Smak svijeta, ali ovaj put ZNANSTVENO: Ovo nisu KLETVE, ovo je osam scenarija kojih se i STRUČNJACI BOJE

Vjerojatno već svi znaju da je 2012. proglašena godinom u kojoj će svijet kakav znamo prestati postojati. Do navodnog smaka svijeta ostalo nam je nešto manje od 340 dana i dok neki zbijaju šale na račun Majanskog kalendara , drugi izražavaju stvarnu zabrinutost oko Apokalipse.

No, ukoliko uzmemo u obzir da su Maje pogriješile i da 21.12.2012. neće biti posljednji dan čovječanstva na Zemlji , možda biste željeli pročitati kako bi svijet zaista mogao završiti. Internetska stranica Wired napravila je popis realnih scenarija o kojima biste se trebali brinuti.

1. SUPERVULKAN

Šanse da potres otvori sve rasjede na Zemlji su zanemarive, tvrdi seizmolog Thorne Lay sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Cruzu. Razlog tome je što je energija potresa povezana s dužinom rasjeda koji se otvara tijekom događaja. Npr. potres magnitude 9,1 koji je 2004. na Sumatri izazvao tsunami koji je ubio gotovo 300 tisuća ljudi stvorio je rasjed od 1450 kilometara u zoni subdukcije - najduži ikada zabilježeni za jedan potres.

No, zone kritičnih rasjeda na Zemlji, srećom, nisu kontinuirane te manje tektonske ploče zaustavljaju nastavljanje puknuća,

No, druge bi nam geološke opasnosti mogle donijeti fatalnu katastrofu.

Moguće jest da doživimo gigantsku erupciju, poput erupcije supervulkana koji leži ispod Nacionalnog parka Yellowstone u SAD-u. Taj je vulkan već imao ogromne erupcije u prošlosti, dvije posljednje prije dva milijuna i prije 640 tisuća. Danas bi slična takva uništila velik dio Sjeverne Amerike.

Gigantske erupcije dovode do masovnog izumiranja, uključujući i ono dinosaura od prije 65 milijuna godina. Zahvaljujući ispuštanju sumpora, ugljičnog dioksida i pepela mogu utjecati na promjenu klime koja pak utječe na kolaps hranidbenog sustava.

Krater supervulkana u Yellowstoneu u posljednjih deset godina uzdigao se za 25,4 centimetara upućujući da se lava ubrzano nakuplja. Trenutačno samo ispušta paru kroz malene 'ventilacijske otvore', no još nije poznato je li se priprema za novo 'preuređenje' Zemlje.

2. PAD ASTEROIDA

Asteroidi se najčešće nalaze na popisu nebeskih tijela koja bi mogla udariti u Zemlju. Jedan takav, širok 15 kilometara udario je u područje meksičkog poluotoka Jukatan te izazvao izumiranje dinosaura prije 65 milijuna godina.

Znanstvenici su 2004. najavili kako 300-metarski steroid Apophis ima dvopostotnu šansu da 2029. udari u Zemlju. Srećom, kasnije su ponovljena mjerenja te je vjerojatnost 1:250,000.

Međutim, NASA očekuje kako svakih 100 godina asteroid širi od 60 metara udari u Zemlju. Udar bi mogao uzrokovati lokalnu katastrofu poput poplava, uništenja cijelih gradova i poljoprivrede.

Svakih 100,000 godina Zemlju pogodi kilometarski asteroid, a oni stvaraju probleme na globalnoj razini. Kisele kiše bi ubile biljke, prašina bi blokirala sunce, a uslijedile bi vatrene oluje.

Do sada je otkriveno oko 900 od 1000 očekivanih asteroida od jednog kilometra koji presijecaju Zemljinu orbitu. No, nemoguće je otkriti baš svaki.

3. SUDAR S KOMETOM

Na komete se često zaboravlja kada se priča o svemirskim prijetnjama.

Hartley 2 je 20. listopada prošle godine prošao unutar 11 milijuna kilometara od Zemlje što je najbliži prolaz u nekoliko stoljeća.

Kometi se svemirom kreću brzinom od 160,000 kilometara na sat, a mogu se dodatno ubrzati zbog Zemljine gravitacije. Osim toga, vrlo ih je teško pronaći jer su vrlo mračni objekti u svemiru. No, kada se Zemlji približi na 627 milijuna kilometara Sunce ga ugrije i komet dobije prepoznatljiv sjajan rep.

Znanstvenici se trude otkriti komete što dalje od Zemlje, čak i na Jupiterovoj stazi, no ukoliko im se jedan uspije provući neće biti previše opcije, već poznati Brucea Willisa da ponovo okupi ekipu.

4. APOKALIPSA ALGI

Prema geobiologu Joeu Kirschvinku, još jedan veliki problem za Zemlju skriva se u vrlo malom pakiranju. Upozorava na mogućnost da bi alge kremenjašice - vrsta alga koje nastanjuju vlažne površine, rijeke, jezera, oceane i tlo, mogle izmijeniti Zemljinu atmosferu.

Ovi mikrobi žive od goriva proizvedenog fotosintezom prilikom koje vodu pretvaraju u vodik i kisik, kojeg pak udišu drugi organizmi. No, kada ne mogu koristiti vodu ili druge supstance u okolišu, poput željeza ili vodika, alge odabiru sol - natrijev-klorid, a tada kao otpadak stvaraju smrtonosan - klor.

Ako ih nitko ne dira i ne ometa njihov rast, alge bi kroz par milijuna godina mogle uništiti cijeli ekosustav Zemlje zahvaljujući kloru.

5. SMRTONOSNA ZARAZA

Ptičja gripa, H5N1 virus, izazvala je pravu paniku prije par godina. No, sada postoji i 'nabrijana' verzija virusa koji se, za razliku od običnog, može prenositi zrakom. Stvorili su ga američki i nizozemski znanstvenici u laboratoriju.

No, hoće li nas to ubiti? Vjerojatno ne.

Jedan virus ne može izbrisati sve živo sa Zemlje jer je, srećom, bioraznolikost dovoljno velika da neki od organizama razvije otpornost. Čak je i novi laboratorijski soj virusa H5N1, koji ima samo pet mutacija, dovoljno sličan drugim verzijama ptičje gripe da bi se ljudi mogli obraniti.

Za čovječanstvo bi bio smrtonosan virus koji ubija vrlo brzo - kroz tjedan dana i manje. Ako ćemo imati nešto više vremena naš će se imunološki sustav polako početi braniti. Virus bi također morao zaraziti veliku većinu populacije istovremeno.

6. SAMOUBILAČKA SUPERNOVA

Supernove su najsnažnije eksplozije u svemiru i može se usporediti s istovremenom eksplozijom nekoliko puta 10 na 48 nuklearnih bojnih glava.

Srećom, jedna od vrsta supernova, u kojoj se jezgra zvijezde uruši sama u sebe, događa se jednom u stotinu godina i to vrlo daleko od Zemlje - između 16,5 i 33 svjetlosne godine pa ne može učiniti nikakvu štetu.

Kada bi se supernove nasumično dešavale u našoj galaksiji, Zemlja bi ih mogla očekivati svakih 5 milijardi godina. Ali s obzirom da se one okupljaju u galaktičkim krakovima, Zemlja se nalazi na udaljenosti od 10 paraseka od neke supernove svakih 100 milijuna godina.

Supernove ne proizvode smo impozantne filmske efekte, već i x zrake, kozmičke zrake i gama zrake. Ovaj ubitačan koktel više je nego dovoljan da izazove pomor na Zemlji ukoliko se dogodi preblizu. Zračenje bi uništilo ozon, a time bi se količina ultraljubičastih zraka koje se probijaju na Zemlju rapidno povećala. Stope raka kože bi se povećale, bakterije i planktoni bi počeli masovno odumirati, a Zemlja bi zbog toga ušla u novo ledeno doba.

7. ORBITALNO UNIŠTENJE

Način na koji planeti orbitiraju oko Sunca sasvim je zgodan kandidat za Zemljino uništenje.

Jupiter je najmasivniji planet u našem sustavu, a kao takav 'priteže' orbite svih ostalih planeta. Tijekom milijuna godina, ovaj plinoviti div promijenio je orbitu malenog Merkura toliko da se njegova orbita oko Sunca počela sve više 'rastezati'.

Kako se njegova orbita mijenja, tako Merkurov pad u Sunce postaje sve izgledniji. Taj bi scenarij još bio prihvatljiv, jer alternativa je mnogo gora. Merkur bi u jednom trenutku mogao 'iskočiti' iz svoje orbite i zaletjeti se ravno na Veneru. Uništenje ta dva planeta napravilo bi kaos u cijelom sustavu, a moglo bi, tvrdi astronom UCSC-ja Greg Laughlin, dovesti do ispadanja Marsa iz njegove orbite. Naravno, najgori scenarij bi se dogodio kada bi Merkur udario u Zemlju. Udarac bi potpuno uništio Zemlju, iako naš planet ima masu 20 puta veću od Merkura.

Srećom, ovakva kompletna kozmička kataklizma ipak nije pretjerano vjerojatna - šansa da se dogodi u idućih 5 milijardi godina iznosi samo 1 posto.

8. SOLARNO SPRŽENI

Čak i ukoliko Merkur ne udari u Zemlju, objašnjava NASA-in planetolog Chris McKay, plavi planet će se u jednom trenutku pretvoriti u pećnicu zbog Sunca.

Kako naša zvijezda izgara tako se hidrogen u njenoj jezgri pretvarta u helij, a u toj fuziji nastaju ogromne količine topline. Kako vrijeme prolazi, naša 5 milijardi godina stara zvijezda postaje sve toplija i sve sjajnija.

Za otprilike jednu milijardu godina, predviđaju znanstvenici, Sunce će sjati 10 posto sjajnije nego sada. Ta dodatna vrućina će zagrijati Zemlju dobrano preko 100 stupnjeva Celzijevih. Oceani će prokuhati, klima će se urušiti, a čovječanstvo će morati potražiti drugi planet.

Ukoliko nam se ipak ne bude dalo micati sa Zemlje, postoji šansa da kupimo još koji milijunčić godina. Kako predlaže astronom Robert Smith sa Sveučilišta u Sussexu, mogli bi iskoristiti asteroide da povećamo zemljinu orbitu za 5 posto.

Asteroidi postavljeni pred Zemlju bi lagano 'povukli' Zemlju, a ukoliko taj postupak ponovimo dovoljno puta, utjecaj takvog preraslog Sunca bi trebali umanjiti baš za tih 10 posto 'viška'.

Ali riječ je samo o privremenoj mjeri. Kroz 7 milijardi godina Sunce će se pretvoriti u crvenog diva, toliko velikog da će se Zemlja nalaziti unutar Sunca.

- Nisam veliki vjernik, ali treba se priznati kada je netko u pravu. Biblijska predviđanja kako će sve završiti u vječnoj vatri donekle su točna - kazao je astrofizičar Klaus-Peter Schroeder.