Jermaine Bowley rođeni je Londonac i trenutni stanovnik Zagreba, vlasnik agencije ABCroatia specijalizirane za festivalski turizam, DJ i producent, osnivač četiri glazbena labela, “ekonomski migrant”, hrvatski zet, otac, ljubitelj kulenove seke i šljivovice, životni entuzijast i Blizanac po horoskopu.
Gotovo svi događaji koji su obilježili njegov život bili su vezani uz ljubav prema (elektroničkoj) glazbi. Rođen je u bolnici u čijem je prostoru dvadesetak godina kasnije prvi put stao za DJ pult. - Bio je to ilegalni party u starom uredskom bloku. Zgrada je imala desetak katova, a ja sam svirao na šestom. Vladao je apsolutni kaos i došla je hrpa ljudi. Mislio sam da je to najbolji osjećaj na svijetu, a trnce u tijelu sam osjećao cijeli tjedan nakon toga - prisjeća se Bowley, koji je onima koji su pratili njegovu glazbenu karijeru možda poznat i pod imenom bMj. DJ je postao 1997., dvije godine kasnije, i sam se upustio u stvaranje glazbe, a početkom novog milenija osniva i svoj prvi glazbeni label. U međuvremenu svira po radijima, što legalnim, što piratskim, te organizira partyje u raznim prostorima u Londonu.
- U vrijeme kada sam ušao u svijet glazbe, elektronika je postala velika stvar. Moj prvi DJ nastup odvio se 1997. Tada je već bilo prošlo deset godina od kultnog ‘Summer of Love’. Britanski establišment pokušavao je zaustaviti pokret, a zakoni su pravljeni da bi se to sve učinilo ilegalnim. Tome usprkos, snaga zajednice bila je sve veća, a zabava nevjerojatna. Radili smo poprilično fascinantne stvari.
Nostalgija za Hrvatskom
Tri četvrtine crkve u Brixtonu pretvorili smo u klub. Na glavnom stageu DJ je stajao za oltarom, a ljudi su ga štovali. Atmosfera je bila čudesna - priča Bowley, koji, osim DJ imena, ima i nadimak - Jay. Vrhunac njegove glazbene karijere ujedno je bio i njezin kraj. Godine 2015. zasvirao je na Glastonburyju pred 20 tisuća ljudi, pa odlučio da će tu i stati. - Osoba sam koja je ekstremno motivirana da uvijek ode korak iznad onoga što sam do sada postigao, a ovo je bilo sve što sam mogao poželjeti. Bio sam pozvan i na iduće izdanje festivala, no tada sam već u prilično velikoj mjeri bio zaokupljen svojom novom karijerom, turizmom - objašnjava Britanac.
U novoj branši počeo je u londonskoj tvrtki Croatia Wave, koja je bila specijalizirana za festivalski turizam - Englezima željnim zabave organizirali su putovanja na hrvatske festivale. U godini su tako na našu obalu dovodili i do šest tisuća turista, ali je tvrtka nakon nekog vremena propala. - Puno ljudi u Hrvatskoj znalo me kao njihovo lice i bili su vrlo ljuti jer je tvrtka otišla s puno neplaćenih računa i neispunjenih obećanja. Iako nisam bio kriv za to, kada sam shvatio koliki su nered zapravo ostavili iza sebe, potrošio sam puno svojeg novca da bih ispravio te greške. Vratio sam se u London, mislim da je bio petak, sa 125 funti u džepu. Sjedio sam na svojem kauču i prvi put u životu osjetio nostalgiju za nekim mjestom. S tih, posljednjih 125 funti kupio sam jednosmjernu kartu za Hrvatsku i već se u ponedjeljak doselio ovamo - priča Jermaine, koji nakon dvije godine života u Zagrebu sasvim solidno barata svim važnim terminima na hrvatskom koji su mu potrebni za sporazumijevanje - “ajmo na kavu”, “ja sam ti lipi dalmatinski crnac”, “volim kulenovu seku” i, naravno, “pomalo”. Doseljenju u Hrvatsku svakako je pridonijela i činjenica da je tu živjela njegova partnerica Jelena, s kojom danas ima i sedmomjesečnu kćerkicu Umi, što znači život. - Doista se tako i osjećam, kao da mi je dala život - kaže.
Nakon doseljenja u Hrvatsku Jermaine je osnovao vlastitu turističku agenciju ABCroatia, koja također svoju djelatnost primarno usmjerava na festivalski turizam. Zainteresiranim Britancima nudi pakete koji uključuju put do Hrvatske, smještaj i ulaznice za brojne festivale, od kojih su mu neki i službeno partneri.
Izvan okvira
- Kada sam počeo sa svojim poslom, već sam znao što radim, jer sam u prethodnoj tvrtki puno toga naučio i ništa mi nije bilo nepoznato. Prošlo ljeto bilo mi je prvo, a doveli smo oko 500 ljudi. Cilj mi nisu velike brojke, nego kvaliteta i visoki standardi - priča, no dodaje da je rast svakako planiran nakon osiguravanja infrastrukture u tvrtki koja će to moći podnijeti - trenutno zapošljava šest radnika, Hrvata, što je, kako kaže, velika prednost jer se radi o lokalcima, koji su upućeni u stvarne uvjete, pa tvrtka funkcionira puno lakše nego što je to slučaj kod agencija kojima je sjedište izvan zemlje u kojoj zapravo rade. Već iduće godine planira udvostručiti broj zaposlenih.
