Poslije 60 godina svjetlost kakvu čovjek još nije vidio opet je u fokusu ratnih fanatika. Naš fizičar: ‘Spržilo bi sve što čini život!‘

Polarna svjetlost iznad Havaja u noći 8. srpnja 1962. bila je drukčija od svih kojima su ljudi ikad svjedočili. Devet sekundi nakon 23 sata prema lokalnom vremenu, zapanjujući bljesak obasjao je nebo poput jezivog dnevnog svjetla. Boja se polako mijenjala od zelene do žute i narančaste prije nego što je nebo postalo živopisno i uznemirujuće crveno. SAD je upravo detonirao termonuklearnu bombu 100 puta jaču od one bačene na Hirošimu: lansirana projektilom s atola Johnston u Tihom oceanu, bomba je eksplodirala na 400 kilometara iznad Zemljine površine što je otprilike visina orbite Međunarodne svemirske stanice (ISS). Taj eksperiment, nazvan Starfish Prime, nije bio ni prvi ni posljednji put da su SAD ili Sovjetski Savez testirali nuklearno oružje u svemiru. Ali bio je najsnažniji. Eksplozija je ugasila oko 300 uličnih svjetiljki u havajskom glavnom gradu Honolulu te uništila ili oštetila oko trećinu od dvadesetak satelita koji su tada bili u orbiti. Razlog tome bio je tzv. elektromagnetski puls (EMP) koji stvaraju takve nuklearne eksplozije.

Putinova prijetnja

Šezdesetak godina nakon Starfish Primea u javnosti se opet spominje elektromagnetski puls nastao kao posljedica nuklearne eksplozije u svemiru, ovaj put u kontekstu EMP oružja koje bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao iskoristiti protiv Zapada.

- Elektromagnetsko pulsno oružje bi u principu trebalo biti nešto što proizvodi izuzetno jaki elektromagnetski puls, sposoban spaliti elektroniku protivničke vojske ili države. U pravilu se o EMP-ugovori u kontekstu nuklearnog oružja jer ono izaziva dovoljno veliku količinu ioniziranog zračenja koje onda uz pomoć Zemljina magnetskog polja inducira napon u svim vodičima od 100 do nekoliko tisuća volti po metru. Ono što se do sada u literaturi moglo pročitati o EMP-u je da se oružje zapravo odnosi na eksplozije nuklearnih bombi na vrlo velikoj visini od 40 i više kilometara. Emisija nabijenih čestica, koje su pak posljedica neutrona i gama zraka iz same bombe, izaziva elektromagnetski puls - pojašnjava dr. Tonči Tadić, nuklearni fizičar Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

- U biti se radi o tri pulsa. Jedan puls je vrlo kratak, unutar nanosekunde. Drugi puls je dug oko jednu sekundu, a treći je oko tisuću sekundi. Sva tri dolaze od gibanja nabijenih čestica radi nuklearne eksplozije, odnosno od savijanja tih elektrona i atomskih jezgri oko magnetskog polja Zemlje pri čemu se emitira jaki elektromagnetski val koji poput antene primaju svi vodiči, svaka žica na zemlji. I to spaljuje elektroniku, motore, zavojnice... Prvi puls dolazi od gibanja elektrona izazvanog udarima gama i X zraka iz nuklearne eksplozije. Drugi dolazi od udara neutrona iz nuklearne eksplozije u jezgre atoma u atmosferi. A treći dolazi od promjene magnetskog polja Zemlje zato što sama nuklearna eksplozija stvara vlastito magnetsko polje gibanjem nabijenih čestica u vatrenoj kugli - dodao je Tadić.

