STUDENTI U FRCI: TRAŽIM CIMERA ZA SOBIČAK U DOMU 'Ne volim frikove za čišćenje, donosim domaće kobase, ali trpim čak i glasno slušanje Dražena Zečića'

“TRAŽIM CIMERICU! Što trebaš znati o meni? Druželjubiva sam, energična, volim pojesti, popiti, spremna sam na dogovore i kompromise. Uvijek sam za akciju, sportske aktivnosti, spontane izlaske i stalno od doma donosim domaće proizvode - mesine, kobase, jaja, višnjevac i rakiju i očekujem da ih rješavaš skupa sa mnom. Nemam ništa protiv dovođenja ljudi u sobu, bilo na kave, pivo ili neki predrinking, udomljavanje frendice na vikend i slično. Kad učiš, bez brige, imat ćeš mira, neću ti skakat po lubanji.”

Studentske grupe na društvenim mrežama posljednjih su nekoliko dana preplavljene oglasima u kojim studenti traže cimere. Gore navedeni oglas pripada Diani Ćorić, studentici poslovne ekonomije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kojoj je ovo posljednja godina na fakultetu. Do sada je imala samo super cimerice, a nije htjela svoju zadnju godinu u studentskom domu prepustiti slučaju. Ipak se radi o sobici od skromnih 11,3 kvadrata u kojoj osam mjeseci trebaju živjeti dvije osobe.

- Potaknula me želja da me i na zadnjoj godini dopadne super cimerica s kojom ću se složiti i kojoj se neće dizati kosa na glavi od mojeg čestog pjevušenja i koja će biti spremna na moje česte zahtjeve da izađemo, bilo na balkon na kavu, na jedno pivo ili cjelonoćno plesanje - kaže Diana. Cimericu je pronašla u rekordnom roku, a prije dva dana skupa su rezervirale sobu.

- Ispostavilo se da slušamo istu glazbu, izlazimo na ista mjesta, obje volimo tu i tamo na trčanje pa napokon imam s kim na treninge! Osim toga, pohađa Muzičku akademiju pa vjerujem da bismo mogle tu i tamo skupa i zasvirati, s obzirom na to volim ponekad zatrzati po žicama gitare - priča entuzijastično Diana.

Samo budi normalan

U gotovo svakom oglasu nalaze se kratki opisi autora uz njihove zahtjeve za pronalaskom “idealnog” cimera, ali ne iznjedri svaki oglas uspjeh. Oni koji su površni s informacijama ili traže “normalnu” osobu ostaju bez lajka i komentara “Inbox”, zbog čega se autori oglasa natječu u kreativnosti kako bi privukli najbolje cimere. Neki ističu svoje kulinarske sposobnosti, drugi svoju otvorenost prema strancima u sobi, treći su spremni otići iz sobe ako se cimeru ili cimerici posreći. Još jedan uspješan oglas napisala je Andrea Ramljak kojoj se u prvih par sati javilo čak deset djevojaka. Ona je tražila cimericu s kojom se sve može dogovoriti, a za sebe je istaknula da joj ne smeta buka ni pušenje te da joj nije problem otići iz sobe ako cimerica dovede dečka.

- Bitno mi je jedino da se poštuju različitosti. Volim gledati serije i filmove, igrati igrice i na taj način provoditi vrijeme. Ne bih nikada htjela da me cimerica zbog takvih stvari čudno gleda. Svatko ima svoj način relaksacije i to je sasvim OK. Jedini uvjet koji bih se ikada usudila tražiti je mogućnost dogovora. Stvarno se oko svega može dogovoriti, iskusila sam to sa svoje dvije prijašnje cimerice - rekla je Andrea.

Što ako ne kliknu?

Život u studentskom domu uvelike je specifičan i razlikuje se od drugih oblika suživota jer su osobe u jednoj sobi te zapravo ne mogu “pobjeći” jedan od drugoga. U slučaju da cimeri ne kliknu, uvijek postoji mogućnost premještaja, ali to podrazumijeva seljenje svih stvari te ponovnu lutriju s novim cimerom. Zato i ne čude silni oglasi za cimera i potraga za savršenim životnim partnerom. Psihoterapeutkinja Ester Jadreško iz Psihološkog savjetovališta za studente i studentice pri Sveučilištu u Puli kaže kako bi bilo dobro kada bi studenti odmah na početku ustanovili pravila.

- Studenti mogu napraviti listu pravila i obaveza o, primjerice, čišćenju i kupovini namirnica ili o najavi gostiju koji dolaze u posjet. Veoma je važno da se studenti drže tih pravila te da upozore jedan drugoga u slučaju da ih prekrše. Jedno je trpjeti nečije ponašanje, a drugo je suživot - kaže Jadreško. Ipak, ističe kako su sukobi u cimerskom životu neizbježni te da je važno da se uvijek pronađe kompromis i rješenje. Ujedno ističe da je jako važno da stariji studenti budu podrška brucošima koji su tek došli u novi grad.

- Njima će to sve biti novo i, ako su iz malog mjesta, neće možda imati nikoga poznatog za druženje. Zato je važno da cimer koji je viša godina bude podrška mlađem kolegi te da mu pomogne u snalaženju u novoj okolini - napominje Jadreško.

Strah od kukaca

Neki se već i prije fakulteta naviknu na cimerski suživot. Valerija Neduhal prije fakulteta živjela je u učeničkom domu, tako da je u studentski dom već došla s cimerskim iskustvom. U svojoj studentskoj karijeri prošla je dva studentska doma te život u stanu, ali ističe kako se nikada nije pripremala za život s novom cimericom.

- U sebi sam jedino molila sva moguća božanstva da nije frik za čišćenjem. Sreća me oba puta pomazila iako sam dosad odabir cimerice uvijek prepuštala sudbini - kaže Valerija.

Cimeri u studentskom domu su i više od običnih sustanara jer u tih par kvadrata, htjeli ili ne, dijele sva svoja životna iskustva. Prema tome, cimeri ponekad znaju biti psihijatri, motivacijski govornici ili tješitelji slomljenih srca, a ponekad i krotitelji strašnih životinja. Tako je Nina Petelia, studentici Filozofskog fakulteta, zvala u pomoć svoju bivšu cimericu da je spasi od kukaca.

- Ne podnosim ništa leteće osim ptica, a jedne noći dok sam do kasno učila s otvorenim prozorom nešto mi je počelo zujati oko glave. Izvriskala sam svoje, zatvorila se u WC i zvala Petru u pomoć. Nakon što je ona izvrištala svoje, ali od smijeha, došla je uklanjati iz sobe bubamare. Bilo ih je šest i napadale su sa svih strana! - sjeća se Nina.