čuvalica”, a u međuvremenu i pružila dom svojoj Blaise, Katarina je došla na ideju kako taj podatak iskoristiti - kaže Hajdi Ćenan iz Drapa i dodaje da je nakon par mjeseci pala odluka. Deset kolega iz ureda se okupilo i jednog su nedjeljnog popodneva otišli do udruge Indigo te se fotografirali s njihovim psima.

- Veliki, mali, šareni, crni... Bili smo šareno društvo i dobro smo se zabavili na snimanju - kaže Hajdi, koja je na Tinder postavila svoju fotografiju sa psićem Bundašem. Riječ je o malom, crnom štenetu za kojeg se i ne može naslutiti kojih su mu pasmina bili preci. Roditelji mu nisu poznati, ali je jasno da će Bundaš, baš kao i njegov literarni imenjak koji prati malog Šegrta Hlapića, biti veliki dlakavac. No, još je malen, a Hajdi ga na slici drži u krilu i nježno gleda. To se očito svidjelo muškarcima koji su joj se praktično odmah javili.

Bilo je pristojnih - onih koji su bili razočarani kad su shvatili da djevojka na slici ne traži dečka, nego dom za psa. Prvi muškarac koji joj se javio otišao je na web-stranicu udruge Indigo, pogledao sve fotografije i odlučio donirati novac kako bi im pomogao u radu. Drugi joj je rekao kako je i mislio da je nešto drugo posrijedi jer mu je bilo sumnjivo to da je zgodna djevojka poput nje na Tinderu. Dva muškarca su prekinula raspravu s njom kad su shvatili da nije zainteresirana za spoj.

Razlika u pristupu

- Kolege i ja smo svaki dan raspravljali o porukama koje nam dolaze i shvatili da postoji razlika u pristupu ovisno o psu. Recimo, ja sam imala štene i obično su mi se javljali muškarci čija bi prva rečenica bila: “Kako sladak psić, slatka djevojko”. Kolegici koja je na slici bila s većim psom, rotvajlerom, javili bi se rečenicom “Uuuu, opasan pas, opasna cura”. Dobro smo se nasmijali, iskreno, ali smo uspostavili neke jako lijepe kontakte - kaže Hajdi i dodaje da je s nekim ljudima nastavila komunicirati i nakon što im je rekla da traži dom za psa. Neki od njih su zaista simpatični, otvoreni i očito vole pse, zato i dalje povremeno razgovaraju.

Hajdi dodaje da su ona i njeni kolege prvih dana nakon pokretanja kampanje bili svaku večer budni do poslije ponoći jer su obično s ljudima počeli chatati tek kad bi se vratili s posla. Svi ljudi koji su im se javili bili su u krugu od 50 kilometara oko Zagreba jer su u postavkama profila na mreži odredili tako. To je bilo najjednostavnije rješenje ako neko odluči udomiti psa - da mu je blizu i da se stvari ne moraju dodatno komplicirati prijevozom u neki drugi dio zemlje. Odredili su i dob ljudi koji ih zanimaju, a svatko od njih odlučio je koliko informacija želi podijeliti na svom profilu. Hajdi je tu bila praktična - osim imena i grada, te tri slike nje i Bundaša, na profilu nema ničega.

- Zanimljivo je da su muški kolege zasad imali manje uspjeha. Njima se javilo daleko manje žena nego što se nama javilo muškaraca, a i one koje su im tipkale poruke nisu se javljale vezano uz pse, nego obično uz nešto drugo. Tako da su oni zapravo imali cure koje su zainteresirane za njih i koje uopće u porukama nisu spominjale pse. Imale smo i mi takvih poruka, ali smo uvijek pažnju naših sugovornika preusmjerile na pse. Dobro, kod nekih je to malo teže, ali uspijevam - kaže Hajdi.

Rezultati

Njihova akcija već je donijela neke rezultate. U nešto više od sedam dana, koliko traje, udomljena su dva psa. Od samog početka su odlučili da ne žele da kampanja traje određeno vrijeme - plan je da se održava sve dok bude potrebe za njom. Spora je, priznaju, jer svakome pojedinačno treba objasniti akciju, ali definitivno privlači pozornost. Čak i na Tinderu su ljudi počeli razgovarati o njoj.

- Ne znam kako su došli do toga da se nešto događa - možda zato što se u kratkom vremenu prijavilo nekoliko djevojaka iz Zagreba koje su na slici sa psom. Na Tinderu je, naime, manje žena, zato valjda privlače veću pozornost. Jednoj kolegici se nedavno javio muškarac koji ju je pitao je li ona moja prijateljica pošto mu se učinilo da bi i pas s kojim je ona na fotografiji mogao biti za udomljavanje. Naravno, rekla mu je da se poznajemo i da je psić za udomljavanje - kaže Hajdi.

Dodaje da kampanju za udrugu rade besplatno. Djevojka od koje je potekla ideja bila je “teta čuvalica” za udrugu, odnosno privremeno im je čuvala pse dok im ne bi pronašli novi dom. Tako je dobro upoznala rad udruge i njihovu financijsku situaciju, koja je daleko od dobre, kao i probleme s prostorom. Azil, naravno, nemaju, kao ni većina udruga, pa se za smještaj pasa snalaze kako znaju i umiju. Zbog toga im je svaka pomoć dragocjena i oduševljeno su prihvatili prijedlog drapovaca da im pomognu. Na fotografiranje su doveli razne pse: velike i male, one starije, kao i štence. Svi oni očajnički trebaju dom.

Treneri pasa

- Dajemo sve od sebe da ih udomimo, iako to nije lak posao jer tražimo najbolje domove za njih. Zasad nam je najvažnije da nemamo dugova. Naime, kod nas dođe puno teških slučajeva: od bolesnih pasa, čije je liječenje dugotrajno i skupo, do pasa koji imaju problema u ponašanju, pa ih je potrebno resocijalizirati. Zbog toga imamo dva trenera, koji s najtežim slučajevima, a trenutno imamo sedam takvih pasa, rade svaki dan - kaže Suzana Svečnjak Romanić iz Indiga.

Udruga skrbi o ukupno 80 pasa. Dvadeset ih je na plaćenom smještaju, što znači da plaćaju osobe koje ih čuvaju. Drugi su na besplatnom smještaju kod “teta čuvalica”, koje za brigu o njima udruzi ne naplaćuju ni kunu. Naravno, dobiju hranu za životinjice, a udruga plaća i veterinarsku skrb, ako je potrebna. Da nemaju tu razgranatu mrežu volontera, kaže Suzana otvoreno, ne bi se uspjeli brinuti o napuštenim životinjama.

- Nemamo azil, kao ni stalan izvor financiranja. Jedini novac koji dobijemo dolazi od naših prekrasnih donatora, privatnih osoba koje nam pomažu. Zemljište u Ježdovcu, na kojem su smješteni psi s kojima rade treneri, nije naše. Dobili smo ga na privremeno korištenje. Zahvalni smo na svemu tome jer znamo da bez svega toga, bez te velike mreže divnih ljudi ne bismo ništa uspjeli učiniti - kaže Suzana i dodaje da su do sada, u manje od tri godine rada, udomili oko 650 pasa i mačaka.