Sve više žena zamrzava svoje jajne stanice, a uzrok globalnog trenda prilično je šokantan: ‘Problem je u muškarcima!‘

Sebične žene koje misle samo na karijeru. Lakovjerne žrtve industrije plodnosti. Žrtve patrijarhata. Kad se vodeća antropologinja Marcia C. Inhorn prvi put bacila na analiziranje razloga zbog kojih žene zamrzavaju svoja jajašca, taj je potez sve većeg broja žena najčešće bio predmetom ismijavanja.

‘U puno slučajeva su ili krivili žene ili govorili da su naivne, glupe i slično‘, kaže ova profesorica s Yalea.

U međuvremenu se u akademskim krugovima na zamrzavanje jajašaca počelo gledati - i još se gleda - kao na proračunat potez žena da produže svoju plodnost pomoću medicinske intervencije ‘kao da je to nešto što žene rade namjerno i planirano u sklopu tog nekakvog feminističkog narativa‘, kaže Inhorn.

Taj je argument bio toliko izazovan da se oko njega stvorila početna hipoteza: ‘Je su li težnja za karijerom i obrazovanjem glavni razlog koji navodi žene da zamrzavaju svoja jajašca?‘

No kad je počela razgovarati sa ženama, gotovo istoga trena je postalo jasno da taj globalni trend uzrokuje nešto drugo što je u samo jednoj generaciji od posve nečuvenog postalo, barem u nekim krugovima, sveprisutno.

Jaz u sparivanju

Nakon 150 obavljenih intervjua, istraživanje - najveća antropološka studija o tome zašto žene sve češće zamrzavaju svoje jajne stanice - pokazalo je da je problem u muškarcima, a ne u ženama. Među američkim ispitanicama najveći faktor zbog kojeg su se odlučile na taj potez je nedostatak adekvatnih, obrazovanih muškaraca - problem koji Inhorn u svojoj nadolazećoj knjizi ‘Majčinstvo na ledu‘, naziva ‘jazom u sparivanju‘.

Inhorničino je istraživanje pokazalo da su žene koje najčešće zamrzavaju svoja jajašca u kasnim tridesetima, uspješne u svome poslu i dobro zarađuju (u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu taj postupak ne pokriva zdravstveno osiguranje i prilično je skup) te su uglavnom same, odnosno nemaju partnera.

‘Sve one imaju uspješne karijere i traže partnera, ali ne mogu naći nikoga s kim bi zasnovale obitelj.‘

To je odraz sve većeg jaza između muškaraca i žena s visokim obrazovanjem. 2019. je u SAD-u bilo 28 posto više žena s visokim obrazovanjem, a uskoro će, pokazuju projekcije, u Americi na svakog visokoobrazovanog muškarca doći dvije visokoobrazovane žene. Inhorn kaže kako je to glavni razlog neravnoteže kad je u pitanju pronalazak partnera.

Taj jaz u obrazovanju nije prisutan samo u SAD-u. I u Europi i Kanadi primijećene su sve veće rodne razlike u obrazovanju.

O ‘problemu muškaraca kao partnera‘, kaže Inhorn, već se neko vrijeme govori u međunarodnim krugovima o reproduktivnom zdravlju, ali se o tome obično govori u odnosu na siromašnije zemlje: ‘Puno se govorilo o problemu muškaraca kao adekvatnih partnera na globalnom jugu, no sada moramo početi govoriti o problemu muškaraca kao partnera za žene i na globalnom sjeveru.‘

Mnoge žene s kojima je Inhorn razgovarala rekle su da žele ravnopravan odnos, što je najčešće značilo pronaći nekoga sa sličnim stupnjem obrazovanja. Ali među onima koje nisu imale ništa protiv veze s nekim manje obrazovanim, to se ipak pokazalo kao problem jer su muškarci često bili preplašeni uspjehom žena. Neke su žene pribjegle tome da na svojim profilima u aplikaciji za upoznavanje smanje stupanj svog obrazovanja kako muškarcima ne bi bile odbojne, dok su druge čak angažirale profesionalce da im pomognu oko uređivanja njihovih profila.

‘Ponekad bi se muškarci šalili ili vrijeđali žene u vezi s njihovim poslovima ili bi rekli ‘pametnija si od mene, ne mogu izlaziti s tobom‘. To su sve vrlo očiti primjeri mizoginije i diskriminacije‘, kaže Inhorn.

Razlike u odgoju žena i muškaraca

Iako je žene društvo možda uvjerilo da vjeruju da mogu imati karijeru, obitelj i ravnopravan odnos, istraživanje je otkrilo da muškarci nisu nužno odgajani na isti način. Žene uključene u studiju kazale su kako muškarcima s kojima su dolazile u kontakt partnerski odnos nije visoko na listi prioriteta - oklijevaju se vezati i nisu spremni na očinstvo.

