Znanstvenici su pronašli nove, iako još uvijek nesigurne, dokaze da bi udaljeni planet mogao biti domaćin izvanzemaljskog života, javlja BBC.
Tim sa Sveučilišta Cambridge koji proučava atmosferu planeta zvanog K2-18b otkrio je znakove molekula koje se na Zemlji proizvode isključivo djelovanjem jednostavnih organizama.
Ovo je već drugi put, sada i znatno uvjerljiviji, da su kemikalije povezane sa životom otkrivene u atmosferi tog istog planeta pomoću svemirskog teleskopa James Webb (JWST) kojim upravlja NASA.
No, i sam tim kao i neovisni astronomi naglašavaju da je potrebno prikupiti više podataka kako bi se rezultati potvrdili.
Voditelj istraživanja, prof. Nikku Madhusudhan, iz laboratorija u Institutu za astronomiju Sveučilišta Cambridge poručuje kako se nada da će uskoro dobiti odlučujući dokaz. Astrofizičari sa Sveučilišta Cambridge opisali su ovo otkriće kao "veliki, transformacijski trenutak" i dosad najjači nagovještaj da život postoji negdje drugdje u svemiru.
"Ovo je do sada najsnažniji dokaz da možda postoji život negdje vani. Realno mogu reći da ćemo ovaj signal moći potvrditi u roku od jedne do dvije godine." K2-18b je dva i pol puta veći od Zemlje i udaljen sedamsto trilijuna milja od nas.
JWST je toliko moćan da može analizirati kemijski sastav atmosfere planeta na temelju svjetlosti koja prolazi kroz nju iz male crvene zvijezde oko koje kruži.
Cambridgeov tim otkrio je da atmosfera tog planeta sadrži kemijske potpise barem jedne od dvije molekule povezane sa životom: dimetil sulfida (DMS) i dimetil disulfida (DMDS). Na Zemlji te plinove proizvode morski fitoplankton i bakterije.
Prof. Madhusudhan rekao je da ga je iznenadila količina plina koja je, čini se, detektirana već tijekom jednog promatračkog prozora.
"Količina koju procjenjujemo u atmosferi tisućama je puta veća od one na Zemlji", rekao je.
"Ako je veza sa životom stvarna, onda je ovaj planet prepun života", rekao mi je.
Profesor je otišao i korak dalje: "Ako potvrdimo da postoji život na K2-18b, to bi u osnovi potvrdilo da je život vrlo česta pojava u galaksiji." No, još uvijek je riječ o mnogim "ako" i "ali", što tim i sam priznaje.
Moraju biti sigurni 99,99999 posto
Za početak, ova informacija još ne doseže standard potreban da bi ju se proglasilo službenim otkrićem.
Za to znanstvenici moraju biti 99,99999% sigurni da su njihovi rezultati točni i da se ne radi o slučajnom očitanju. U znanstvenom žargonu to se naziva rezultatom "pet sigma".
Ovi najnoviji rezultati su na razini "tri sigma", što znači 99,7%. To zvuči mnogo, ali nije dovoljno da bi uvjerilo znanstvenu zajednicu. Ipak, znatno je više od prijašnjeg "jedan sigma" rezultata od 68% koji su imali prije 18 mjeseci, a tada je dočekan sa skepsom.
No čak i ako tim s Cambridgea postigne rezultat od pet sigma, to još uvijek ne bi bio konačan dokaz da postoji život na tom planetu, kaže prof. Catherine Heymans sa Sveučilišta u Edinburgh, koja, uzgred budi rečeno nije povezana s istraživanjem.
"Čak i s tolikom sigurnošću, ostaje pitanje podrijetla tog plina", rekla je za BBC.
"Na Zemlji ga proizvode mikroorganizmi u oceanima, ali čak i s idealnim podacima ne možemo sa sigurnošću reći da je biološkog podrijetla na nekom vanzemaljskom svijetu, jer se u svemiru događaju mnoge čudne stvari i ne znamo koje bi druge geološke aktivnosti mogle na tom planetu proizvoditi te molekule."
Na to upozorava i tim s Cambridgea, koji surađuje s drugim istraživačima kako bi pokušali sintetizirati DMS i DMDS ne-biološkim putem u laboratoriju.
Alternativne hipoteze
Druge istraživačke skupine iznijele su i alternativna, neživa objašnjenja za podatke s K2-18b. Postoji snažna znanstvena rasprava ne samo o tome nalaze li se te molekule u atmosferi, već i o sastavu samog planeta.
Razlog zbog kojeg mnogi znanstvenici pretpostavljaju da planet ima golemi tekući ocean je izostanak amonijaka u atmosferi K2-18b. Teorija glasi da amonijak upija ogromna količina vode ispod atmosfere. No, isto bi se moglo objasniti i oceanom rastaljene stijene, što bi isključilo postojanje života, smatra prof. Oliver Shorttle sa Sveučilišta Cambridge.
"Sve što znamo o planetima izvan našeg Sunčevog sustava dolazi iz mikroskopskih količina svjetla koje prolaze kroz njihove atmosfere. Dakle, riječ je o nevjerojatno slabom signalu koji moramo dešifrirati – ne samo za znakove života, već i za sve drugo."
"U slučaju K2-18b, dio znanstvene rasprave još uvijek se odnosi na samu strukturu planeta", rekao je.
Dr. Nicolas Wogan iz NASA-inog istraživačkog centra Ames ima još jednu interpretaciju podataka. Objavio je istraživanje u kojem tvrdi da je K2-18b mini-plinoviti div bez čvrste površine.
I ove su alternativne hipoteze osporili drugi istraživači, uz obrazloženje da nisu u skladu s podacima koje je prikupio JWST – što dodatno potvrđuje intenzitet znanstvene rasprave oko K2-18b.
Prof. Madhusudhan priznaje da ga još čeka ogroman znanstveni izazov želi li odgovoriti na jedno od najvećih pitanja čovječanstva. No, vjeruje da je njegov tim na pravom putu.
"Možda ćemo se za nekoliko desetljeća osvrnuti na ovo vrijeme i prepoznati ga kao trenutak kada je ‘živi svemir‘ postao dohvatljiv", rekao je.
"Ovo bi mogao biti prijelomni trenutak – onaj u kojem smo odjednom sposobni odgovoriti na temeljno pitanje: jesmo li sami u svemiru?"
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Komentari
0