Kazaljke sata sudnjeg dana (Doomsday Clock) sada su 89 sekundi do ponoći, odnosno potencijalnog Armagedona, objavili su krajem siječnja znanstvenici okupljeni u organizaciji Bulletin of the Atomic Scientists (BAS). Drugim riječima, sada smo najbliže ‘propasti svijeta‘ od 1947. godine, kada su znanstvenici napravili sat sudnjeg dana te ga postavili na sedam minuta do ponoći. Prošle godine sat je bio na 90 sekundi do ponoći.
- Postavljanjem sata jednu sekundu bliže ponoći, šaljemo jasan signal. Budući da je svijet već opasno blizu provalije, pomak od čak jedne sekunde trebao bi se shvatiti kao znak ekstremne opasnosti i nepogrešivo upozorenje da svaka sekunda kašnjenja u okretanju smjera povećava vjerojatnost globalne katastrofe, poručili su iz BAS-a.
Što je Bulletin of the Atomic Scientists?
Riječ je o organizaciji koju su američki fizičari u Chicagu osnovali u prosincu 1945. godine, četiri mjeseca nakon što je SAD bacio atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. BAS je osnovan kako bi se ljude informiralo o ‘užasnim učincima nuklearnog oružja i posljedicama njegove uporabe‘ pa je istodobno pokrenut istoimeni newsletter.
Bulletin of the Atomic Scientists osnovali su Albert Einstein i niz znanstvenika koji su prethodno sudjelovali na projektu Manhattan, koji je naposljetku doveo do stvaranja atomske bombe: Robert Oppenheimer, Hans Bethe, Edward Teller, Leó Szilárd, James Franck i drugi.
Podsjetimo, fizičar Leó Szilárd bio je idejni začetnik stvaranja atomske bombe te je 1939. godine nagovorio Einsteina da napiše pismo predsjedniku F. D. Rooseveltu, u kojem ga je upozorio da Njemačka pokušava stvoriti atomsko oružje. To pismo poslužilo je kao poticaj za pokretanje projekta Manhattan.
No, nakon kapitulacije Njemačke 1945. godine, Szilard je počeo kampanju protiv atomske bombe. Prvi predsjednik organizacije bio je biofizičar Eugene Rabinowitch, koji je uređivao Bulletin of the Atomic Scientists do svoje smrti 1973. godine.
Kako je pokrenut Doomsday Clock?
Dvije godine nakon osnutka, BAS je odlučio prijeći na magazinski format, kako bi privukao širu publiku. Organizacija je tada angažirala umjetnicu Martyl Langsdorf da dizajnira naslovnicu magazina. Kao supruga fizičara Alexandera Langsdorfa Jr., koji je radio na Projektu Manhattan, Martyl je razumjela hitnost i očaj koji su njezin suprug i kolege osjećali zbog nuklearne prijetnje.
No, napravila je Doomsday Clock jer je i sama bila uvjerena da odgovorni građani mogu spriječiti katastrofu mobiliziranjem i angažiranjem. Poruka sata sudnjeg dana bila je da njegove kazaljke mogu otkucavati naprijed ili biti pomaknute unatrag.
- Bilo je to vrijeme panike. ...Danas je teško povjerovati da je riječ ‘atom‘ bila strana. Znanstvenici su ipak htjeli obavijestiti javnost o opasnosti - rekla je Martyl Langsdorf za BAS u intervjuu 2007. godine.
Martyl je sat namjestila na sedam minuta do ponoći, jer je kao grafička dizajnerica mislila da je to ‘pravo vrijeme na stranici‘. Otkako se prvi put pojavio 1947. godine, Martylin sat sudnjeg dana nebrojeno puta se pojavljivao u djelima drugih umjetnika i utjecao na popularnu kulturu diljem svijeta, od heavy metal pjesme Iron Maidena ‘2 Minutes to Midnight‘, do serije stripova Watchmen.
PROČITAJTE VIŠE Kazaljke na ‘Satu sudnjeg dana‘ bliže se ponoći, sve bi mogli ubrzati novi igrači: ‘Imaju li bombu? Napadnite pa ćete saznati‘
Kada su kazaljke sata prvi put pomaknute?