Drugi puls koji traje jednu sekundu po svojim je karakteristikama najsličniji induciranju struje u vodičima kod udara groma. - Za njega u biti postoje načini zaštite kao što su Faradayev kavez i slično. Za zaštitu od prvoga pulsa također bi se moglo ići na oklapanje svih uređaja metalnim kavezom i metalnim folijama, sve povezano s dobrim uzemljenjem. Ali kako to napraviti kod automobila ili pacemakera ili mobitela? I kako uopće oklopiti doslovce sve što možeš? Ovaj treći puls je pak najproblematičniji jer traje jako dugo i kod njega su posljedice nepredvidljive kao i kod prvog - ispričao je Tadić.

Osvrnuo se na štetu koju izazova EMP.

- Govorimo o tome da jedna nuklearna bomba, ispaljena na visini od 40 km uobičajene snage od nekih 100 kilotona, može napraviti štetu na području 700 km oko točke eksplozije spaljujući doslovce svu električnu i elektronsku opremu zbog induciranja napona od 100 ili par tisuća volti po metru. Ako je jedan laptop, koji standardno radi na nekih 12 volti, odjednom dobije unutar sebe nekoliko stotina ili tisuću volti, on je gotov. No, isto vrijedi i za pacemakere, i za inkubatore za novorođenčad, i za liftove, i za sve moguće kompjutore, mobitele, elektromotore, hladnjake i televizore, elektroniku u automobilima. Doslovce sve što čini suvremeni život - naglasio je Tadić.

Nikad korišteno oružje

EMP oružje dosad nije korišteno u ratovanju: prema Ugovoru o svemiru iz 1967. godine zabranjuje se upotreba oružja za masovno uništenje u svemiru. Taj je ugovor dosad potpisalo 113 zemalja, uključujući SAD i Rusiju.

- EMP nikad nije korišten u ratovanju nego je primijećen kao efekt kod nuklearnih pokusa koje su rađeni u 1950. i 1960. godina. Ti su eksperimenti uvijek bili na udaljenim područjima, nikad iznad velikih gradova, a moramo priznati da je elektronika u ono doba bila bitno jednostavnija i robusnija nego danas. Ali i elektronske cijevi su i tada pregarale. Danas bi posljedice bile bitno veće. Sve ovisi od tome na kojoj visini je eksplozija, koliko je kilotona i koliko jako je magnetsko polje. EMP se kao problem pojavio prilikom nuklearnih prijetnji koje za SAD predstavljaju Kim Jong Un i nagli razvoj sjevernokorejskog nuklearnog arsenala. Iako Kim zasad ne zna složiti nuklearnu bombu sposobnu za ulazak u atmosferu iz interkontinentalne suborbitalne putanje, još uvijek bi je mogao u teoriji detonirati visoko iznad SAD-a i spržiti svu elektroniku u krugu od 700 do 1000 kilometara, odnosno spaliti sve elektroničko u Wall Streetu, recimo. To se zasad nije dogodilo. Zasad, srećom, EMP oružje nije upotrebljeno niti u ratu u Ukrajini, a nadamo se da ni neće - kaže Tadić.

Upitali smo ga treba li postići međunarodnu zabranu EMP oružja.

- Ne, jer to je neučinkovito kao što je neučinkovita zabrana nuklearnog oružja. Imamo konvencije, primjerice o zabrani rasprskavajućeg streljiva, kojih se malo tko drži. Imamo i konvencije o zabrani bojnih otrova, kojih se malo tko drži. Nadalje, imamo konvencije o zabrani protupješačkih mina, kojih se malo tko drži. Naposljetku, imamo i konvencije o zabrani klaster municije, kojih se malo tko drži. Kad dođe rat, ljudi koriste apsolutno sve da ga okončaju čim prije svoju korist. A ne koriste neko oružje samo onda kad su sigurni da će druga strana raspaliti po njima istim oružjem. EMP je nusprodukt nuklearne eksplozije, s tim da ovdje imamo posla s nečim što zapravo onesposobljuje suprotnu stranu bez atomske gljive na Zemlji. Ipak, korištenje EMP-a znači otvaranje nuklearne faze rata. A ako to upotrijebiš prvi, nemoj se čuditi da dobiješ uzvratnu igračku - zaključio je Tadić.