Igranje s prijateljima, prve simpatije i izlasci dio su djetinjstva svake djevojčice i dječaka, no za 12-godišnjeg Aryu Permanu s otoka Java u Indoneziji ta je misija nemoguća jer je dječak posljednje dvije godine prikovan uz krevet.
Arya je sa 10 godina dosegao tjelesnu težinu od 190 kilograma i odonda se više ne kreće. Ne ide u školu i uglavnom ne može nositi normalnu odjeću, već samo sarije. Vrijeme je uglavnom provodio na mobitelu i hlađenju i minijaturnom bazenu.
Kako bi zadovoljio svoj apetit, Arya je količinski jeo poput odraslog muškarca, piše Unilad. Jeo bi najmanje pet puta dnevno, no usprkos tome glad nije prolazila, a usto se neprestano osjećao umornim i bez kondicije.
Njegova majka, 37-godišnja Rokayah Somantri, je rekla: ‘Samo je jeo i spavao. Nema jače boli nego kad vidite vlastito dijete kako pati. Nijedna majka ne želi prestati hraniti dijete, ali ja sam morala jer sam bila bespomoćna. Nismo imali novaca za liječnike, a cijelu smo ušteđevinu potrošili na njegove obroke.’
Arya je još prije dvije godine dospio u medije kao najdeblji dječak na svijetu, a prošle je godine prošao operaciju smanjenja želuca. Roditelji su se odlučili za ovaj drastičan zahvat na nagovor liječnika nakon što mu je jednom prilikom teško pozlilo od prejedanja. Tada je težio poput šest prosječnih dječaka svoje dobi i doktori su napomenuli roditeljima da mu je zdravlje ozbiljno ugroženo te da ne znaju koliko će tako dugo živjeti. Tada je u Jakarti postao najmlađa osoba podvrgnuta toj operaciji.
Nakon toga, i Arya i obitelj odlučili su promijeniti život. Arya je nezdrave namirnice zamijenio voćem i povrćem i poslušao savjete stručnjaka. Obilne obroke zamijenio je sa četiri žlice riže i dijetnim mlijekom, a ugljikohidrata i šećera se mora skroz kloniti. U samo nekoliko tjedana nakon operacije izgubio je 20 kilograma.
Arya danas ima 120 kilograma, što je je još uvijek previše, no zdravlje mu se generalno poboljšalo kao i kvaliteta života. Nekad nije mogao hodati ni do škole, a danas igra nogomet i badminton s prijateljima te svakodnevno trči dva kilometra ne bi li još smršavio.
‘Jako sam sretna što mi je sin sada zdrav. Ne mogu riječima izraziti koliko sam sretna. Divno je gledati ga kako se igra ii de u školu. Bio je stvarno dobar učenik i aktivan sve dok više nije mogao hodati. Nadamo se da će uskoro izgubiti još kilograma i živjeti zdravo i normalno’, kaže mama Rokayah.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....