Kada je 29. kolovoza 1949. godine eksplodirala prva sovjetska atomska bomba, Eugene Rabinowitch pomaknuo je kazaljke na satu sa sedam na tri minute do ponoći. Kako piše BBC, pritom je aktivirao sat, pretvarajući ga iz statične u dinamičnu metaforu. Sat se razvio u simbol koji je, prema riječima Kennette Benedict, bivšoj izvršnoj direktorici BAS-a, bio upozorenje ‘javnosti o tome koliko smo blizu uništenju našeg svijeta opasnim tehnologijama koje smo sami izradili.
To je metafora, podsjetnik na opasnosti s kojima se moramo pozabaviti ako želimo preživjeti na planetu‘. Nakon što je 1952. godine eksplodirala prva američka termonuklearna ili vodikova bomba, a zatim 1953. godine i prva takva sovjetska bomba, Rabinowitch je pomaknuo sat na dvije minute do ponoći. To je bilo najbliže ponoći u 20. stoljeću.
Najdalje od kataklizme bili smo 1991. godine, na 17 minuta, kada je službeno završen hladni rat te su SAD i Rusija počeli smanjivati nuklearno naoružanje. No, 1998. godine sat se već pomakao na devet minuta do ponoći, čime se demonstrirala opasnost od nuklearnih pokusa Indije i Pakistana.
PROČITAJTE VIŠE Svijet je nikad bliže globalnoj katastrofi: Evo koliko sekundi imamo do sudnjeg dana
Kako su se kazaljke pomicale u 21. stoljeću?
Od 2010. godine, kada su kazaljke bile sedam minuta do ponoći, do danas situacija u svijetu stalno se pogoršavala, i to ne samo zbog nuklearnih tenzija, nego i zbog niza problema povezanih s klimatskim promjenama, pa su tako kazaljke 2012. bile pet, a 2015. godine tri minute do ponoći.
Međutim, početkom 2016. godine, BAS je identificirao dvije moguće svijetle točke, s potencijalom da preokrenu neke od ovih negativnih trendova: iranski nuklearni sporazum i Pariški klimatski sporazum. No, prvi dolazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću 2017. godine bio je povratak unatrag, pa su znanstvenici početkom 2018. godine kazaljke sata pomakli na dvije minute do ponoći.
Zatim smo se počeli približavati mogućoj kataklizmi. Tako su početkom 2020. godine kazaljke pomaknute na 100 sekundi, a 2023. godine, zbog eskalacije rata u Ukrajini i snažne nuklearne prijetnje, na 90 sekundi do ponoći. Ove godine simbolički smo na 89 sekundi do Armagedona.
Zašto su ove godine kazaljke tako blizu ponoći?
BAS upozorava da bi rat u Ukrajini, koji Rusija i dalje vodi, ‘mogao postati nuklearni u svakom trenutku zbog nepromišljene odluke ili zbog nesreće, ili pogrešne procjene. Nadalje, sukob na Bliskom istoku prijeti da izmakne kontroli u širi rat bez upozorenja. Organizacija je također poručila da su dugoročne prognoze za pokušaje svijeta da se nosi s klimatskim promjenama i dalje loše, s obzirom na to da većina vlada ne uspijeva provesti financiranje i političke inicijative potrebne za zaustavljanje globalnog zatopljenja‘.
- Nuklearno pitanje je pitanje minuta. Interkontinentalne balističke rakete u SAD-u ili Rusiji mogu dosegnuti bilo koji dio svijeta za oko 33 minute. Ako pogrešno shvatimo nuklearni problem, ništa drugo nije važno. Klimatske promjene su dugoročniji problem, a potencijalni sukobi koji bi iz toga mogli nastati, poput masovne migracije, mogu povećati napetost. Više nuklearno naoružanih država sa sukobima povezanim s klimom znači da se povećava vjerojatnost nuklearnog rata. Te prijetnje su povezane te razlog više da razmišljamo o jednom i o drugome u isto vrijeme - izjavila je u razgovoru za New York Times nuklearna stručnjakinja Alexandra Bell. Ona je prije nekoliko dana postala nova predsjednica i izvršna direktorica BAS-a, zamijenivši Rachel Bronson, koja je na toj poziciji bila deset godina.
Nadalje, BAS upozorava i da ‘bolesti koje se pojavljuju i vraćaju i dalje prijete gospodarstvu, društvu i sigurnosti svijeta‘.
Organizacija je naglasila da su sve te opasnosti ‘uvelike pogoršane moćnim multiplikatorom prijetnji: širenjem dezinformacija, dezinformacija i teorija zavjere koje degradiraju komunikacijski ekosustav i sve više brišu granicu između istine i laži‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....