Zlatko Mateša spreman je za četvrti brak: Ludo sam zaljubljen. Volim Bojanu, želim da se uda za mene!

ZAGREB - Ludo sam zaljubljen. Ženio sam se i razvodio tri puta, a želim se oženiti i četvrti put. Zašto ne, bilo bi to jako lijepo, povjerio nam je bivši hrvatski premijer Zlatko Mateša koji će za tjedan dana proslaviti svoj 62. rođendan.

Već šest mjeseci živi s puno mlađom djevojkom Bojanom, samozatajnom Zagrepčankom.

Kad govori o svojoj novoj djevojci, ne može sakriti zaljubljenost, rekli bismo ludu mladenačku zaljubljenost, iako je već zreo muškarac u sedmom desetljeću života. O svojoj novoj velikoj ljubavi škrto odgovara jer, objašnjava, poštuje Bojaninu želju za anonimnošću pa ne želi otkriti njezin identitet.

Bojanu je upoznao nakon jednog od svojih mnogobrojnih putovanja po Mongoliji. Kako je već osam godina počasni konzul zemlje Džingis Kana, ljubav mu se dogodila i tamo. Ali, bila je kratkog vijeka. Bio je u vezi s prekrasnom mongolskom manekenkom, 32 godine mlađom Tujom, no ljubav nije izdržala iako je veza počela kao u nekom hollywooskom ljubiću, na mjesečini u pustinji Gobi dok su spavali u nomadskim šatorima. Tuja je s njim i došla u Zagreb, ali veza nije potrajala. Za veterana ljubavnih bitaka, Bojana je sada centar svijeta.

S bivšim suprugama, a bilo ih je tri, ima dvoje djece i ostao je u vrlo korektnim, prijateljskim odnosima.

Zlatko po tradiciji

Njegova prva supruga Biserka danas je sutkinja Upravnog suda. S njom ima 31-godišnjeg sina Zlatka koji je ime dobio po obiteljskoj tradiciji da najstariji sin dobiva isto ime. Zlatko je bio i otac bivšeg premijera. Brak im je trajao svega nekoliko godina, a nakon prijateljskog razvoda supružnici su ostali u dobrim odnosima. Sin Zlatko ostao je živjeti s majkom. Nakon par godina, Zlatko se pak ponovno oženio. Njegova druga supruga Jasna bila je referentica u poduzeću Ina trgovina gdje je Mateša radio od 1978. do 1990. godine. Iako nisu imali djece, brak im je trajao punih 13 godina. Nakon rastave, ona se preudala za kolegu s posla i dobila djevojčicu, a par godina kasnije, taman kad je Mateša postao premijer, dobila je dvojke.

- Ako se s nekim ne slažete, bolje je i poštenije prekinuti zajednički život, nego se mrcvariti - vrlo otvoreno priznaje Zlatko. Razveo se opet bez nekih velikih trauma. S prvom suprugom i danas je u prijateljskom kontaktu, a zajedno su i odgajali sina Zlatka koji je sada već zreo muškarac. Nekoliko godina nakon razvoda Biserka se ponovno udala za jednog liječnika i danas je u stabilnom braku. S drugom suprugom Jasnom više nije u kontaktu jer ona sad ima sasvim drugi život.

- Taj brak bio mi je kao kad s nekim dugo hodate, pa onda više ne hodate i završio je bez ikakvih posljedica - kaže.

Prve ozbiljnije političke korake Mateša je napravio još u Vladi nacionalnog jedinstva premijera Franje Gregurića kao ravnatelj Agencije za restrukturiranje i razvoj. Medijsku pažnju, pogotovo ženskih revija, Mateša je privukao prohodavši sa “šefovom kćeri”, svojom budućom, 16 godina mlađom trećom suprugom. Već je iza sebe imao dva braka, a treća velika životna ljubav dogodila mu se baš s Gregurićevom kćeri. Već je tri godine bio razveden i kao slobodan muškarac na jednoj je večeri kod prijatelja upoznao Sanju Gregurić - liječnicu dermatovenerologinju u bolnici KB Sestre milosrdnice. Tek je kasnije saznao čija je kći. Budući da je Sanjin otac bio utjecajni političar, zlobnici su tada govorili kako je njezin muž premijersku funkciju dobio u miraz. No, gospodin Mateša kaže kako su sve te glasine koje su kružile bila apsolutna glupost. Premda je Gregurića službeno poznavao, a bio je i ministar bez lisnice u Vladi Nikice Valentića, nije poznavao nikoga iz Gregurićeve obitelji. Nakon par godina hodanja, Mateša je treći put zaprosio ženu u koju se zaljubio.

Sanji je to bio drugi brak. Njezin prvi suprug također je liječnik, ljubav iz studentskih dana. Iz prvog braka ima danas 20-godišnju kćer Ivu. Brak im je izdržao samo dvije i pol godine.

Nekoliko dana pred Božić, točnije 21. prosinca 1994. godine Sanja i Zlatko vjenčali su se gotovo potajice u Mariji Bistrici. Vozili su se preko Sljemena pod velikim snijegom, a toga dana kod matičara nije uopće bilo uzvanika osim mladenaca i kumova. Nije bilo ni bračnog putovanja, ne računa li se vožnja snijegom zametenim zagorskim cestama.

- Nakon vjenčanja otišli smo na jedno piće kod velečasnog u župni dvor i to nam je bilo svadbeno slavlje. Ali, istaknuo je Mateša, vrlo romantično.