A bilo je i onih muškaraca koji jednostavno nisu htjeli. ‘Postoji izraz ‘Petar Pan‘ za muškarce koji nikad neće odrasti. To mogu biti i obrazovani muškarci koji imaju novca, ali se žele i dalje zabavljati te ni u svojim 40-ima ili 50-ima ne žele biti partneri.‘

Na osobnoj razini, Inhorn, koja je majka dvoje djece, ali bi se odlučila za zamrzavanje jajnih stanica nakon što se razvela u svojim 30-ima da je bilo dostupno, rekla je da je nedostatak napretka u stavovima muškaraca od tada - tragičan.

‘Mnogi ljudi s kojima sam išla na postdiplomski studij nisu pronašli partnera ili su završili u brakovima koji nisu baš sretni. No ono što me iznenadilo nakon 30 godina jest da kod ove generacije žena postoje isti problemi kod pronalaska partnera pa pokušavam shvatiti što je pošlo po zlu?‘

Odgovori se, pokazalo je Inhorničino istraživanje, mogu svrstati u dvije kategorije. Jedan je ‘jaz u sparivanju‘, a drugi je ono što ona opisuje kao ‘reproduktivno čekanje‘ - stanje na koje su žene prisiljene zbog nedostatka odgovarajućih muških partnera.

Od 150 žena koje je intervjuirala, 36 je zamrznulo svoje jajne stanice iz medicinskih razloga, a ostale su bile zdrave žene koje su to učinile jer nisu imale izbora. Sve žene koje su odabrale zamrznuti jajne stanice bile su cisrodne, tri žene bile su biseksualne, a 111 heteroseksualne.

Iako za potrebe svoje studije nije intervjuirala muškarce, kaže kako ih ne želi sve prikazati kao bezosjećajne. Naime, u životima žena koje je intervjuirala bilo je i mnogo pozitivnih muškaraca. No gotovo uvijek, priče žena o zamrzavanju jajnih stanica bile su zapravo priče o muškarcima, tako da je njezina knjiga zapravo ‘pogled na muškarce kroz oči žena‘.

Njezina otkrića upućuju na opadanje broja adekvatnih muškaraca, što je sve veći razlog za uzbunu u SAD-u, a sličnim se temama bave i knjiga profesora Scotta Gallowaya ‘Adrift‘ i knjiga profesora Jona Birgera ‘Date-onomics: How Dating Became a Lopsided Numbers Game‘. Inhorn naglašava da to itekako ima ‘štetan učinak na živote žena‘.

Porast zamrzavanja jajnih stanica, što ženama koje si to mogu priuštiti daje nove slobode, događa se usred zastrašujućih ograničenja dostupnosti pobačaja u SAD-u nakon što je Vrhovni sud oborio slučaj ‘Roe protiv Wadea‘.

Zamrzavanje jajnih stanica postat će sve češće

Inhorn predviđa da će se s vremenom učestaliti zamrzavanje jajnih stanica među ženama u srednjim i kasnim 20-ima koje žele karijeru, ali će problemi s pronalaskom partnera ostati ključni razlog.

Odluka o zamrzavanju puna je poteškoća i nisu u pitanju samo troškovi. U siječnju je Observer pisao o pozivima regulatora plodnosti Ujedinjenog Kraljevstva na hitno ažuriranje zakona o zamrzavanju jajnih stanica jer se sve veći broj žena odlučio proći kroz taj invazivni postupak - često bez upozorenja o punoj financijskoj, emocionalnoj ili fizičkoj cijeni.

Klinike su, tvrde stručnjaci, krenule s agresivnim marketinškim taktikama, svjesno nagomilavajući dodatne troškove za liječenje koje može koštati desetke tisuća funti, a ne vode dovoljno brige o tjelesnoj i mentalnoj dobrobiti pacijentica.

Vlada je od tada pokrenula konzultacije, koje su završene ranije ovog mjeseca, a očekuje se da će Agencija za ljudsku oplodnju i embriologiju ovog ljeta objaviti svoje konačne preporuke.

U svojoj knjizi Inhorn piše da će smanjivanje jaza među spolovima biti ‘kritični politički izazov u desetljećima koja dolaze‘. Ali dok društvo ne ‘popravi muškarce‘, zamrzavanje jajnih stanica ostat će najbolja reproduktivna opcija za neudate žene u 30-ima.

U međuvremenu, kaže ona, trebali bismo se usredotočiti na slavljenje uspjeha žena. ‘Žene diljem svijeta zaista rade nevjerojatne stvari u visokom obrazovanju. Nažalost, loša strana toga je što nekim muškarcima ne ide tako dobro, zbog čega pate i žene.‘