Doista se radi o čovjeku koji poznaje industriju u kojoj radi. Bez naprezanja objašnjava: na Hideoutu je prošle godine bilo oko 13 tisuća ljudi, na Outlooku od 12 do 15 tisuća, na Dimensionsu jednako toliko, hrpa ih dolazi i u Tisno… A većina ih je iz Britanije. - Do studenoga 2015. bio sam, iskreno, jedan od onih koji nikada nisu čuli za Hrvatsku. Festivali su ipak podigli svijest o njoj kao destinaciji, ali imam osjećaj da i oni koji su upućeni ne znaju zapravo što sve Hrvatska nudi. To nisu samo seks, droga i EDM, nego, na primjer, i brojne prirodne ljepote. Zato u ABCroatia imamo i magazinsku stranu biznisa, blog koji vodi moja partnerica Jelena, a na kojem upoznajemo ljude s, primjerice, nacionalnim parkovima - priča Jermaine, u čijoj su tvrtki te ljepote iskoristili i za neke specifične grane turizma, pa su, na primjer, u Titovoj vili Dalmacija prošle godine organizirali i vjenčanja.
Uvijek se vodi za razmišljanjem izvan okvira pa, kaže, razmišlja da se u budućnosti počne baviti i dentalnim turizmom. - Ovdje ima jako puno kvalitetnih zubara, koji su višestruko jeftiniji nego u nekim drugim zemljama. Ljudima bi se jako svidjeli oporavci na obali ili u Zagrebu, daleko od ultrastresnog Londona. Ideja je puno, ali... korak po korak - kaže. Kada razgovaramo o razmišljanjima izvan okvira, spominje svojeg sunarodnjaka Nicka Colgana, head honchoa The Gardena, za kojeg u šali kaže da je, baš kao i on, “ekonomski migrant”. - Iako ga još ne poznajem osobno, mislim da Nick radi fenomenalne stvvari. Tko bi još doveo Jazzyja Jeffa u pivovaru? Da on nije 2004. doveo The Garden u Tisno, vjerojatno ni ja danas ne bih bio ovdje. On je potaknuo stvaranje imidža Hrvatske kao festivalske destinacije - objašnjava Bowley, koji smatra da hrvatski turizam ima iznimno velik potencijal, ali domaćinima zamjera jednu stvar - s dolaskom turista “cijena mlijeka raste 300 posto, a taksisti naplaćuju pet puta više”.
Nije fer
- Iako si većina njih to, vjerojatno, može priuštiti, gosti nisu blesavi i znaju kada netko nije fer prema njima. Potencijal je velik, samo treba paziti da ga takve stvari ne unište - kaže. Općenito smatra da je razumijevanje između domaćina i turista na solidnoj razini te da stereotip da furešti s velikog otoka gdje god prođu za osobom ostavljaju kaos nije istinit. - Uzmimo, na primjer, festival SunceBeat. Tamo sam doživio da jedna posjetiteljica ima proslavu 60. rođendana. Iako uvijek ima iznimki, većinom se radi o kozmopolitskoj ekipi, multikulturalnoj, pristojnoj, koja ne radi nevolje - objašnjava. Osvrnuo se i na kupovnu moć Britanaca u Hrvatskoj. Pri odlasku na Facebook stranicu njegove tvrtke, uočljivo je da se većinom radi o luksuznijim smještajima. - U Britaniji je život prilično težak zbog velikih troškova života. Nije lako uštedjeti, pa ljudi cijelu godinu čuvaju za tih tjedan dana u Hrvatskoj. Većina bi htjela na odmoru doživjeti nešto što je sjajnije od onoga što imaju doma, nešto što će pamtiti. Ipak, imamo različite kategorije smještaja, pa nekad dovodimo i full-time studente koji nemaju pretjerano velik budžet, no trudimo se da i za njih standard bude visok - sigurnosni uvjeti, Wi-Fi, klima, čistoća smještaja - priča Jermaine, koji je u dodiru s hrvatskom kulturom ostao fasciniran i količinom glazbenih talenata u regiji - dobro je proučio jugoslavenski rock, blues i jazz, a s oduševljenjem je podijelio i činjenicu da je Ivo Robić pravi autor Sinatrina klasika “Strangers in the Night”.
Osim kao DJ, organizator ili turistički posrednik, Bowley je na festivalima često i kao gost. Ne razmišlja puno na upit koji su mu najdraži: Sonus, SunceBeat, Hideout, Outlook. - Sonus je vjerojatno moj najdraži festival, ima posebno mjesto u mojem srcu. Dalibor Oliver Zjačić, organizator, bio je vjerojatno prva osoba koja mi je ovdje rekla da ću uspjeti i zbog toga sam i sam počeo misliti da doista hoću. Festival mi je drag i zato što sam preko njega upoznao svoju partnericu Jelenu, koja je u Sonusovu timu od samog početka. Na SunceBeatu nema apsolutno nikakvog mjesta osuđivanju, to je prava zajednica, a Hideout mi je posebno drag zbog glazbe. Na Outlooku je puno glazbe iz londonskog undergrounda, ima DJ-jeva iz moje generacije i iz mojeg kvarta, a neki od njih su mi čak radili flyere kada sam organizirao partyje. Partijanje je odlična tjelovježba, na nekoliko sati zaboraviš svakodnevicu, brige i stres. Izgubiš se u glazbi. To je eskapizam, ali pozitivan, odličan način oslobađanja energije - priča Jermaine, koji je, iako je prestao s DJ angažmanima, u Zagrebu nekoliko puta zavrtio ploče, a ponovno će to učiniti nadolazećeg četvrtka, simbolično, u Pločniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....