- Veliki sam protivnik ceremonija i banketa. Sjedenje u restoranima zaista ne volim i poludim ako za bilo kojim stolom sjedim dulje od dva sata - tumači.

Par tjedana prije nego li je postao premijer, Sanja Gregurić Mateša rodila je prekrasnu djevojčicu, danas 15-godišnju srednjoškolku Elu. Brak im je trajao do 2007. godine, civilizirano su se razveli, ali danas su Sanja i Zlatko veliki prijatelji.

Bijeg iz politike

Krajem devedesetih Mateša napušta visoku politiku. Shvatio je, kaže, da taj posao nije za njega.

- U politici ne možete pronaći osobno zadovoljstvo ili priznanje za neki odrađeni posao. Uvijek ima ljudi koji će negirati sve što ste napravili, čak i one dobre stvari, makar priznajem da ima i poteza političara koji se ne moraju uvijek svidjeti svakome. No, to je politika. Ako dnevno morate donijeti 10-15 odluka, da ste genijalac, ne može svaka biti najbolja. Život u politici stoga mi je postao velika frustracija i mislio sam da je najbolje potpuno se povući - kaže bivši premijer.

Preuzeo je premijersku fotelju od Nikice Valentića 1995. godine, odmah nakon završetka ratnih zbivanja, Bljeska i Oluje. Vodio je Vladu, kaže, kao prvi među jednakima. I dalje je vrlo ponosan na svoje suradnike i ministre jer gotovo svi vode danas najveće hrvatske kompanije ili javne institucije. Borislav Škegro, Ivica Mudrinić, Božo Prka, Jure Radić, Željko Reiner, Ljilja Vokić, Nenad Porges, Davor Štern...

- Nitko od mojih suradnika nije kažnjavan, procesuiran, ali koji je političar obljubljen u javnosti? Što imate manju moć odlučivanja, ljudi će vas više poštovati. Svaka odluka je korist jednom dijelu društva, dok se drugom ne sviđa. Popularnost svih političara ide strmoglavo dolje. Pogađalo me što nisam mogao u politici raditi na način kako sam želio, kako sam odgojen i što mislim da bi trebalo. Splet okolnosti u politici je takav da stalno morate donositi kompromise i čudne odluke, a mene je to doista frustriralo. Vidio sam da mi taj posao ne ide i maknuo sam se iz politike - kaže. I dalje je u HDZ-u jer to smatra svojom dosljednošću, kao i u svemu u životu. Ističe kako nema poseban status ni stranačke povlastice.

- Komuniciram s premijerkom Kosor, ali s moje sportske pozicije predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Jako nam je pomogla i izašla u susret i na tome smo joj, vjerujem, svi mi sportaši iznimno zahvalni - kaže Mateša o aktualnoj premijerki. Kao svog najvećeg grijeha u premijerskoj fotelji Mateša se sjeća fotografiranja u kupaćim gaćicama na vaterpolo utakmici samo par tjedana nakon što je postao premijer. To je izazvalo pravu senzaciju. Kako na Markovom trgu, tako i na Pantovčaku u uredu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Njegovi kolege iz HDZ-a ogovarali su ga zbog te smionosti, no Tuđmanu je to bilo simpatično, frajerski.

Prvi ugovor s EU

- S pokojnim predsjednikom imao sam izvrstan odnos i mislim da me je vrlo cijenio kao i način na koji sam radio - kaže Mateša. Ponosan je i na to što je bio prvi političar koji je potpisao ugovor uime Hrvatske s Europskom Unijom.

Kao ministar u Vladi Nikice Valentića s Hansom Van der Brookom uglavio je sporazum o ulasku Hrvatske u tadašnji PHARE program, svojevrsnom pretpristupnom pregovoru Hrvatske kao zemlje srednje Europe o ulasku u EU. Karijeru prije dolaska u Vladu gradio je kao menadžer u Ini, bio je pokretač osnivanja Croatia Airlinesa i sudjelovao je u pregovorima za dolazak hotela Sheraton u Hrvatsku, a upravo je, vjeruje, zbog toga Tuđman njemu povjerio mjesto prvog hrvatskog mirnodopskog premijera. Pri tome je, ističe, uvijek pazio da ga ta funkcija ne ponese.

- Nema razloga za mistifikaciju te politike. Pa i predsjednik Josipović je neki dan odigrao nogomet s nama. Nikad nisam prošao kroz grad sa sirenama i rotirajućim svjetlima jer sam to smatrao nepotrebnim isticanjem ovlasti - kaže.

- Sve vrijeme dok sam bio u Vladi igrao sam normalno nogomet i vaterpolo s dečkima iz kvarta kao što ga igram i danas. Moji dečki iz osiguranja su bili fenomenalni i nikad oko toga nisu radili probleme jer su išli na živce mojim prijateljima koji nisu mogli shvatiti da se u našem društvu stalno pojavljuju neki strani ljudi. Stoga sam svoje čuvare uspio nagovoriti da me ipak na neka mjesta puste samoga, iako je to mnogima bilo vrlo čudno, a ratno vrijeme, akcije Bljesak i Oluja tek su bile završile.

- Sam sam sjeo u auto i odvezao se na druženja, utakmice i slično. Može se s ljudima sve dogovoriti, samo u to treba uložiti malo truda - kaže.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TSIAKNOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA