Čak 83 posto ljudi u Hrvatskoj vjeruje da im se na mobitelu ili tabletu pojavila reklama za neki proizvod koji su nedavno spominjali u živom razgovoru s drugim osobama, pokazalo je istraživanje koje su na 690 ispitanika provela grupa istraživača s Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u okviru međunarodnog projekta ADMO.
Kako nam je rekao voditelj istraživanja prof. Nebojša Blanuša, ono je bilo potaknuto studijom objavljenom krajem prošle godine u časopisu „Social Media + Society” koju su Joanna Strycharz sa Sveučilišta u Amsterdamu i suradnici proveli na 886 ispitanika u SAD-u, Nizozemskoj i Poljskoj.
Ta je studija pokazala da većina ljudi vjeruje da su primili online oglas jer su njihovi mobilni uređaju tajno slušali izvanmrežni razgovor. Na pitanje je li im se prikazao oglas koji se odnosi na nedavni razgovor licem u lice s drugim osoba, 78 posto ispitanika u SAD-u odgovorilo je potvrdno dok su te brojke u Europi bile niže: 67 posto u Nizozemskoj i 53 posto u Poljskoj. Ukupno se nešto više od polovice ispitanika složilo s idejom da nas naši mobilni uređaji špijuniraju u korist reklamnih tvrtki.
Ispitanici masovno potvrdili iskustvo
Hrvatski znanstvenici svoje su istraživanje ponešto drugačije koncipirali, a ispitanicima su postavili niz pitanja. Tako je prvo pitanje glasilo: „Slučajno ili ne, ljudima se ponekad pojavi reklama na mobitelu ili tabletu za marku ili proizvod koje su nedavno spominjali u neposrednom, licem-u-lice razgovoru s drugim osobama. Jeste li vi doživjeli takvo iskustvo i koliko često u zadnjih godinu dana?”.
Među 690 ispitanika njih 83,3 odgovorilo je da je imalo takvo iskustvo, od čega je 28,4 posto ljudi priznalo da im se to dogodilo više od 10 puta u godinu dana, a u istom razdoblju šest do 10 puta to je iskusilo 15,6 posto anketiranih. Svega 16,7 posto ispitanika odgovorilo je da nikad nije iskusilo da im se na mobitelu ili tabletu pojavila reklama za proizvod o kome su pričali s nekom osobom u neposrednom razgovoru.
Do sličnih su brojki znanstvenici došli kada su ispitanike pitali za iskustva drugih ljudi. Tako je na pitanje znaju li nekog drugog (npr. partnera, prijatelja, člana obitelji, kolegu) tko je imao slično iskustvo i koliko su često to doživjeli u zadnjih godinu dana, 81, 8 posto ispitanika odgovorio potvrdno. Pritom je 23,6 posto ispitanika odgovorilo da je od drugih osoba za to iskustvo čulo više od 10 puta godišnje.
Kada se ispitanike pitalo jesu li neke osobe primile dotične online reklame zbog podataka koje web stranice prikupljaju o preferencijama i interesima osoba, njih 51,8 posto je reklo da se potpuno ili djelomično slažu s tom tvrdnjom dok 20,8 smatra da nisu sigurni je li to točno ili netočno. S tvrdnjom da su online reklame primili jer je tada dotični proizvod naširoko reklamiran mnogim osobama da složilo se 32 posto ljudi dok je 14 posto reklo da je to potpuno netočno,
Hrvatski su znanstvenici, među ostalim, ispitanike pitali koliko je točno ili netočno da su neke osobe primile online reklame jer se putem mobitela prisluškivalo njihove neposredne, licem-u-lice razgovore. Da je to potpuno ili dijelom točno smatra 42,5 posto ispitanika dok 34,2 posto njih smatra da to nije ni točno ni netočno. Dijelom netočnim to smatra 12,1, a potpuno netočnim 11, 2 posto anketiranih. Drugim riječima, i znatan broj građana Hrvatske smatra da im se „mobitele špijunira” u svrhu reklamnih kampanja.
Prisluškivanje i nadzor putem mikrofona i kamera
- Prikupljanje podataka korisnika i njihovih preferencija od strane različitih aplikacija i platformi dio je marketinških strategija u svrhu ciljanog plasiranja i prodavanja različitih proizvoda i usluga. I to je golemi biznis. To im sami vrlo često omogućujemo pristankom na uvjete korištenja koje nitko nema vremena čitati, a vrag je u detaljima. Ovdje nije riječ o problemu zlonamjernih prevaranata i softwarea putem kojih su mogući hakiranje, krađa osobnih podataka ili identiteta. Riječ je o kvazilegalnom zadiranju u privatnost putem prikupljanja golemih količina podataka na temelju korisničkih aktivnosti na internetu i prilagođavanja algoritama tim aktivnostima na različitim platformama za koje nije nužno prisluškivanje razgovora - rekao nam je Nebojša Blanuša, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
- Poseban problem je prisluškivanje i nadzor putem mikrofona i kamera ugrađenih u pametne uređaje o kojima se već dulje vrijeme govori. Ovdje mislim na nedavnu aferu s CMG-vim softwarerom ‘Active listening‘ koja je izazvala malu buru, ali i ranije afere sa ‘spywareima‘ poput Pegasusa ili Predatora čije se korištenje povezivalo sa sigurnosnim službama nekih europskih država za špijuniranje političara i novinara, često oporbenih, tj. podrivanje demokratskog poretka i kršenje ljudskih prava. Također, u našem istraživanju sudionici su se zbog percipiranog iskustva primanja ciljanih oglasa većinom osjećali tek slabo do donekle uznemireni, naživcirani, srditi i zastrašeni ali i tek slabo uzbuđeni. Takvi rezultati ukazuju na uljuljkanost, ravnodušnost i doživljaj da na to ne mogu pretjerano utjecati. Pitanje je kako bi reagirali na izravne negativne posljedice po vlastiti džep ili sigurnost, no za sada se čini da pristaju biti postupno skuhane žabe - naglasio je Blanuša.
Komentari
0